Piše: Omer ČEVRA

„Daj mi pravdu ili daj mi smrt“, rekao je Patrick Henry, Američki revolucionar koji je u 17tom stoljeću bio jedan od najvećih boraca za očuvanje fundamentalnih građanskih i ljudskih sloboda, koje su bile garantirane tadašnjem i sadašnjem ustavu Sjedinjenih Američki Država, temeljnom stubu demokracije, koji nakon 250 godina stoji i služi kao najprogresivniji, demoktratičniji i najpravedniji primjer održivosti zajedništva ljudskih razlika. Henrijev snažni osjećaj odgovornosti prema društvu kao izabrani poslanik vlade, njegove osude korupcije među državnim dužnosnicima, kao i historijska odbrana ljudskih prava, ostavilo je trag u Američkoj historiji, vidljiv i osjetljiv na generacijama novog milenija.

U Bosni i Hercegovini se trećeg oktobra zaista desila revolucija, jedan građanski pokret koji je probio kroz mrak i maglu lažnih obećanja nacionalnih stranaka, iluzijama građana i već davno izgubljenih nada mladih generacija! Taj pokret se zove SDP, a ostaje za vidjeti da li će se dugonajavljeni revolucionar Zlatko Lagumdžija pokazati kao Bosanskohercegovački Patrick Henry, borac suprostavljeni ideologiji moćnika koji sebe ne smatraju izabranim predstavnicima, nego vlasnicima društva i građana!

Ako čovjek analizira posljednje izbore, ali skrivajući se od dnevnih štampi, stranačkih podvala, nacionalnog zahuškavanja, i samo se fokusira i obzire na činjenice, indikacije i dokaze, koji su pred našim očima (500 hiljada nevažećih listića ili 8%, što je pojava samo u narko-kartel državama Centralne Amerike) može se bez trunke sumnje i oklijevanja konstatirati da trećeg oktobra slobodna volja građana nije imala zadnju riječ!! Čuli smo priče posmatrača o kriminalnim dešavanjima na biračkim mjestima, čuli smo za izlaznost od 98% na nekim mjestima, i svjedoci smo 500 hiljada nevažećih listića!! Bez obzira na sve ove očigledne indikacije (ne)zavisna centralna izborna komisija ipak tvrdi kako su ovi individualni slučajevi subjektivni, dok skandalozni broj nevažećih listića prebacivaju na nepismenost, maloumnost i neobrazovanje građana BiH koji eto nisu u stanju da zaokruže jedno ime ili jednu partiju! Aferim!!

 
U slobodnim svjetskim zemljama, u koje se mi sigurno nemožemo nikako svrstavati, izbori su osnovni princip i primjer demokracije. Volja građana da bira svoje predstavnike koji će njihov glas reprezentirati u nekoj narodnoj skupštini, parlamentu ili sl. je najveći dokaz demokratičnosti tog društva, dok u BiH izbori su samo jedan od evidentnih dokaza totalitarne vladavine nacional-komunističkih oligarhija koje nasuprot katastrofalnog socialnog i ekonomskog stanja u državi na "neki" način "sakupe" ili "naberu" dovoljno glasova i stim održe sebe u vrhu političke scene jos četiri godine, pljačkavši budžet i pričanjem priča o ugroženim nacionalnim identitetima ovog ili onog naroda!!!

Par dana nakon izbora, upoznao sam jednu grupu mladih intelektualaca iz Nizozemske, koji su došli edukativno u BiH kako bi pratili fenomen naših izbora. Najviše ih je začudila pasivnost i slijepo prihvatanje izbornih rezultata od strane građana, nasuprot svih indikacija i pokazatelja o očitim sumnjivim okolnostima i nepravilnostima u izbornom procesu. Jedan od njih, Jans, kaže meni da se se ovo slično desilo u Nizozemskoj, da bi sljedeći dan bilo 500 hiljada građana koji bi protestovali ispred predsjedništva i zahtjevali pravdu i transparentnost svih procedura!

Dakle, žalosno je i obeshrabrujuće da smo mi kao društvo, u tolikoj mjeri slomljeni u smislu demokratske zrelosti i političke svjesti  da prihvatamo ovu nepravdu koja je sistematski izvršena nad nama bez puno pitanja i protesta.  Međutim, nisu građani u BiH krivi za stanje u vlastitim umovima, oni su samo produkt ove mašine, produkt ovog sistema koji je običnog čovjeka izmanipulisao, prevario, izigrao, slagao, obmanio, zatvorio, preplašio, zbunio, osiromašio bezbroj puta od 1990te godine, i to do takve radikalne granice, da su građani generalno izgubili osjećaj za vrijednost i značenje pojmova pravde i nepravde! Građani ove države nikada nisu doživjeli pravdu, u punom smislu te riječi, ni u bivšoj državi, a posebno ne u ovoj, i stim je ljudima nemoguće da prepoznaju kad se jedna ogromna nepravda vrši nad njima.
Jer, čovjek nemože znati šta je nepravda, kada nikada u životu nije osjetio niti je doživio pravdu! Ljudi su od 1990te izloženi raznim nepravdama i prihvatili su nepravdu kao način života i nepromjenjivu stvarnost.

U društvu u kojem je političko-kriminalna hobotnica pružila krake u svaku sferu društva, od vrha do dna, naivno je povjerovati da je Centralna izborna komisija ostala samostalan i nezavisan faktor, van dometa kraka hobotince političkog paradoksa državnog aparata Bosne i Hercegovine!

Ove izbore jesu pratile pozitivne, revolucionarne promjene, tj. u konstalaciji stranačke podrške od gradjana, jer je nasuprot kriminalne mašinerije, pobjedila esdepeova Država za Čovjeka!! Međutim, bez obzira na tu progresivnu transformaciju u biračkoj podršci i raspoloženju ljudi prema građanskim idejama, koncept vladanja je ostao potpuno isti, što mene lično ne čini baš optimističnim, ma da sam po prirodi optimista!

Nadajmo se da će i građani ove države moći jednog dana punim plućima ( i stomakom) dostojanstveno reći svojim predstavnicima i takozvanim liderima: "Daj mi pravdu, ili daj mi smrt!", i da će je napokon dobiti.