Za DEPO PORTAL iz SAD: dr. Edin MUJKIĆ

Nakon tri milijarde dolara potrošenih na predsjedničke izbore, predsjednik Barack Husein Obama je novi/stari predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Ovo su bili jedni od najneizvjesnijih izbora u zadnjih 76 godina, čak i dan prije izbora, ali na kraju su rezultati bili više nego očiti u korist Obame. Potpisnik ovih redova je očekivao da će biti budan do jutarnjih sati po američkom vremenu ili posljepodnevnih sati po bh. vremenu, ali već u 10 sati po centralnom američkom vremenu ili pet sati ujutro po bh. vremenu, znalo se da će predsjednik Obama biti stanovnik Bijele kuće naredne četiri godine.

Kako je Obama pobijedio?

Nakon prve debate, u kojoj je Obama djelovao zbunjeno i izgubljeno, Romney se opasno počeo približavati predsjedniku. Ipak, u prvoj debati Obama nije izgledao ni izgubljeno ni zbunjeno, nego je igrao igru koju igra svaki predsjednik koji ulazi u borbu za ponovni izbor. Obama nije htio da izgleda arogantno i previše agresivno. To se pokazalo pogrešno, ali u sljedeće dvije debate Barack Obama je do nogu potukao svog protivnika, posebno u trećoj, zadnjoj kampanji.

Prije par sedmica predvidjeli smo da će Barack Obama ubjedljivo pobijediti. Nakon što je Obama vodio ubjedljivo cijelo ljeto, tokom oktobra mjeseca Mitt Romney je uspio da se približi Obami u anketama. Nakon prve debate, u kojoj je Obama djelovao zbunjeno i izgubljeno, Romney se opasno počeo približavati predsjedniku. Ipak, u prvoj debati Obama nije izgledao ni izgubljeno ni zbunjeno, nego je igrao igru koju igra svaki predsjednik koji ulazi u borbu za ponovni izbor. Obama nije htio da izgleda arogantno i previše agresivno. To se pokazalo pogrešno, ali u sljedeće dvije debate Barack Obama je do nogu potukao svog protivnika, posebno u trećoj, zadnjoj kampanji.

Međutim, pokazalo se, ipak, da debate nisu bile presudne, nego karakter dvojice ljudi koji su bili najjači kandidati. Krenimo od kampanje Mitt Romney-ja.

Mitt Romney je uvijek važio za centristu. Čovjek koji je voljan raditi sa obje strane i koji je voljan praviti kompromise. Romney je vodio Bain Capital, investicijsku firmu koja je imala vrlo velike uspjehe, ali je i zaslužna za preseljenje hiljada poslova u Kinu. Bain Capital je jedna od firmi koja je inovirala preseljenje poslova u Kinu. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka to se pokazalo kao vrlo profitabilno. Tokom predsjedničke kampanje ove godine, za predsjednika Bain Capitala devedesetih godina, Mitta Romneya, to se pokazalo katastrofalno.

Međutim, iako je Mitt Romney vodio uspješnu firmu, spasio Olimpijske igre u Salt Lake Cityju 2002. godine od bankrota, te postao guverner vrlo liberalne države Massachusetts, nije uspio pobijediti 2012. godine na izborima, iako su prognoze bile protiv Barack Obame. Razlog je što se Mitt Romney morao približiti republikanskoj bazi. Bazi koja je drugačija od Massachusettsa. Bazi koja se protivi promjenama, abortusu, reproduktivnim pravima žena, kontracepciji. Bazi koja zastupa smanjenje poreza za bogate, te bazi koja je protiv imigracije.

Kada je Mitt Romney pobijedio na izborima za republikanskog kandidata, već je bilo kasno. Dva mjeseca prije nego što je republikanska stranka nominovala Mitta Romneya, kampanja Barack Obame je počela da prikazuje Romneya kao čovjeka koji nema veze sa stvarnošću te kako je rođen bogat i samim time nikad neće znati kroz šta prolazi srednja klasa.

Dok je Obamina mašina mljela Romneya, on je razmišljao samouvjereno o svom partneru, potpredsjedničkom kandidatu. U američkoj istoriji, predsjednik Amerike koji se bori za ponovni mandat nikad nije bio izabran ako je nezaposlenost iznad 7.2 posto. U proljeće 2012. nezaposlenost je iznosila 8.3 posto.

