Admir Delić za sebe kaže da je novinar, ilustrator i crtač stripova iz Tojšića, male varoši u sjeveroistočnoj Bosni. Iza sebe ima strip "Prešli su", koji je radio sa Samirom Karićem, poluautobiografski web-strip "Zbogom, maslačci" te knjigu "Seoske strahote" o prikazama iz doline Gribaje, o kojima je slušao od djeda. Autor je i dokumentarnog stripa "Između dva umora" o Senadu Piriću, koji pomaže migrantima u prolasku kroz BiH. Već sedam godina podsjeća na Srebrenicu ilustracijama koje objavljuje svakog 11. dana u mjesecu.

Na Admira sam naišao sasvim slučajno, tokom istraživanja za našu priču o fenomenu vampirizma u BiH. I sam je istraživao sličnu građu za svoj, tada nadolazeći, strip "Gribajske hronike", a čak nam je izašao u susret i dozvolio da koristimo njegove ilustracije u priči. Igrom slučaja - Admirov strip i prvi dio naše priče objavljeni su istog dana. "Gribajske hronike" su briljantno duhoviti strip o bosanskom narodu, njegovim strahovima i predanjima te isječak jednog minulog vremena koji vrijedi pročitati. 

Razgovarao i foto: Adnan UČAMBARLIĆ

Kako je uopće došlo do nastanka "Gribajskih hronika", koliko dugo je trajalo istraživanje i rad na samom stripu? Ko je Bego Kovač, čini se kao mješavina nekog lika iz djela Derviša Sušića (Danilo ili Tale) i Dylana Doga…

Begu Kovača sam osmislio 2020. godine. Odmah poslije "Seoskih strahota". Htio sam uraditi nastavak knjige s ilustrovanim kratkim narodnim horor pričama, ali sam se predomislio i odlučio da to bude strip. Malo sam to odložio na neodređeno vrijeme jer nisam znao u kojem pravcu da se zaputim. Bego se pojavio tek tako, u glavi jer sam znao da moram imati glavnog junaka. Isprva je nosio vojnički kaput i koristio pištolj, pušio cigarete, a fes s petokrakom je zapravo prvi njegov simbol koji sam nacrtao. Prvo je trebala biti priča s vampirom kojeg će Bego poraziti uz pomoć brezovog drveta, kasnije mlijeka, da bih digao ruke od toga. Tako sam i nacrtao ilustraciju fesa iz kojeg je rasla breza.

Lik je bio tu, priče su nadolazile ali nisam znao šta tačno da uradim sa svim tim. I onda, Božije davanje, samo sam nacrtao priču o Gribajskom veslaru 2024. godine. Par dana prije toga, shvatio sam kako Bego treba izgledati i dodao mu tu bijelu košulju i donio odluku da on ne koristi oružje. Zasitio ga se u Drugom svjetskom ratu. I onda su se priče počele nizati. Sve ono što sam ranije htio sam odbacio, ili promijenio, a neke sam stvari ostavio za drugu knjigu. Naprimjer priču o fesu s petokrakom, s vješticom i lokalnim čudovištem s Gribaje. Bego se kratko pojavio, samo na jednom kadru u mom poluautobiografskom stripu "Zbogom Maslačci" koji je, između ostalog, objavljen u Češkoj u magazinu Aargh! Htio sam da napravim neku malu poveznicu između svjetova, ali to bi bilo prilično komplikovano za prvu knjigu pa sam odustao.  A sam fes je zapravo počeo nositi u ratu još 1943. godine. Od početka sam htio da bude efendija.

U sušini, Bego jeste mješavina starijih strip junaka ali ponajviše Korta Maltezea i Hellboya s kojim recimo dijeli ravnodušnost u susretu s prikazama. Naravno, uticaj Derviša Sušića je jako velik. Serija "Tale" mi je bila omiljena u djetinjstvu i vazda sam je s djedom gledao. Ali oni koji su gledali seriju, mogu vidjeti da ta dva lika baš I nemaju ništa zajedničko osim što su partizani. Ipak, vjerovatno je u mojoj podsvijesti taj junak postavio temelje za ovog seoskog istrazivača natprirodnog.

Možda ima I do toga, što, kada sam ga crtao, gledao da što manje liči na mene. Tako je Bego znatno niži od mene, plavokos, širih ramena, ravnodušan prema prikazama I nosi fes, a ja ne volim ni kačket da držim na glavi – dakle, sušta suprotnost meni kao autoru. Tako mi ga je draže crtati, istraživati I osmišljavati.

