Piše: Đorđe Krajišnik

Nakon što je Mevlid Jašarević pucao na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, bh. političari su se utrkivali koji će prije uputiti osudu i gnušati se nad tim činom. Takođe, koji će uputiti prisniju i nježniju poruku podrške američkom ambasadoru, osoblju ambasade i svima onima koji su bili žrtve terorističkog napada u Sarajevu. Jer, nije se šaliti s Amerikom, treba joj se uvijek naći pri ruci u nevolji, još kad se belaj desi na američkom kutku tvoje zemlje; to je već ozbiljna stvar.

Političari iz Federacije iskoristili su tu priliku kako bi ponovo pokazali i potvrdili svoju besprijekornu odanost američkim prijateljima, te se ogradili, posebice oni s probošnjačkim, sdaovskim, obilježjima od bilo kakve povezanosti sa onim čega  je Jašarević produkt. Prije svega se misli na ratni uvoz mudžahedina i drugih arapskih, džihadskih ratnika od strane ratnog bošnjačkog političkog i vojnog vrha.

Političari iz RS tu su priliku iskoristili kako bi potvrdili svoju staru tezu o radikalnim islamistima kao najvećoj prijetnji za sigurnost BiH, te kako bi se obračunali sa svojim bošnjačkim kolegama i rekli im da je BiH nemoguća zemlja, da se ovi trude da je islamiziraju, i da u konačnici treba doći do raspada takve zemlje. Još su uz pomoć režimskih medija par sedmica bildali priču o vehabijama, raznoraznim reportažama o njihovim navodnim aktivnostima, skrivenim selima i čemu već ne.

Predsjednik je tom prilikom rekao, nešto u smislu, da se treba obračunati sa svim ekstremistima i radikalima, te konačno jednom raskrstiti s time. U svjetlu ove njegove, parafrazirane, rečenice  pozabavićemo se nekim nedavnim događanjima u Predsjednikovom entitetu.

Početkom sedmice, tačnije u ponedjeljak 21. novembra, ulice Banjaluke su osvanule oblijepljene plakatima sa sljedećim sadržajem: RECIMO SVI ZAJEDNO; Predsjedniče, srećna Ti krsna slava! Na prvi pogled, neupućeni posmatrač je, uprkos kosmatom krokiju u donjem lijevom uglu plakata, mogao pomisliti da slavu Arhangela Mihaila u narodu poznatiju kao Aranđelovdan slavi aktuelni Predsjednik RS Milorad Dodik. No, kada bi se malo bolje zagledao, taj neupućeni posmatrač, ustanovio bi da se na plakatu nalazi znatno glavatiji i čupaviji kroki, što izgleda nemoguće imajući u vidu gabarite sadašnjeg Predsjednika; riječ  je dakako o krokiju glave Radovana Karadžića.

Banjaluku su, plakatima sa navedenom porukom i krokijem Radovana Karadžića, plaketirali Dane Čanković i njegov pokret „Izbor je naš“. Čanković i njegov pokret poznati su široj javnosti kao srpski desničari, koji graniče sa neonacističkim idejama i stavovima. Poznati su i po zagovaranju ideje samostalnosti Predsjednikovog entiteta, pridruživanju Republike majčici  Rusiji, te podržavanju ratnih zločinaca i njihovih zlodjela.

Čanković i ekipa maligna su skupina koja predstavlja ekstremno krilo vladajućih republičkosrpskih politika, skupina koja iskazuje stavove koje vladajuće republičkosrpske političke elite misle, a ne bi bilo baš dobro da ih javno iskažu. Pa stoga njeguju čankoviće i slične, kako bi preko njih zadovoljili svoju potrebu za radikalizmom i fašizmom. S druge strane, preko Čankovića i sličnih vladajući režim radikalizuje stanje stvari  u ovom bh. entitetu, tačnije radikalizuje umove ionako sluđenih građana, stvarajući tako sebi meso uvijek spremno za pravljenje belaja, samo kad ustreba. Sve to, naravno, pod krinkom  zaštite srpskog naroda i njegovih interesa, a u stvarnosti radi stvaranja odstupnica za svakodnevne milionske pljačke, obespravljivanje i siromašenje istog tog naroda.

