Za DEPO portal iz SAD-a: Edin MUJKIĆ

Izbori u SAD su blago rečeno, velika drama, a ovi izbori će koštati sigurno preko tri milijarde dolara, a to je itekako puno novca. Za razliku od mnogih demokratskih država na svijetu, u SAD kandidati u zadnje vrijeme ne uzimaju ni centa od države kako bi finansirali svoje kampanje. To im omogućava neograničeno prikupljanje novca, kako od siromašnih građana i srednjeg staleža, tako i od ekstremno bogatih ljudi. Ovo je novina u izbornom procesu u SAD. Do 2010 godine, pojedinci su mogli da doniraju najviše 2.400 dolara. Praktično, mnogi kandidati su se odličivali da uzmu pare od države, jer nisu bilu sigurni da mogu skupiti dovoljno novca.

Međutim, 2010 godine vrhovni sud je donio odluku kojom se popularni McCain-Feingold Act poništava pod ispirkom da krši prvi amandman ustava o slobodi govora. Nakon toga, strah je zavladao među običnim ljudima. Kako će kandidat koji bi trebao predstavljati srednju klasu i siromašne ikada imati šanse pored novca velikih korporacija i bogatih pojedinaca? Odgovor je stigao vrlo brzo.

KONZERVATIVNA IDEOLOGIJA SARAH PALIN: Barack Obama je 2008. godine pobijedio ne samo zato što su ljudi bili zasićeni Republikanske partije, nego zato što je John McCain izabrao Sarah Palin kao kandidatkinju za potpredsjednika. Mnogi ljudi su iskreno bili uplašeni pomisli da bi ta osoba mogla biti potpredsjednica SAD.

SAD su praktično najstarija demokratija na svijetu. Odkako je deklaracija o nezavisnosti potpisana 1776. godine, SAD su u konstantnom procesu evolucije. Postoji nekoliko razloga za to. Prvo, SAD su imigrantska zemlja, sa stalnim prilivom 'svježe krvi.' SAD dugo godina imaju najjače univerzitete i kombinacija visokog obrazovanja i protoka informacija obezbijedile su ovoj državi konstantan napredak. Naravno i SAD su imale svojih padova i uspona, ali previše je kratak prostor da bi se sada time bavili, jer ovo je ipak kompleksna država od 312 miliona stanovnika i najjačom ekonomijom na svijetu.

I, kako je Predsjednik Barack Obama već možda (sigurno) pobijedio na izborima?

SAD su sa dolaskom George W. Busha 2001. godine na vlast ušle u crni period konzervativizma i pomicanja u desno. Bush je odmah smanjio poreze bogatoj klasi stanovništva pod izgovorom da su to ljudi koji investiraju. Vojni budžet je zbog vojnih operacija drastično povećan, i država se vratila u godine Reagana kada je deficit bio domaćinska riječ u bijeloj kući.

Ekonomska kriza iz 2008. godine iznijela je na vidjelo nekoliko stvari. Prvo, SAD nemaju ekonomski problem, nego politički problem. Konstantno pomicanje republikanske partije u desno, te dolazak nekoliko izuzetno nekompetentnih političara, kao što je Sarah Palin, koji su vođeni konzervativnom ideologijom zarad sopstvenih interesa blokirali bilo kakav napredak kada je u pitanju reforma poreskog sistema. A danas, Amerikanci plaćaju manje poreza nego pedesetih godina. 2008. godine Barack Obama je pobijedio ne samo zato što su ljudi bili zasićeni Republikanske partije, nego zato što je John McCain izabrao Sarah Palin kao kandidatkinju za potpredsjednika. Mnogi ljudi su iskreno bili uplašeni pomisli da bi ta osoba mogla biti potpredsjednica SAD.

Obama je jednostavno pomeo McCaina svojom organizacijom koja je zavisila od finansiranja običnih ljudi. Prosječna donacija Obaminoj kampanji 2008. godine je iznosila ispod 20 dolara, a skupljeno je preko jedne milijarde.