Je li član Partije i u kakvim je odnosima s njom? Izabrao si najnezgodniji vremenski period za radnju stripa o narodnim vjerovanjima i natprirodnim bićima sa ovih prostora, kako planiraš motivirati Begine fakultativne aktivnosti akšamskog čakijanja sa lokalnim karakondžulama, kada se čitava populacija masovno počinje odmicati i od zvaničnih religija?

Bego, kako mu to u biografiji u stripu piše, nije komunista, a partizanima se priključio zbog ideje opismenjavanja stanovništva. Šta će dalje biti, to će pokazati naredne priče. On ima neka svoja uvjerenja koja će se otkrivati kroz naredne priče. A 1946. godinu sam izabrao jer je to još uvijek "doba čuda", da se tako izrazim, zemlje pokušavaju stati na noge, narod po selima se vraća njivama i preživljavanju, siromaštvo caruje, narocito po rubnim mjestima, uspostavlja se novi sistem pa u svemu tome, lako čovjek može zamisliti kako seoskim sokacima jurcaju prikaze, vampiri, vile i učkur-mačori.

Bego je, kako sam ranije rekao, namjerno kreiran kao efendija da bih se u narednim pričama mogao pozabaviti tim pitanjem odnosa islama i komunizma, ali samo u smislu da čisto začinim pozadine priča u kojima su u fokusu ipak - strahote. Analizama neka se bave historičari ili što bi stariji kazali – učeni ljudi. Najbolji primjer za to je priča "Pod Orahom" u kojoj ovlaš dotičem položaj žene u selu samo kako bih pokrenuo radnju i objasnio čitaocu zašto je žena, a ne Bego, junakinja ove epizode. Ta priča je posvećena mojoj supruzi Selmi koja mi je velika podrška u bavljenju stripovima, kao i moja porodica i prijatelji.

Begine avanture su zapravo tek počele s "Gribajskim hronikama". Šta ga očekuje u budućnosti? Ostaje li u mikrokosmosu Gribaje ili će ga Učkur-mačor usmjeriti dalje?

"Gribajske hronike "se odigravaju na obalama i njivama oko moje rodne rijeke Gribaje. Njen tok je dugačak oko 16 kilometara, i na tom prostoru će se junak i kretati u većini slučajeva. On ima i svoju hronologiju, tako da će realno mu prolaziti godine, a ima i završnu priču. On je neki obrnuti Korto Malteze, jer dok Prattov junak luta svijetom, Bego je zadovoljan u svom mikrokosmosu. Naravno, ponekad će izaći i vani, na poziv drugih seljaka ili građana, pa je planirano da se otisne čak do Mostara, Krajine ili jednog sela u Srbiji. O nekim evropskim zemljama nisam ni razmišljao. Pa možda, nekad…

Također, iako je relativno nov junak, Bego Kovač je uskočio u krosover sa mojim omiljenim domaćim stripom iz Srbije – "Vekovnicima", od scenariste Marka Stojanovića i velikog broja crtača. Marko je napisao predgovor za "Gribajske hronike" i na to sam posebno ponosan, jer sam ga pitao da to uradi ali ako mu se dopadne strip. Nakon pohvala za strip, predložio je krosover. I to mi je bilo ostvarenje sna. Jer "Vekovnike" pratim od početka, isprva po forumima i stranicama, a onda i kupovinom albuma i revija u kojima su izlazili, ono do čega se moglo doći u Bosni i Hercegovini. I uživam. To su veoma slični svjetovi i Marko, junak "Vekovnika", bez problema je uskočio u svijet "Gribajskih hronika". Strip je završen, a nakon što ga Marko objavi u "Vekovnicima", planiram ga i ja ubaciti u drugi album. To opet zavisi od prodaje "Gribajskih hronika".

Almir Šehalić iz Agarthi Comicsa je stao iza mog stripa bez ikakvih uslova i nadam se da će se to isplatiti. Odziv je za sada, u ovih prvih deset dana od izlaska dobar ali ja ću to nastaviti bjesomučno promovisati.  Imam materijala za još tri albuma. U drugom bi se trebale pojaviti priče koje nisam ubacio u Hronike zbog njihove dužine ali i što mi se nisu uklapale u koncept. Jer, kako se vidi u prve dvije priče u Hronikama, Begu čeka nešto veoma opako u budućnosti. I da, kad već spominjemo mikrokosmos, ne zaboravimo da je selo, u gluho doba, prilično strašno i jezivo, naročito u doba kada je Bego živio.