Maligni Čanković  i njegovi jednako maligni sljedbenici istoga dana kada su plaketirali bandere i ograde Banjaluke, dakle 21. novembra, organizovali su, potpomognuti članovima Ravnogorskog četničkog pokreta, defile ulicama ovog grada povodom obilježavanja  83 godišnjice od ulaska vojske Kraljevine Srbije u Banjaluku.  O kakvoj se povorci radilo najbolje su u svom saopštenju objasnili članovi Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju: „Ko je danas prodefilovao Banjalukom? Grupa agresivnih, uniformisanih šovinista koji nose naziv Ravnogorski četnički pokret. Naslijednici i čuvari baštine nacional-terorističkih grupacija organizovanih početkom devedesetih godina, kroz saradnju Miloševićevih de-beovskih agenata i „domaćinskog“ kriminalnog miljea na čelu sa Karadžićem i Krajišnikom, koji su, u zajedničkom poduhvatu sa svojim poslovnim saradnicima i zatvorskim kolegama iz ostalih bosansko-hercegovačkih paravojski, započeli seriju pokolja nad nevinim stanovništvom i pripremili teren za krvavi rat. „

Ni na jedan od ova dva događaja, koji su obilježili početak sedmice u gradu na obalama Vrbasa nije reagovao niko iz političke, akademske, medijske, kulturne niti bilo koje druge republičkosrpske sfere. Svi su ih prešutali kao da se nisu ni desili, kao da im se tu pred nosom nisu šetkali oni koji veličaju raznorazne koljače i zločince, sa tendencijom da to isto, čim se ukaže prva povoljna prilika, postanu. Sve ovo svjedoči o mračnjačkom stanju društva u Republici Srpskoj, o njegovoj crvljivosti i zatrovanosti raznim rušilačkim i ekstremističkim elementima. O njegovoj nemogućnosti da odbaci ideologije mržnje i integriše se u svijet istinskih civilizacijskih vrijednosti i tekovina.

I Predsjednik je, negdje u tame svoje palate, zadeveran problemom mašinovođa koji su se usudili pobuniti, s odobravanjem šutao i u sebi tapšao ovoj povorci.  Ali, dakako, od odstranjivanja radikalnih desničarskih elemenata, tu ispred svojih vrata, tik pred nosom, važnije je upiranje prstom na ekstremiste i radikale iz drugog tabora, jer oni su, jelte, mnogo opasniji od ovih našem srcu bližih. A zapravo nema nikakve suštinske razlike između Jašarevića i njegovovih saputnika  ispranog mozga, i Čankovića i njegove skupine ispranog mozga. Pitanje je samo povoljnosti trenutka i okolnosti u kom će i jedni i drugi krenuti u odbranu imaginarnih i lažnih svetinja, dok sve dublje propadamo u neimaštinu i jad. Jer, važno je srpstvo,bošnjaštvo i hrvatstvo, važne su borbe u ime boga i alaha, u odbranu lažnih veličina i zločinaca a ne šta će se sutra jesti.

PROČITAJTE JOŠ:

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Mašinovođe između pobješnjele pozicije i nesposobne opozicije

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Zašto je pozlilo Predsjedniku (ili manje masnog Milorade!)

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Divljanje na ulici, divljanje na stadionu, divljina u glavi

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, Bosna, vrijednosti, Jugoslavija

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, helikopter, svadba, veselje

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Mile zadrigo, sit, debeo i sve bogatiji, opozicionari na broju, narod na rubu egzistencije, očajan i gladan

(BL!N MAGAZIN)