Piše: Đorđe Krajišnik

Protekli vikend, na ulicama glavnog grada drage nam Republike, prošao je nemirno i krvavo. Prvo su u subotnje jutro u naselju Zalužani četvorica objesnih mladića, od kojih dvojica maloljetnih, nasumično nasrtali na prolaznike, redom ubadali noževima i tukli; konačan bilans šestero povrijeđenih građana Banjaluke. Tačni razlozi zašto se ovo dogodilo ostaće nam vjerovatno nepoznati i nejasni, ili ćemo pak iz šturih policijskih izvještaja saznati kako je omladina malo popila, pa se u «igri» zanijela i pretjerala. Mada, imamo li na umu sav jad i bijedu bh savremenosti, sve ovo upućuje da je događaj koji se odigrao u subotnje jutro ništa drugo do najrealnija slika naše svakodnevice. A da je sve što nam se u tome naizgled čini nerazumljivo zapravo jasno kao dan, dok je rezignirano pitanje zašto se nešto desilo naša potreba da iščuđavanjem i postavljanjem pitanja opravdamo nemili događaj i pobjegnemo od  brutalne stvarnosti. Tačnije, da je ignorišemo i pri tome ne pokušamo, skidajući tako svaku vrstu građanske odgovornosti sa sebe,  ništa učiniti kako bi je mijenjali, sve dok nam se ne desi u vlastitom dvorištu, kući, stanu...

Istog  dana, u večernjim časovima na Gradskom stadionu u Banjoj Luci igrao se derbi osmog kola Premijer lige BiH između domaćeg Borca i sarajevskog Željezničara. Bila je to idealna prilika da krvava predigra započeta u ranim jutarnjim časovima doživi svoj ekstatični vrhunac. I zaista, do vrhunca je došlo i to vrlo eksplozivnog, erekcija navijačko-nacionalističkog divljaštva dosegla je svoj zenit. Letjelo je kamenje, razbijale su se glave, tukli su se policajci, sve u svemu rušilački falus podivljale navijačke rulje je u potpunosti bio zadovoljen. Čeljusti gladne za nacionalističkim divljanjem i istresanjem «patriotskih» frustracija nahranjene su i umirene do prve naredne prilike. I ponovo se nameće ono zašto, mada nam je opet svima jasno i zašto i šta i kako.

Vladajuće kvazipolitičke elite, ili drukčije rečeno bh etnički ovnovi predvodnici, već godinama kreiraju atmosferu straha, kako od drugog, tako i straha od samog sebe, toliko nabijenu negativnim i rušilačkim nagonima da potreba za nasiljem postaje potpuno logična, da ne kažemo prirodna, potreba.

Getoizirani u glavama, isprepadani smišljeno serviranim medijskim lažima od svojih sunarodnika druge nacionalne i vjerske pripadnosti, mladi u BiH se pretvaraju u parazitske mikrooblike života, koji jedino umiju da upijaju i oponašaju sve ono najgore iz svojih nacionalnih torova. Drugim riječima, ostaju mentalno osakaćeni, gube želju za traganjem i upoznavanjem novog, otupljuje im instikt za propitivanje i analiziranje svijeta u kojem žive, te jedino što znaju jeste utopiti se u sigurnu masovnu žabokrečinu i prihvatiti dato stanje kao jedino moguće i jedino prihvatljivo.

U konačnici, mladi u ovoj zemlji prihvataju biti serijski brojevi, ne pružaju nikakav otpor, postajući jako pogodan materijal za zlonamjerne političke instrumentalizacije i upotrebe. Materijal koji će gore pomenute kvazi elite svojim dobro naoštrenim glodaricama oblikovati u svjetlu vladajuće etno-političke prakse i konačan proizvod upotrijebiti kad god se ukaže potreba za podizanjem međunacionalnih tenzija, čija sjenka treba pokriti neku dobro smišljenu pljačku i ojađivanje građana ove zemlje.

Na kraju, šta drugo možemo i očekivati do nasilništvo, ono je jedino što ovi ljudi mogu i znaju. Na žalost, trenutno je usmjereno u potpuno pogrešnom pravcu. Nadajmo se da će prirodnim procesima, u trenutku kad bude bilo potrebno, ova gorčina biti usmjerena na one koji «siju bijedu», a ko sije bijedu može jedino požnjeti gnjev, biti svrgnut u blato i poslat na smetljište istorije.

PROČITAJTE JOŠ:

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, Bosna, vrijednosti, Jugoslavija

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, helikopter, svadba, veselje

HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Mile zadrigo, sit, debeo i sve bogatiji, opozicionari na broju, narod na rubu egzistencije, očajan i gladan

(BL!N MAGAZIN)