Izvor: Dnevni list

Tako izgleda personalno-politička slika Bosne i Hercegovine danas. Koga će od njih trojice, ali i drugih ovdašnjih  političkih aktera, zakačiti veliko ‘pospremanje’ u BiH koje već od idućeg mjeseca namjeravaju pokrenuti SAD, Njemačka i Velika Britanija, ostaje vidjeti.

Pobuna i ustupci

I najnoviji događaji na političkoj sceni i još više ‘iza zastora’ potvrđuju konstataciju da su Čović i Dodik ‘glavni šerifi’. Idemo redom.

Prekjučer je Zastupnički dom Parlamenta BiH izabrao Zajedničko povjerenstvo za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA). Prije neka dva mjeseca povjerenstvo je izabrano, ali je Klub izaslanika iz reda srpskog naroda u Domu naroda sve blokirao – izaslanici iz SNSD-a i DNS-a Nebojša Radmanović, Sredoje Nović i Dragutin Rodić nisu htjeli doći na sjednicu pa nije ni održana u znak prosvjeda što u to Zajedničko povjerenstvo Parlamenta nije izabran Nikola Špirić iz SNSD-a.

Protiv Špirića ustao je Savez za promjene u kojem su SDS, PDP i NDP s objašnjenjem da njegov sin radi u OSA-i i da bi bio u izravnom sukobu interesa, ali i SDA. Prekjučer je iz povjerenstva ‘otpušten’ Željko Komšić i na njegovo mjesto postavljen Špirić uz punu potporu SDA, pa će sada potvrda sastava od Doma naroda biti samo formalnost. Savez za promjene se s ovime ne slaže, ali to ne pije vode. I među visokopozicioniranim članovima SDA može se čuti da ta stranka nije smjela pristati na Dodikov i Čovićev ultimatum.

Dalje, parlamentarna većina u Federaciji više ne postoji – DF je izišao iz koalicije sa SDA i HDZ-om, u koaliciju s tim dvjema strankama neće ni SDP ni SBB, pa Izetbegović i Čović u Zastupničkom domu Parlamenta ostaju s ukupno 39 zastupnika – SDA ima 28, a HDZ 11 zastupnika.

Vlada Fadila Novalića više nema iza sebe stabilnu parlamentarnu većinu i potpuno je neizvjestan njen daljnji rad. Čović i njegov HDZ od početka su činili sve da iz igre izbace DF, a Izetbegović i njegov SDA su se kao zalagali i još se kao zalažu da DF ostane u koaliciji, ali iza kulisa ‘skidaju vijke s dasaka’.

U Republici Srpskoj ne prestaju sukobi između dva bloka –  Saveza za promjene s jedne i SNSD-a, DNS-a i SP-a s druge strane. I jedni i drugi tvrde da imaju parlamentarnu većinu, ali prebrojavanja pokazuju da Savez za promjene, koji predvode Mladen Bosić, Mladen Ivanić i Dragan Čavić, oko sebe još nije okupio dovoljno zastupnika da sruši Vladu Željke Cvijanović, preciznije Milorada Dodika.

Na sve sada dolazi žestok potres u SDA koji zasigurno dovodi do promjene odnosa snaga u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Zastupnici iz SDA, Salko Sokolović, Sadik Ahmetović, Šemsudin Mehmedović i Senad Šepić, pobunili su se protiv politike koju vodi rukovodstvo stranke na čelu s predsjednikom Bakirom Izetbegovićem. Istina, oni nisu napustili SDA, ali su priopćili da se ubuduće njihovo glasovanje u Parlamentu ‘nekada hoće, a nekada neće poklapati sa stavovima SDA’.

Patnja i uživanje
 
U praksi, to znači da SDA može računati na sigurne glasove i čvrsto zastupanje stavova samo šest svojih zastupnika – Asima Sarajlića, Amira Fazlića, Nermine Kapetanović, Safera Demirovića, Šefika Džaferovića i Hazima Rančića.

Bolje upućeni u unutarnje odnose u SDA kažu da u skorijoj budućnosti ni to nije zakovano i zajamčeno. Pri svemu, treba imati na umu i ‘zemljopisni položaj’ četvorice pobunjenika koji su, priznali to u SDA ili ne, otkazali slijepu poslušnost Bakiru Izetbegoviću, Predsjedništvu i Glavnom odboru stranke – Sokolović je iz Mostara, Šepić iz Cazina, Mehmedović iz Tešnja, a Ahmetović iz Srebrenice. O pobunjenicima u svojim redovima Izetbegović se, makar jučer do podne, nije javno izjašnjavao.

Međutim, sada se i u SDA otvara zanimljivo pitanje – je li Izetbegović bio jači i moćniji prije prošlomjesečnog kongresa stranke ili je nakon uvjerljive pobjede u utrci za predsjednika SDA postao slabiji? Opće mišljenje je da je ustuknuo pred naletom i udarom šefova SNSD-a i HDZ-a, a zbog čega i što iza toga stoji svakako će morati osobno objasniti članstvu svoje stranke i kompletnoj javnosti.

To što Savez za promjene ne može osigurati većinu u Narodnoj skupštini RS-a, raspad koalicije u Federaciji i pobuna u SDA došli su Dodiku i Čoviću kao naručeni, bez obzira što javno pričali. U političkim kuloarima već se priča da njih dvojica planiraju uspostaviti novu većinu u Parlamentu BiH, priča se da je generalna proba bila prekjučer prilikom glasovanja o Deklaraciji o Srebrenici. Ta većina bila bi bez SDA, ali sa SBB-om jer je Dodiku i Čoviću šef te stranke Fahrudin Radončić jako blizak i poželjan.

I njih trojica su, kao i Izetbegović, uvjerljivom većinom izabrani za šefove na nedavnim kongresima svojih stranaka i mandat im je do ljeta 2019. godine. Uzgred,  Dodik, Čović i Radončić sebe vide kao lidere svih Srba, Hrvata i Bošnjaka u BiH. Ukoliko do toga dođe, pali bi aktualno Vijeće ministara i njegov predsjedatelj Denis Zvizdić (SDA). Navodno, iza zatvorenih vrata kroji se i plan za okupljanje nove parlamentarne većine u Federaciji – u njoj bi bili HDZ, SBB i još nekoliko manjih stranaka.

Uskoro, vjerojatno već do kraja ljeta, moglo bi biti jasnije voda li i voza Dodik Čovića kako bi došao do cilja – odcjepljenja Republike Srpske – ili Čović voda i voza Dodika kako bi ostvario svoj cilj – uspostavu trećeg entiteta. I jedan i drugi cilj bi imali istu  posljedicu – raspad države Bosne i Hercegovine.

Jedno je jasno – BiH nikada nije bila udaljenija od svog unutarnjeg ujedinjenja i jedinstvene države s jednom adresom, okupljenom oko zajedničke riječi. I nikada od rata njezini građani nisu bili u težoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji. Što će tek biti kada prođe ljeto i dođe tmurni oktobar, zapravo je pitanje do kada građani mogu podnositi patnju dok politička elita uživa u raskoši, svojim igrama i međusobnim nabacivanjima lopte.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)