Piše: Nikola MIHALJEVIĆ

Uzdigao je prašinu, koju bi većina u Hrvatskoj rado "ne vidjela", malo čitani časopis "Vijenac," prašina je prošla i drugim, mnogo važnijim medijem, hrvatskom Radio-televizijom na Prisavlju, a slegla se, izgleda privremeno, u Sarajevu, gdje je za posljedicu imala svojevrsan samoizgon Ivana Lovrenovića iz Hrvatskog društva pisaca.

Najprije je toj, kažu, slabo čitanoj novini dao intervju Velimir Visković, urednik Hrvatske književne enciklopedije i predsjednik Hrvatskog društva pisaca. Promatrano u kontekstu i van konteksta, nameće se dojam da se taj intervju i vodio samo zato da Velimir Visković bude u prilici da iskaže jedan svoj stav, mišljenje izrečeno u samo jednoj rečenici.

Ona glasi: "Nemoguće je naći Hrvata, osim možda Miljenka Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji."

Još  je u objašnjenju stajalo da je ovaj stav temeljen na izjavi Miljenka Jergovića, svojevremeno datoj beogradskom časopisu "Vreme".
Bez ikakvih prosijavanja, Miljenko Jergović je tada o četništvu i Draži Mihailoviću rekao: "O Draži sam mogao pisati jer sam razumio njegove motive. Naravno, to ne znači da o njemu mislim ni pozitivno ni negativno. Jednostavno, on je trodimenzionalna ličnost, koja je imala i svoju tragiku i motive i biografiju, sve ono što Milošević i Tuđman nisu imali".

Sve ono što je tada Jergović iznosio o Miloševiću i Tuđmanu, kao i njihovim zločinstvima, za ovaj osvrt je nevažno. Objektivno gledano (čitano), nije jasno kako bi,čak kada bi to radio i srpski arhineprijatelj (tj. Hrvat), iz tih par rečenica isčitao da Miljenko Jergović nalazi opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji.

No, da se malo vratimo onoj optužujućoj rečenici iz "Vijenca", zamjenimo joj dvije riječi i zamislimo da Velimir Visković izgovara ovako: "Nemoguće je naći Hrvata, osim možda Miljenka Jergovića, koji ne bi našao opravdanje za reafirmaciju ustaštva u Hrvatskoj."

Malo nategnuto? Možda? Ali nimalo više od one stvarno izgovorene rečenice o reafirmaciji četništva u Srbiji. Pa, u čemu bi onda bila razlika u ove dvije rečenice i gdje bi tu stajao Miljenko Jergović?

Postoje, naime, mišljenja, čak ne sporadična, da je veći krimen ne biti za reafirmaciju ustaštva u Hrvatskoj nego biti za reafirmaciju četništva u Srbiji. Iza toga je Miljenko Jergović, ne pristajući na šutnju kod reafirmacije četništva u Srbiji, još i više ne pristajući na reafirmaciju ustaštva u Hrvatskoj, s nekolicinom istomišljenika stvorio jedan čitav entitet. Entitet Drugog. Nepoželjnog Drugog. Sve ostalo s nepoželjnim Drugim je već viđeno, krvavo viđeno.

Ali da, ipak, ne bi griješili dušu, u intervjuu na koji se Velimir Visković poziva, Miljenko Jergović je rekao i da "Velimir Visković radi Hrvatsku književnu enciklopediju, jednu kupusaru u koju je utrošio 2,5 milijuna eura i s njom kasni već šest godina". Ta "kupusara" i 2,5 milijuna nečega, bilo čega, mnogo je prizemnija a i pragmatičnija  od imaginarnog  reafirmiranja četništva u Srbiji. Ne bi bilo nemoguće da se u obrani neke "kupusare" i u nju utrošenih  2,5 milijuna eura potežu i tako opake optužbe da neko priželjkuje reafirmaciju četništva, ma kakve bi sve posljedice ta optužba mogla donijeti.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)