Koliko su Obami pomogle katastrofe u  New Jersey i New Yorku?

Savjetnici Romneya su izabrali Paula Rayana, kongresmena iz države Wisconsin. Rayan je vrlo kontraverzna ličnost. Rayan je nekoliko puta predlagao budžet koji je predstavljao budžet desne, ekstremne struje. Romney je želio Rayana da bi uzbudio bazu Republikanske stranke, ta da eventualno donese pobjedu u Rayanovoj državi. Kampanja Baracka Obame je odmah vidjela priliku u činjenici da je Romney izabrao za svog partnera čovjeka sa kojim se mnogi republikanci ne slažu, a kamoli demokrate.

I onda su izbori krenuli, i Obamina kampanja je počela selektivne i žestoke napade na Romneyja a poslije i na Rayana. Sve do prve debate Obama je imao ogromnu prednost, prednost koja će se pokazati istinitom u izbornoj noći.

Sve do zadnje sedmice činilo se da će Romney uzeti izbore. Tada se desio uragan Sandy. Obama se pokazao kao predsjednik, čovjek od akcije. Tokom katastrofe u New Jersey i New Yorku, guverner New Jerseya, Chris Christie, poznati republikanac, imao je samo riječi hvale za Obamu. To mu nikad Romney i republikanci neće zaboraviti.

U prvoj debati, Obama je bio pažljiv i vrlo oprezan. Nije htio da izgleda arogantan i kao profesor na fakultetu (Obama je bio profesor na University of Chicago). To ga je koštalo entuzijazma ali i predstavilo Romneyja kao običnog čovjeka.

U druge dvije debate, Obama je deklasirao Romneyja, ali prva debata je visila iznad glave Barack Obame. Joe Biden je u debati protiv Paula Rayana dominirao toliko da je Bill Maher, poznati komedijaš poručio preko Twittera: nek neko zovne 911. Stariji čovjek tuče dijete na mom TV-u! Aludirajući da Biden dominira debatom. Ipak, sve do zadnje sedmice činilo se da će Romney uzeti izbore. Tada se desio uragan Sandy.

Obama se pokazao kao predsjednik, čovjek od akcije. Tokom katastrofe u New Jersey i New Yorku, guverner New Jerseya, Chris Christie, poznati republikanac, imao je samo riječi hvale za Obamu. To mu nikad Romney i republikanci neće zaboraviti.

Međutim, Chris Christie i Sandy ipak nisu krivi za neuspjeh Mitta Romneya. Kampanja Romneya je prošle sedmice pokrenula tzv. Jeep TV reklamu, aludirajući da je Obama zaslužan za preseljenje proizvodnje Jeep-a iz Ohia u kinu. To je izazvalo vrlo žestoku reakciju ne samo od strane kampanje Baracka Obame, nego od strane Chrsyslera koji je vlasnik Jeep-a, te FIAT-a koji je vlasnik Chrsyslera. Jeep se proizvodi u Ohiou i Michiganu, državama koje Obama mora uzeti da bi pobijedio, kao i Romney, državu Ohio.

Na čemu je 'pala' kampanja Mitta Romneya?

Ipak, ispostavilo se da je TV reklama imala suprotan efekat. Chrysler i čak GM su otvoreno demantovali te informacije i napali Mitta Romneya, koji je 2008. godine u jednom članku u Wall Street Journalu rekao da je potrebno auto industriju pustiti da bankrotira. Obamina administracija je tada ubrizgala novac u GM i Chrysler i spasila ih od propasti. Ohio, u kojem svaki osmi radnik radi za auto industriju, to očito nije zaboravio. Da se zna, Romney je pokušao informaciju o ekspanziji Jeep-a u Kini predstaviti kao preseljenje proizvodnje. U isto vrijeme, kampanja Mitta Romneya nije spomenula činjenicu da pored ekspanzije u Kini, Jeep planira povećati proizvodnju u Toledu, Ohio.

