Piše: Đorđe Krajišnik

Iz ljetnjeg zatišja u jesenju čamotinju

Ljetnje zatišje lagano prolazi, temperature se spuštaju, vrata državnih i entitetskih institucija se ponovo otvaraju; vladajuće političke kvazielite se vraćaju sa egzotičnih domaćih i stranih destinacija gdje su se odmarale od višemjesečnog nerada, dangubljenja i  zamlaćivanja iznuždenog i napaćenog bosanskohercegovačkog naroda. Odmor su si, bezbeli, opet priuštili novcem poreskih obveznika koji bez ikakvog prava, s obzirom na količninu bahatosti i nerada, redovno svaki mjesec, za običnog građana nezamislivim i nedostižnim, basnoslovnim ciframa prisvajaju.  (Kad, što bi rekli naši stari, Bog ponovo po zemlji prohoda politika i bavljenje istom će biti posao kojim će se oni koji imaju afiniteta za nju baviti volonterski ili iz hobija, a ako im pak bude isplaćivana naknade  za uloženi rad, ista će biti vršena strogo po učinku, tačnije po uspješnosti  i količini obavljenog posla.) 

Sve to skupa znači da je vrijeme da se iznova, po dobro ustaljenim šemama i redoslijedima, počne kuvati bh dvoentitetski, troetnički, getoizirani, lonac  zapržen lažima, obmanama, pljačkom i sluđivanjem osiromašenog, opljačkanog i gladnog naroda u cilju bogaćenja bh tranzicijskih kapitalističkih moćnika iz sva tri nama poznata etnička tora.

I kao što se da iz priloženog vidjeti, čim je zapuhao prvi septembarski vjetar zasjeli su samoproklamovani čuvari nacionalnih interesa i prava naroda, u stvari bezočni lažovi i lopine, za pregovaračke astale i krenuli ponovo obrtati, okretati, premetati i presipati iz šupljeg u prazno davno ispričane priče, bez konkretnih pomaka i bez naznaka da će se u budućnosti pojaviti i iskra svjetla u mraku naše aktuelne zbilje.  Drugim riječima, sjeli su za pregovaračke stolove da ponovo raspravljaju o davno raspravljenom i prežvakanom, i tako, s vremena na vrijeme zakuvavši situaciju teškim nacionalističkim pričama, protrače još četiri godine svojih dobro plaćenih mandata, a nama unište perspektivu i nadu da život, na ovom parčetu zemlje zaista vrijedi i ima smisao.

Dogovorili se da se ništa neće dogovoriti

Tako su se prvog septembarskog vikenda na bivšoj olimpijskoj ljepotici, danas uglavnom privatiziranoj i raskrčmljenoj, Jahorini  sastali republičkosrpski pozicionari i opozicionari, (mada ovu podjelu treba shvatiti s velikom rezervom, jer praktično u RS nema razlike između te dvije opcije), te još jednom dogovorili da se ništa neće dogovoriti, da će po dobro ustaljenim i oprobanim metodama rasturati  i uništavati  gdje god šta stignu, naravno svi  u svojim, ranije precizno podijeljenim,  resorima i regijama, da će se bogatiti, uživati i pustošiti i ovo malo jada što nam je ostalo. Uz saglasnost i opšti konsenzus da su u toj priči u svakom smislu i pogledu, kao u ostalom svih ovih skoro šesnaest poslijeratnih godina, donji i najebali građani RS.

Pored toga su još jedino utvrdili da je Miletov privatni entitet neupitan, te da je despotska svevladavina njega i njegove partije neprikosnovena i opštevažeća za sve što ovim entitetom hoda.  Oko ostalog će se malo klati, malo miriti; Mile zadrigo, sit, debeo i sve bogatiji, opozicionari na broju, narod na rubu egzistencije, očajan i gladan.

(BLIN MAGAZIN)