Međutim, Republikanska partija, umjesto da se vrati u ideološki centar, još više se pomjerila u desno, gdje su riječ počeli voditi Sarah Palin, Michelle Buchmann, Eric Cantor i slični. Ti se ljudi identifikuju sa 'Tea Party' krilom republikanske partije. Godine 2010., na izborima za Predstavnički dom kongresa i trećine senata, Republikanci su uzeli većinu u predstavničkom domu zahvaljujući 'tea party' pokretu. Republikanci koji više zastupaju umjerenu filozofiju prestrašili su se, i počeli takođe da se identifikuju sa novim konzervativnim ektremizmom, a glavni cilj te ideologije je - izbaciti Barack Obamu iz bjele kuće. I tu su republikanci napravili najveću grešku.

MITT ROMNEY: bivši biznismen, čije se bogatstvo procjenjuje na 250 miliona dolara, što ga čini najbogatijim kandidatom za predsjednika ikad u američkoj istoriji. Ljudi su jednostavno od početka bili sumnjičavi da se takva osoba može poistovjetiti sa njihovim problemima.

Republikanska partija nije uspjela da shvati da su SAD u novoj industrijskoj revoluciji i da je država u sličnoj situaciji kao dvadesetih godina prošlog vijeka. Otkako je Barack Obama izabran, republikanci kuju planove kako da 2012. pobijede na izborima. Međutim, umjesto da postanu partija današnjice, danas republikanci izgledaju kao partija Strom Thurmonda ili David Duka i sličnih poznatih rasista iz prošlosti. Konstantna netrpeljivost prema manjinama, opresivni imigracioni zakoni u državama gdje republikanci drže vlast kao što su Arizona i Alabama, konstantni pokušaji da se uskrate određene besplatne medicinske usluge ženama te pokušaj uvođenja novih izbornih zakona (izborni zakoni u SAD su na nivou država) čime bi se otežalo glasanje crnaca, studenata, latino amerikanaca i ostalih građana sa slabijim primanjima, navuklo je bijes građana.

I onda je u tu republikansku žabokrečinu došao Mitt Romney, bivši guverner države Massachusetts, koji je po svojim pogledima bio bliži demokratama nego republikancima, koji nikada nije bio omiljeni političar među njima i koji se kandiduje za predsjednika skoro pa osam godina. Tokom republikanskih internih izbora, tzv. 'primaries' republikanci su uspjeli da dovedu najekstremnije osobe iz svog miljea i Romney je jedini izgledao kao manje-više normalna osoba na podijumu. Međutim, Romney je svoje stavove više približio ekstremistima nego umjerenoj struji republikanske partije koju predstavljaju John McCain, Richard Lugar i sl. Romney je to morao uraditi, jer je republikanska partija ušla u opasni vrtlog ekstremizma i da bi izašao kao pobjednik, svoje stavove je morao pribižiti toj struji.

Međutim, republikanci kao da ne žive u 21 vijeku. U državi koja ima najveći protok informacija na svijetu, Romney je bazirao svoju kampanju kao da su šezdesete godine kada je prosječni stanovnik Ohia čekao cijelu sedmicu da pošta isporuči nedjeljno izdanje New York Times-a. Skoro 80% populacije u SAD ima tzv. pametne telefone sa konstantnim prilivom informacija putem interneta. Ono što je Romney rekao tokom internih izbora, Obama je itekako znao iskoristiti.

Romney je bivši biznismen, čije se bogatstvo procjenjuje na 250 miliona dolara, što ga čini najbogatijim kandidatom za predsjednika ikad u američkoj istoriji. Ljudi su jednostavno od početka bili sumnjičavi da se takva osoba može poistovjetiti sa njihovim problemima. Tzv. čikaška demokratska mašina, prije nego što se i sam Romney snašao i skontao da je kandidat republikanske stranke, već je počela napad na njega sa ciljem da ga predstave kao ultra-bogatog biznismena koji se obogatio na osnovu toga što je pomagao kompanijama da izmjeste svoju proizvodnju u kinu.

Tokom cijelog ljeta ankete su pokazivale 'mrtvu' trku između dva kandidata u tzv. 'swing states' ili državama koje nisu sigurne ni za jednog kandidata, a to su Florida, Pennsylvania, Virginia, Michigan, Colorado, Nevada i najvažnija država, Ohio. Međutim, svi su čekali republikansku i demokratsku konveciju, i tu je sve krenulo nizbrdo za Mitt Romneyja. Prvo je Romneyjev izabranik za potpredsjednika, Paul Rayan, podbacio da isporuči uvjerljiv govor, a onda je nastao potpuni debakl sa Clint Eastwoodom koji je potvrdio da bi se ipak trebao držati snimanja filmova i ostati van politike. Od Mitt Romneyja se nije ni očekovalo puno, tako da je govor svakako bio prosječan. Republikanci nisu uspjeli da osvoje par procenata u anketama što je uobičajno nakon konvencije.