S druge strane, Obamina kampanja je uspjela predstaviti Mitta Romneya kao super bogataša koji veze nema sa srednjom klasom. Mitt Romney ne da nije uspio to opovrgnuti, nego je čak uspio i da se sam predstavi kao čovjek bez dodira sa stvarnošću.

Na kraju, izbori su donijeli pobjedu Baracku Obami. Pobjedu kakvu smo predvidjeli ranije.

Ova pobjeda ima daleko veće značenje od pobjede u 2008. godini. Te 2008. godine bilo ko bi pobijedio republikanskog kandidata. Ljudi su bili jednostavno ljuti na Republikansku stranku. Iako su mnogi smatrali da je Barack Obama samo posljedica ljutnje na Republikansku stranku i George W. Busha, 2012. godina pokazuje da to nije slučaj; 2012. godina je pokazala da Amerika nema ništa protiv crnog predsjednika koji ima liberalne poglede na svijet.

Obamina kampanja je uspjela predstaviti Mitta Romneya kao super bogataša koji veze nema sa srednjom klasom. Mitt Romney ne da nije uspio to opovrgnuti, nego je čak uspio i da se sam predstavi kao čovjek bez dodira sa stvarnošću... Ako 2016. godine Republikanska partija misli da ima ozbiljnog kandidata za predsjednika, morat će više izgledati kao današnja Demokratska partija, a ne kao partija straha i progona.

Stoga, pitanje je šta dalje?

Očito je da će Republikanska partija proći kroz neku vrstu građanskog rata u narednih nekoliko godina. Očito je da je pomjeranje u desno od strane Republikanske partije samo posljedica nužnih promjena, i pomjeranje u desno je reakcija na to. Međutim, ovdje to pomjeranje prestaje. Republikanci se moraju približiti latino-amerikancima, crncima, azijatima kao i mladim ljudima. To znači da će se Republikanska partija morati odreći ultra-konzervativaca.

Ako 2016. godine Republikanska partija misli da ima ozbiljnog kandidata za predsjednika, morat će više izgledati kao današnja Demokratska partija, a ne kao partija straha i progona. Očito je da će vrlo brzo novi vjetrovi početi puhati u Republikanskoj partiji, a imena su: Chris Christie i Marco Rubio.

I na kraju, šta nas čeka u naredne dvije godine?

Kada je BiH u pitanju, ništa bitno se neće promijeniti. SAD će pratiti zbivanja, ali će sve odluke ostaviti našim političarima kako bi shvatili da konačno moraju nešto uraditi. Za sebe, svoj narod i svoju državu.

Kada su u pitanju razni govori Milorada Dodika o otcjepljenju, to možemo zaboraviti, bilo ko da je došao u Bijelu kuću, raspad BiH nikad ne bi bio opcija kada su SAD u pitanju, a pogotovo ne kada je u pitanju sadašnja administracija!

Kada je u pitanju generalno vanjska politika, isto tako ništa se bitno neće mijenjati. Obama će nastaviti umjereni govor, dok će u isto vrijeme bespilotne letjelice ciljati razne teroriste po svijetu. Obama će i dalje biti vrlo fleksibilan kada je iranski nuklearni program u pitanju, ali Obama ima svoju “crvenu liniju” koju neće preći. Iran je toga svjestan i moglo bi doći do spuštanja tenzija nakon eskaliranja tenzija u početku drugog mandata Barack Obame.

Što se tiče Sirije, sada su karte otvorene i ne bi trebalo biti iznenađenje ako Bashar Al-Assad smanji aktivnosti i bude vrlo brzo spreman na razgovore. Jedini razlog što SAD nisu otvoreno pomagale sirijske pobunjenike su izbori. Sada su sve karte otvorene, i Assad bi trebao dva puta razmisliti koje će korake povući imajući u vidu libiju. Definitivno, NATO neće reagovati kao u Libiji, ali SAD i saveznici bi mogli daleko agresivnije pomagati pobunjenike nego prije.

I na kraju, bh. političari bi mogli da ponovo pogledaju govore Barack Obame i Mitta Romneya kada su saznali rezultate izbora, i da nešto nauče iz toga. Amerikanci su po drugi put izabrali crnog predsjednika. Ako se već hvalimo tolerancijom, ne bi bilo za odmet da se malo ugledamo na SAD!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)