Bego često pjevuši Musu Ćazima Ćatića, zašto? Provukao si i omaž Ismetu Mujezinoviću, hoće li i nadolazeće priče nastaviti komunicirati sa drugim umjetnostima i autorima?

Da, većinom su to stihovi Muse Ćazima Ćatića i sevdalinki, a tu je i jedna skrivena posveta Ismetu Mujezinoviću čije grafike jako volim. Htio sam tako odati počast pjesniku i nadam se, zainteresovati ponekog čitatelja za njegovu poeziju. Ali ima i nekih drugih, sitnih stvari skrivenih u crtežima. To u američkim stripovim zovu “easter eggs”, pa sam i ja posijao ih nekoliko po stranicama, a vjerujem da će poneko oštro oko bez problema ih zapaziti. Pa čak i to na koga glavni junak pomalo podsjeća. Sretan lov.

Naravno i u budućim pričama, Bego će svako malo potezati poneki stih ili citat od Šantića, Bašagića, Dizdarevića, Kulenovića ili Ćopića. U zavisnosti od priče, godine u kojoj se događaju avanture I ambijenta.

Na taj način i sebe podsjećam na veličinu tih ljudi. A ako se neko zainteresuje za njihova djela preko ovog stripa, što da ne. Bio bih sretan zbog toga.

Hoće li se uhvatiti u koštac s nekim od čuvenih bosanskih vampira?

Neće. Najjednostavniji odgovor. Većina mojih prikaza, lampira i vila su iznikle iz priča mog djeda. Ja sam ih puno mijenjao pa i ne liče na sebe. Tako da kod mene postoje različite klase lampira, od riječnog moljac lampira do ovog iz knjige. Osmišljam svoj svijet sa svojim pravilima. Tako da, Bego neće sresti ni Paju Tomića, Korkuta, Mehu lampira, a ni Aćimu... 

Kolike su šanse za susret Bege i Tita? Da li će se strip i dalje držati narodnih predanja ili će komunicirati i sa stvarnim historijskim događajima i ličnostima?

Kako sam naveo u Beginoj biografiji, on  je partizan i borac iz 16. Muslimanske brigade. U ratnim pričama, u kojima se također susreću partizani sa prikazama, spominjat će se Tito ali u ovim pričama koje imam, Bego  tu i tamo može nabasati na Avdu Humu, Rodoljuba Čolakovića, Hasana Brkića. O Titu iskreno nisam razmišljao, prije će se, što je logično, moći vidjeti ili čuti Ragib Džindo. Ali do nekog susreta će možda doći  jer ne želim historijske ličnosti trpati samo radi imena, već da to dođe prirodno, samo od sebe. Kao u priči o specifičnom Beginom fesu s petokrakom koju ću objaviti besplatno online.

Strip je u prodaji već nekoliko dana, jesu li stigle prva povratne informacije? Kakvi su utisci čitalaca? Jesu li ga van granica BiH uopće mogli shvatiti?

Strip je u prodaji skoro dvije sedmice. Ljudi koji su ga kupili mi šalju fotografije, impresije, većinom im se dopada. Izvan BiH za sada nema reakcija ali dok strip i tamo pronađe svoje čitaoce. Za sada sam zadovoljan odzivom ali tek kad uradimo prve promocije, onda ću to vidjeti iz prve ruke, što bi se reklo. 

Ovo što je došlo do mene, moram priznati da je od likova najviše zapažen Učkur-mačor, jedna domaća prikaza o kojoj mi je djed pričao. Tako nešto je prognozirao i Ahmed, moj drug, koji je dizajnirao ovu knjigu.

Meni lično je najdraži Veslar, jedna prikaza koju sam osmislio tek onako, da probam uraditi priču o Begi Kovaču, koja zapravo ne plaši narod nego u gluho doba plovi Gribajom I pjeva sevdalinke. Pa čak I takav smeta muhanatom narodu.

Ugledni si džemrolog i jedini u BiH koji je nacrtao džemre. Je li bilo teško? Šta kažu kolege?

Ah, ko u BiH nije čuo za džemre? Manje više, svi znaju o čemu je riječ pa sam im htio dati oblik, i tako svake godine, u doba kada džemreta udaraju u zrak, vodu i zemlju, crtam i podsjećam narod na njih.

(DEPO PORTAL/au)