CLINT EASTWOOD - OBAMU TREBA ZAKLATI: Prvo je Romneyjev izabranik za potpredsjednika, Paul Rayan, podbacio da isporuči uvjerljiv govor, a onda je nastao potpuni debakl sa Clint Eastwoodom koji je potvrdio da bi se ipak trebao držati snimanja filmova i ostati van politike. Od Mitt Romneyja se nije ni očekovalo puno, tako da je govor svakako bio prosječan. Republikanci nisu uspjeli da osvoje par procenata u anketama što je uobičajno nakon konvencije.

Zato su demokrate napravile ubitačan udarac. Prvo je Michelle Obama dala vrlo nadahnut govor, a onda je vjerovatno najpopularniji političar na svijetu, Bill Clinton, očitao takvu lekciju republikancima, da bi ga demokrate sad ponovo kandidovale za predsjednika kada bi to ustav dozvoljavao. Sljedeći dan, Obama je održao govor, koji je definitivno pokazao umjeće manipulisanja masama, iako bi se moglo reći da to nije jedan od njegovih najboljih govora. Kada se konvencija završila, svi su spominjali Clintona, i mnogi su počeli povezivati Obamu sa Clintonom, što se odrazilo u anketama gdje Obama nakon konvencije počinje da vodi utrku.

I onda, umjesto da se ponovo trka izjednači, Mitt Romney sam sebe ranjava. Romney ne čekajući detalje oko demonstracija u Bengaziju napada Obamu, tvrdeći kako se to ne bi desilo da je on Predsjednik. Sutradan kada se saznalo da je Ambasador Chris Stevens poginuo i sami republikanci su ostali zapanjeni amaterizmom svog kandidata te počeli napadati Romneyja zbog toga što je takvu situaciju pokušao da iskoristi u političke svrhe. Romney ne popušta i u anketama mu popularnost sve više pada.

Međutim, 'smrtonosnu' ranu Romney sam sebi nanosi kada je isplivao video uradak koji je napravila nepoznata osoba tokom večere za bogate donatore u Boca Ratonu na Floridi, u maju ove godine, gdje Romney govori kako je 47% Amerikanaca neproduktivno te da se osjećaju 'žrtvama' i da čekaju pomoć države. Malo je reći da je video uradak izazvao bijes među građanima, a mediji su sa oduševljenjem dočekali tako nešto.

Danas Barack Obama vodi u ključnim državama sa takvom razlikom da se mnogi republikanci pokušavaju distancirati od Romneyja kako bi svoju kožu spasili na ovim izborima.

Republikanska partija i Mitt Romney nisu shvatili da Amerika više nije 'bijela'. Za deset godina u SAD manjine će biti većina, i ako republikanci to ne shvate, i opet kandiduju 2016. godine dvojicu 'bjelaca' čija politika se zasniva na protivljenju svemu što donosi 21 vijek, Hillary Clinton će se moći komotno ušetati u Bijelu kuću.

I tako će i biti; 2012. godina je već izgubljena za republikance, a najvjerovatnije žrtveno janje će biti sam Mitt Romney kojeg će optužiti da nije bio dovoljno uvjerljiv, i sljedeći kandidat bi komotno mogao biti kopija ne George Busha, nego Dick Chaneya. Ukoliko se to desi, Bill Clinton će se vratiti ponovo u bjelu kuću, ovaj put kao 'prvi gospodin.'

Takođe, tokom ove predizborne kampanje dobili smo odgovor i na pitanje koliko su uticajne korporacije i bogati pojedinci s obzirom da nema više ograničenja na donacije. Barack Obama je skupio oko 170 miliona dolara više od Mitt Romneyja, a prosječna donacija je 23 dolara!

Ipak, u politici je sve moguće, i zato u naslovu ipak stoji 'možda.'

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)