HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE

Zašto je pozlilo Predsjedniku (ili manje masnog Milorade!)

Arhiva11.10.11, 15:27h

Zaigrala tako šatra nasred drinskog grada, do kasno u noć se jelo, pilo i podvriskivalo. Telaldžija Rajko čaše lomi, ruke mu krvare, serdar Drago pjevaljku masnim rukama fata za dupe, begovi teheranski saljevaju špricer, mali od palube baljezga ispod stola, udbaš Slavko zapjevao ko sojka ptica onu našu “ide Mile prema Banjaluci”, omladina se poskidala gola do pasa i po stolovima zaigrala uz “nad Zvornikom mjesec sija, eh što nisam Dodik i ja”, a Predsjednik, najgori od svih, jednom rukom pije crno, jednom “belo” a gospoja Dušanka ga pita vrućom janjetinom i pitom zeljanicom.

Đorđe KrajišnikPiše: Đorđe Krajišnik

Protekle subote u Zvorniku je održan svesocijaldemokratski Sabor privatne partije Predsjednika Republike. Na Saboru se raspravljalo o raznim stranačkim temama, donosile su se deklaracije, glasalo se, dizale se ruke (možda i noge) za da i potvrdno, o ne i odrično nije moglo biti riječi. Zapisivalo se, govorilo s govornice, tapšalo i tašunalo, klimalo glavom s osmjehom i odobravanjem, o mrgođenju i negodovanju nije bilo govora. Bili su tu i mali od palube Aleksandar, i telaldžija Rajko, i begovi teheranski Nikola i Nebojša, i serdar Drago, i udbaš Slavko, i gospoja Dušanka, bila i vascijela omladina na čelu s Dodikom juniorom, i nema ko ti nije bio te subote uz obale Drine.

A onda je, kad su se svi izredali, busiju zauzeo glavom, bradom, rukama, nogama, svim bićem svojim, jedini, neprikosnoveni, istinoljubivi i pravdoljubivi, nezamjenjivi, od viših sila izabrani Predsjednik. Govorkao je malo o Republici, njenim nadležnostima, svojim i partijinim dostignućima i uspjesima, o mrskoj Bosni, o presvetom i preblagoslovenom slovu Dejtona, kojega treba čuvati ko zjenicu oka svojega, i još štošta je govorio.

Kad se Predsjednik nagovorio i nasitio govorancije, naslušao aplauza i krikova oduševljenja, pozvao je svepristno i poslušno članstvo da u skladu sa unaprijed utvrđenim demokratskim procedurama predloži kandidate za novog Predsjednika partije. I gle čuda, članstvo jednoglasno odluči da se za Predsjednika kandiduje samo jedan kandidat, a to je bio, teško da ćete pogoditi ko, sam Predsjednik. Kad to ču, Predsjednik se krenu nećkati i vajkati, pa što mene, pa ima tu i boljih i sposobnijih, ali članstvo je bilo neumoljivo. Kako rekoše, tako i učiniše.

Nakon demokratski obavljenog glasanja, obavilo se i demokratsko prebrojavanje glasova. Rezultati prebrojavanja su za sve prisutne bili do te mjere iznenađujući da su članove komisije za prebrojavanje morali dvaput vodom zaljevati da dođu sebi. Desilo se čudo, svi su sa uzdasima i velikim uzbuđenjem šaputali, za Predsjednika je, zamislite, izabran lično sam Predsjednik i to je svih 593 delegata glasalo za, i zamislite, ni jedan nije bio suzdržan, i ni jedan protiv.

Nakon što je čuo i vidio da je ponovo ustoličen u neprikosnovenog svevladara svoje privatne partije Predsjedniku na oči granuše suze radosnice. Dozva zatim svu bratiju I naredi da se istom diže velika šatra, zovu pjevaljke, peku janjci, dobavlja vino i rakija. Kad se kosi nek’ se mrsi. Ili po Predsjedniku, kad me birate nek se masno jede i ljuto pije.

Zaigrala tako šatra nasred drinskog grada, do kasno u noć se jelo, pilo i podvriskivalo. Telaldžija Rajko čaše lomi, ruke mu krvare, serdar Drago pjevaljku masnim rukama fata za dupe, begovi teheranski saljevaju špricer, mali od palube baljezga ispod stola, udbaš Slavko zapjevao ko sojka ptica onu našu “ide Mile prema Banjaluci”, omladina se poskidala gola do pasa i po stolovima zaigrala uz “nad Zvornikom mjesec sija, eh što nisam Dodik i ja”, a Predsjednik, najgori od svih, jednom rukom pije crno, jednom “belo” a gospoja Dušanka ga pita vrućom janjetinom i pitom zeljanicom.

Kad ojutrom jutro osvanulo, svi se na Drini umiše, hladnom vodom gasiše žgaravicu i mamurluk, opeglaše bijele košulje, i uputiše put Modriče na svetu liturđiju. Tamo ih dočeka silna svjetina i patrijarh svesrpski Irinej. Predsjednik ga nabrzake odlikova, osvještaše ono malo svetog namastira i pravac kafana. Znate onu, klin se klinom izbija, a rakija rakijom.

Predsjednik se ponovo zanese i prežedera, a i kako neće Dušanka sve najbolje vino toči i bira za Predsjednika sve najkrću janjetinu, te ga izdade junačka snaga, klonu duhom i tijelom, zadrigo i odebljala vrata.

Gomila se uskomeša, prepanuli se svi, šta je, kud je. Pritrča telaldžija Rajko, zali ga vodom, pozvaše helikopter i otpremiše ga na ispumpavanje želuca u Bajnuluku.

Naravoučenije:

Manje masnog Milorade, može ti i pozliti.

 

Slika sa naslovnice je djelo karikaturiste Enesa Čelosmanovića

 

PROČITAJTE JOŠ:

 

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Divljanje na ulici, divljanje na stadionu, divljina u glavi

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, Bosna, vrijednosti, Jugoslavija

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, helikopter, svadba, veselje

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Mile zadrigo, sit, debeo i sve bogatiji, opozicionari na broju, narod na rubu egzistencije, očajan i gladan

 

(BL!N MAGAZIN)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook