Piše: Siniša Lazić

Priča prati serijskog ubicu koji kopira ubistva iz Edgar Allan Poevih priča. Policija na čelu sa detektivom Fieldsom (Luke Evans) angažuje Poa (John Cusack), koji je potpuno izgubio inspiraciju i vrijeme provodi u opijanju i kafanskim tučama. Nakon što ubica zarobi Poovu zaručnicu Emily (Alice Eve), Poe i Fields moraju zajedno da je pronađu i riješe misteriju.

Reditelj James McTeigue ima iz sebe V for Vendetta, a radio je i kao pomoćnik reditelja u The Matrix serijalu, znači nije pao s kruške, ali mi u ovom filmu vidimo jako malo od njegove tehničke kreativnosti. Doduše, atmosfera je pogođena, mračne ulice i podzemni prolazi Baltimora izgledaju sablasno, imamo par usporenih kill shotova kao u Vendetti, i to bi bilo to od pozitivnih stvari. Iako je McTeigue talentovan reditelj, čini se da je njegov problem što ponekad ne zna da izabere baš najsrećniji scenario (najbolji primjer za to je potpuni promašaj sa Ninja Assassinom).

Nakon pristojnog setapa, umjesto da je usmjerio priču ka psihološkom trileru i studiji karaktera, McTeigue se okreće krimi-misteriji koja bi trebalo da bude osnova, ali ona se, u međuvremenu negdje izgubila, i sve zajedno pretvara u slešer koji izgleda vrlo haotično. Ni jedna od potencijalno zanimljivih premisa nisu razvijene, neke ne vode nigdje, a neke su potpuno nebitne. Posljednjih petnaestak minuta kada horor elementi treba da dođu do izražaja, oni se gube u nekakvoj replici Sevena, gdje mjesto prave tenzije dobijamo dijaloški duel između Poa i serijskog ubice. O serijskom ubici nismo ništa saznali, njegov psihološki profil je nepoznat, a njegovi motivi su vrlo površni.

Dijalozi su toliko očajni da ni odlični glumci poput John Cusack i Luke Evans ne uspijevaju da ih učine uvjerljivim. Osim što ne postojii nikakav razvoj likova, ostaje priličan broj nelogičnosti i nedostatak motivacije u postupcima likova, od kojih zaista upoznajemo samo dvoje. Da je ostalim junacima (prije svega mislim na glavnog negativca) posvećeno toliko pažnje kao odnosu Poa i Emily, ovo bi možda bio bolji film.

U filmu imamo dosta akcije i jurnjave prilagođenih za novu publiku, nekoliko gore scena, smrti sakaćenjem i sl. Neko će reći da The Raven pozajmljuje koncept novog Sherlock Holmsa u tretmanu akcije, pošto John Cusack na trenutke više liči na akcionog heroja nego na pjesnika. Problem je što to ne izgleda naročito uzbudljivo, jer akcione situacije ne posjeduju poseban intenzitet i zanimljivost, ili se samo ponavljaju.

Cusack je dobar koliko mu scenario dozvoljava, a on mu ne dozvoljava previše. Poe je lik koji je dušu dao da se od njega napravi dijabolični višestruki karakter što bi filmu dalo dodatnu dimenziju, ali, nažalost, ovdje to nemamo ni u naznakama. Ovako, Cusack pregumljava, koluta očima, pravi face i recituje stihove. Sa druge strane, Luke Evans u ulozi detektiva je tačno onoliko hladan i metodičan koliko treba da se ne pretvori u Šerloka.

Iako sniman u Budimpešti i djelimično Beogradu (ko malo bolje obrati pažnju primjetiće Sergeja Trifunovića i Anu Sofrenović u sporednim ulogama), film uvjerljivo oživljava sliku Poovog Baltimora. Od enterijera Narodnog pozorišta, podzemnih prolaza, do uličica pokrivenih blatnjavom kaldrmom po kojima Poe hoda, scenografija je zaista vrlo dobra.

Nažalost, potencijal ostaje neiskorišćen, da li zbog toga što je produkcija zbrzana i nije se imalo vremena sve dodatno scenaristički poboljšati, ili nečega drugog, ko zna? Pitanje je na šta bi ovaj film ličio u rukama nekog drugog reditelja, ili da je glavnu ulogu umjesto Cusacka igrao npr. Nicolas Cage? Ovako, nekoliko simpatičnih dosjetki i solidna gluma nisu dovoljni da bi film dobio prelaznu ocjenu.

BL!N MAGAZIN