Gospodine Kojoviću, ponovo ste pokrenuli inicijativu o ukidanju diskriminacije Skupštine Kantona Sarajevo prema građanima koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Možete li pojasniti šta takva diskriminacija konkretno znači u političkom životu i životu običnog građanina?

Meni lično, a vjerujem i velikoj većini građanki i građana BiH je neprihvatljivo da živim u državi u kojoj neki, na osnovu svoje nacionalne pripadnosti ili nepripadnosti, imaju više ili manje ljudskih prava. Evropska konvencija koja zabranjuje diskriminaciju kakva se u našoj zemlji sprovodi prema Ostalima je, kako se kaže u preambuli, nadređena ne samo zakonodavnim aktima nego i zakonodavstvima država potpisnica, a BiH to jeste. Da pravni apsurd bude jos veći, ta konvencija je integralni dio našeg državnog, entitetskih i kantonalnih Ustava tako da mi zapravo kršimo temeljne pravne akte naše zemlje. Ali to, ako sam dobro shvatio namjeru vašeg pitanja, nije samo humanističko nego i ekonomsko pitanje. Da bi Bosna i Hercegovina uopšte mogla predati aplikaciju za članstvo u EU, mi moramo ispuniti najmanje sljedeća dva uslova: pravno i organizaciono regulisati davanje državne pomoći na nivou BiH i pokazati ozbiljnu namjeru da implementiramo sudsku presudu Sejdić-Finci. Aplikacija za članstvo, koju ja doživljavam kao tačku nakon koje nema povratka, da tako kažem, bi nam omogućila pristup evropskim fondovima za potencijalne članove, učinila zemlju sigurnom i atraktivnom za strane investicije i sadašnju etnohuškačko-političku retoriku zamjenila javnom debatom o funkcionalnosti i ekonomskoj efikasnosti naše zemlje. Prestali bismo, nadam se, pričati o tome treba li nam ili ne treba BiH i napokon počeli pričati o tome kakvu BiH želimo. Ja vjerujem da bi tada svi građani BiH osjetili beneficije koje otvoreno i jedinstveno evropsko tržište pruža i proizvođačima i konzumentima.    

Rekli ste da BiH ima dvije vrste neprijatelja: one koji otvoreno pozivaju na njenu dalju podjelu i one koji raznoraznim pseudo ustavno-pravnim izgovorima odbijaju pokrenuti reforme neophodne za njeno ubrzano priključenje EU. Ne mislite li da je Dejtonski ustav u svojoj srži, zapravo, diskriminatorski, i da faktički ne priznaje kategoriju 'Ostalih'?

Jesam, to sam rekao i to zaista mislim. Postoje neprijatelji BiH kojima je to politička platforma i koji o tome javno govore, ali postoje i oni koji do tog cilja žele doći iznurivanjem pro-BiH orijentisanih građana. Oni ne žele javno reći da su za disoluciju zemlje, ali znaju da će zadržavanjem status quoa do toga doći prije ili poslije. Sve što oni treba da rade je da ne mijenjaju sadašnje stanje pravdajući se pseudo pravnim argumentima i prebacivanjem odgovornosti na druge političke subjekte ili nivoe vlasti.

Dejtonski sporazum, kao i svi mirovni sporazumi pisani u vojnim bazama, nije najefikasnije i najbolje ustavno rješenje za današnju BiH. Mnoge institucije su kreirane na zahtjev zaraćenih strana i prihvaćene od drugih kako bi se zaustavio rat i one danas, u miru, predstavljaju izvjesnu prepreku za politički i ekonomski napredak. Institucije, kao sto su Domovi naroda ili etničko i entitetsko glasanje, bile su, može se reći,  cijena mira. Autori tog dokumenta nikada nisu mogli ni zamisliti da će toliko godina i finansijske i druge pomoći nakon rata taj dokument još uvijek biti nepromijenjen i da će među sadašnjim političkim liderima biti manje koncezusa o BiH kao državi nego tokom ili na samom kraju rata. Ali iako je Dayton takav kakav je i može se mijenjati samo uz saglasnost svih njegovih potpisnika, nemojte misliti da je on isključivi, pa čak ni glavni, razlog sadašnjeg izuzetno lošeg političkog i ekonomskog stanja u zemlji. Bosnu i Hercegovinu su od mirne, multietničke, srednje razvijene zemlje na jugu Evrope u korumpiranu državu sa afričkim ekonomskim standardom dovele političke stranke koje su bile na vlasti od rata do danas. Izborni ciklus u kome većina glasača to shvati će biti i momenat u kome će BiH ponovo dobiti istorijsku šansu. Ali da se vratim Daytonu… Ja ne vjerujem da je Dejtonski sporazum nezaobilazna prepreka evroatlanskim integracijama. Takođe, mislim da je političko i naše kolektivno emotivno stanje u zemlji takvo da mi u ovom trenutku nismo u stanju donijeti racionalnu odluku o načinu na koji bi naša zemlja trebala biti organizovana. Užasi prošlog i strah od novog rata su još uvijek politička činjenica i svako ko se želi baviti politikom mora to razumjeti. Uvjeren sam, međutim, da će buduće generacije Bosanaca i Hercegovaca zaključiti da 14 vlada i 200 ministara nije najefikasniji način da se upravlja državom od četiri miliona stanovnika.   

Smatrate li da je ispravno u rješavanju ovog problema ići od kantona ka državnom nivou ili bi to trebalo raditi obratno?

Implementacija te sudske presude na državnom nivou bi bila najbolji i najlakši način, ali on pretpostavlja postojanje političke volje i razuma kojih na tom nivou, kao što smo mogli vidjeti u posljednje četiri godine, nema. Pošto Naša stranka vjeruje da se svaki državni organ treba baviti samo onim za šta je i gdje je nadležan, ja sam kao njen predstavnik ta pitanja postavio u sarajevskoj kantonalnoj Skupštini i u Domu naroda FBiH. Smatram da se tamo gdje možemo, gdje postoji politička volja mora i treba uraditi sve da zemlju učinimo pravednijom i bogatijom upravo zato da bi oslabili one dijelove i nivoe koji odbijaju proevropske reforme. Ja se zaista nadam da će i Kanton Sarajevo i Parlament FBiH usvojiti našu inicijativu i lično bih zaista volio da vidim ko bi pokrenuo upravni postupak i pred sudom tužio one koji su ukinuli diskriminatorske odredbe iz pravnih akata pod svojom nadležnošću.

Ako ostane na snazi ovakva diskriminatorska politika, šta će se u budućnosti dešavati s djecom iz miješanih brakova, čije postojanje ne možemo negirati niti ignorirati? Ili sa ljudima koji ne žele pripadati ni jednoj od ove tri opcije?

Ja smatram da je Bosna i Hercegovina kao demokratska, sekularna država ravnopravnih naroda i građana, ne samo poželjna nego jedino takva i moguća. Bosna i Hercegovina u kojoj će dio, bez obzira koliki, njenih građanki i građana biti diskriminiran na osnovu svog identiteta ili nekog drugog razloga jednostavno neće biti održiva i doživjeće sudbinu koju su joj početkom 90-tih godina skrojile nacionalističke stranke.

Kojoj Vi od ovih etničkih skupina pripadate?

Ja ovakva pitanja smatram nepristojnim i ne vidim šta moj odgovor dodaje ovom intervjuu, ali možda vi znate pa ću vam odgovoriti. Ja se od ovih izbora izjašnjavam kao Srbin, a razlog je zakonska obaveza političkih partija da nacionalno izbalansiraju svoje kandindatske liste.

(DEPO PORTAL/M. Duhaček)