Sud Bosne i Hercegovine je danas, odlučujući o žalbi Tužilaštva BiH u krivičnom predmetu Ranko Debevec i drugi, donio rješenje kojim se djelimično uvažava žalba Tužilaštva pa se rješenje Suda od 8.7.2025. godine ukida i predmet vraća prvostepenom sudu, na ponovno odlučivanje.

Istovremeno, žalbe branilaca osumnjičenih Ranka Debevca, Osmana Mehmedagića i Milisava Pijuka, odbijaju, kao neosnovane.

U prijevodu, prije prenosa nadležnosti na niži nivo, što je odlučila sutkinja za prethodno saslušanje Dalida Burzić, Sud traži da se prvo potvrdi optužnica Tužilaštva protiv ove trojke.

Raport je u posjedu obrazloženja suda, ali i uloženih žalbi advokata optuženih. Prema žalbi advokatice Tatjane Savić, braniteljice Debevca, suspendirani predsjednik Suda na sve načine navija da mu ne sudi državni sud.

Ovo je žalba advokatice Ranka Debevca.

U odgovoru na žalbu se navodi da je, suprotno žalbenim navodima Tužilaštva, prvostepeni sud dao detaljno obrazloženje važnih razloga zbog kojih Sud BiH ne može voditi predmetni krivični postupak, pa su neosnovani žalbeni navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

- Nasuprot žalbenim navodima, odbrana je stava da prvostepeno rješenje sadrži iscrpne razloge, kako u pogledu kumulativne ispunjenosti razloga propisanih odredbama 27. ZKPBiH i sudske prakse u sličnim pravnim situacijama. Žalbeni navodi Tužilaštva istaknuti u pravcu (ne)postojanja važnih razloga odbrana smatra paušalnim, potencirajući da se u žalbi pogrešno navodi da je osumnjičeni Debevec „bio" predsjednik Suda BiH, što je netačno, jer je isti i dalje predsjednik, prema kojem je u ovom trenutku na snazi mjera suspenzije, što ne mijenja njegovo formalno svojstvo. Pogrešno se, kako odbrana ukazuje, u žalbi Tužilaštva navodi kako se Sud u prvostepenom rješenju poziva na predmete Azra Miletić i Božo Mihajlović, a ustvari se poziva na predmete Goran Salihović i Dragica Miletić pri čemu detaljno obrazlaže razloge i ranije zauzet stav Suda BiH u pogledu suđenja sudijama Suda BiH i Tužilaštva BiH, koji razlozi u konkretnom slučaju imaju dodatnu težinu imajući u vidu da se radi o predsjedniku Suda BiH - navodi se.

Savić navodi da su nejasni su za ovu odbranu i žalbeni navodi da sudska praksa na koju se Sud poziva nije primjenjiva u konkretnom slučaju da bi dovela do delegacije u kompletnom krivičnom predmetu, budući da se prvostepeno rješenje zasniva na funkcijama koje su obavljali osumnjičeni, a koje su direktno vezane za funkciju koju obavlja Ranko Debevec, potencirajući nejasnost termina „kompletan krivični slučaj".

- Takođe, kontradiktorni su za odbranu žalbeni navodi u kojim se potencira na tome da Sud nije cijenio da su osumnjičeni postupali u sadejstvu. Pored toga što je termin sadejstvo poznat samo u predmetima ratnih zločina, ako je suštinski Tužilaštvo mislilo na saizvršilaštvo, upravo ovakvim žalbenim navodima zapravo izražava slaganje s razlozima navedenim u prvostepenom rješenju da se vođenje postupka u odnosu na sva osumnjičena lica prenese drugom sudu. Odbrana je zatim ukazala da se Tužilaštvo BiH u žalbi pogrešno poziva na činjenicu da je tok istrage vođene protiv tada osumnjičenog Bože Mihajlovića predmet u odnosu na S.B.Z. delegiran drugom. Naime, branilac analizirajući okonosti konkretnog predmeta navodi da se u odnosu na S.B.Z. Sud BiH oglasio stvarno nenadležnim jer se ista teretila da je počinila krivično djelo Zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZBiH jer ista očigledno nije imala svojstvo službene osobe, čime je izostao bitan element krivičnog djela za koje je Sud BiH stvarno nadležan. Dakle, u predmetu na koji se Tužilaštvo poziva riječ je bio o stvarnoj nenadležnosti koja je u konkretnom predmetu nesporna, pa je pomenuto pozivanje neprimjenjivo na konkretan slučaj.

Branilac se u nastavku odgovora osvrnula na žalbene navode da je Sud BiH isključivo nadležan za vođenje postupka za krivično djelo iz člana 29. Zakona o ravnopravnosti polova - dodala je.

Ovakav navod je, prema shvatanju odbrane, paušalan i rezultat očigledne posljedice nerazumijevanja pojmova stvarne, mjesne pa samim tim i isključive nadležnosti sudova.

- Isključiva nadležnost, kako odbrana navodi, mora biti eksplicitno propisana zakonom, a Zakon o ravnopravnosti polova takvu odredbu ne sadrži. Upravo suprotno, odbrana ukazuje da je odredbom iz člana 23. stav 1. pomenutog zakona propisano pravo na sudsku zaštitu (bez navođenja bilo kog konkretnog suda), a stavom 3. istog člana da se sve odluke nadležnih sudskih organa dostavljaju i to od strane sudova na nivou BiH Agenciji za ravnopravnost polova, a od strane sudova u entitetima, entitetskim „gender" centrima. Upravo iz navedene odredbe, kako odbrana ukazuje, proizlazi da su prema Zakonu o ravnopravnosti polova nadležni da postupaju svi sudovi u BiH. Nesporno je za odbranu da je članom 7. stav 1. Zakona o sudu BiH propisano da je Sud BiH nadležan za krivična djela utvrđena KZBiH i drugim zakonima BiH. Međutim, u konkretnom stvarna nadležnost nije sporna i upravo ona predstavlja uslov za primjenu člana 27.ZKPBiH, kako je to u prvostepenom rješenju pravilno utvrđeno - navodi se.

Međutim, smatra Savić, stvarna nadležnost nije ujedno i isključiva, jer bi Sud BiH, kada bi bio vođen ovakvom logikom Tužilaštva, bio isključivo nadležan za sva krivična djela koja bi se ticala povrede odredaba Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, jer je taj zakon donijela Parlamentarna skupština BiH, isto kao i Zakon o ravnopravnosti polova.

- Primjera radi, u Zakonu o parničnom postupku FBiH odredbom iz člana 28. stav 1. propisano je da „ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda…", a kompletno poglavlje c) istog zakona se zove „Isključiva mjesna nadležnost", dok isključiva stvarna nadležnost ne postoji, jer se stvarna nadležnost određuje zakonom, a izuzeci od stvarne nadležnosti su zakonom propisani i sadržani u odredbama koje se upravo odnose na prenos vođenja postupka. Konačno, u odgovoru na žalbu se navodi da se žalbom netačno ukazuje da prvostepeno rješenje ne sadrži važne razloge i u odnosu na osumnjičene Mehmedagića i Pijuka, budući da su u rješenju upravo cijeni da je Pijuk zaposlenik Suda BiH, što su argumenti koji podržavaju odluku sudije za prethodno saslušanje. S tim u vezi se u konačnici navodi da da je osumnjičeni Debevec predsjednik Suda BiH, da je suspendovan do okončanja postupka, da su većina svjedoka zaposlenici Suda BiH ili Tužilaštva BiH i da brojni, kako zaposleni tako i sudije, mogu imati lične interese da Ranko Debevec bude ili ne bude predsjednik suda, što su sve argumenti koji podržavaju odluku o potrebi prenošenja vođenja postupka mjesno nadležnom sudu - dodala je.

(Raport.ba/DEPO PORTAL/au)