FOTO: BLIN MAGAZIN

Pripremio: Miroslav AJDER 

Dežulović i Lucić već četiri godine obilaze region sa 'Melodijama Bljeska i Oluje', sprdajući se se sa svim što je sprdnje vrijedno u Hrvata, a i šire.

Ironično - satiričnim stihovima, epskom zajebantskom poezijom uz virtuelne gusle – jednostavno rečeno, dobrom zajebancijom koja svako inteligentno slobodnomisleće biće tjera na smijeh – Dežulović i Lucić obračunavaju se sa manje-više svim glavnim akterima savremenih balkanskih tragedija, ali i aktuelnim političkim i vjerskim figurama Balkana pa i šire – Tuđmanom, Miloševićem, Tadićem, Josipovićem, Kosorkom, Sanaderom, Dodikom, papom Benediktom Šesnaestim, don Anđelkom Kaćunkom, vladikom Vasilijem Kačavendom...

Oko 150 Banjalučana dobro se nasmijalo na obrade popularnih pjesama Bitlsa, Dorsa, Boba Dilana i drugih, koje su nadahnuto izvodili bivši Feralovci. Tako je, recimo, pjesma "Brainy Day" (od Dilanove "Rainy Day Women No. 12 & 35") posvećena pitoresknom don Anđelku Kaćunku, poznatom dalmatinskom rimokatoličkom svećeniku koji, u stilu Rajka Vasića, na svom blogu "denuncira" sve što nije u skladu sa njegovim svjetonazorom. 

Dežulović se iskreno iznenadio kada su posjetioci Demofest kluba otkrili da znaju ko je don Anđelko Kaćunko, otprilike konstatovavši da ni mi (Banjalučani) nismo normalni kad znamo za njega.

Koliko je sama pojava don Kaćunka inspirativna, govori i činjenica da mu je i splitski bend Discopath, inače gost banjalučkog Demofesta, posvetio pjesmu.

'Religiozni ciklus' dvojca bez honorara nastavljen je recitalom za vjerskog poglavara rimokatolika, papu Benedikta Šesnaestog, pod nazivom 'Kad je papa Jožek bio mali' u kojem su se prisjetili rane mladosti Jozefa Racingera, pripadnika nacističke vojske.

Dašak "domaćeg štiha" u nastup su unijeli dotičući se Milorada Dodika i vladike zvorničko-tuzlanskog i predsjednika Međureligijskog vijeća BiH Vasilija Kačavende. Takođe, "obrađene" su i novije teme poput božićnog turnira u malom fudbalu u Mostaru, na kojem je pobijedila ekipa pod imenom Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca, kojeg je Haški sud osudio na 25 godina zatvora za zločine nad Bošnjacima u Lašvanskoj dolini (u selu Ahmići) u srednjoj Bosni 1993. godine. Na tom turniru, prisustvovali su i pojedini predstavnici Hrvatske, na šta su se Dežulović i Lucić osvrnuli u svom stilu. 

Pjesme koje su ostavile jak utisak na Banjalučane, barem ako je po jačini smijeha suditi, su i one o Tesli.

Trofazni teslogram

Zapitkuju Teslu Hrvati,
Mudraci iz ugledne HAZU:
Što na dvije ne htjede stati?
Što i treću izmisli fazu?

Pravosudni teslogram

Za rušenje spomenika
Ne tražite krivce.
Znate, ima znanstvenika
Što puknu na živce.
 
Građanski teslogram

Ti si Tesla, znamo, znamo,
Izumio i dinamo,
Pa su tvoji Srbi njime
Građanskom zatrli ime.

Demofest klub orio se smijehom i nakon pjesme, spravljene po priči koja se navodno odigrala u Frankfurtu, kada se, prema legendi, u tom njemačkom gradu istog dana dešavao koncert Marka Perkovića Tompsona i Boba Dilana. Legenda kaže da je na koncert Tompsona došlo 12 hiljada ljudi a na koncert velikog Dilana jedva 'iljada, pa je višak Tompsonovih posjetilaca bio preusmjeravan ka slabo popunjenoj dvorani gdje je svirao američki kantautor.

Nekompletna verzija pjesme 'Moj Dilane', obrade Tompsonovog 'Ivana' ide otprilike ovako:

Čija je ono pokora/Čija je ono kazna/Čija je ono dvorana/Malena i prazna/Dilanova pokora/Dilanova kazna/Dilanova dvorana/Malena i prazna/Odvela nam Dilana/Ta sudbina kleta/Odvela iz Frankfurta/Da Marku ne smeta/Postala je Dilanu/Jedna želja jaka/Zapivati pismu/Perkovića Marka

Moj Dilane, pobratime mio/Jesi l' skoro popularan bio/Sto eura, i dinar gitaru/Zapivaš li Gradišku nam staru/Moj Dilane, nekurentna robo/Bi li štogod isplativa prob'o/Od romanse iz grada Duranga/Stoput više vridi naša ganga/Vratiće se Dilan Bob/Trebaće mu para/ Statiraće u filmu/Jakova Sedlara/ Osjetiće Dilan Bob/Bogatstvo i slavu/Nakriviće jabuku/Crven bilu plavu

Moj Dilane, pobratime mio/Ti ni Loru ne bi napunio/ Zašto kucaš na nebeska vrata/Pivaj pisme žestokih Hrvata/Oj Dilane, pobratime mio/Jesi l' skoro u Dahau bio/Je l' vas u pećnicu stavlj'o/I kroz dimnjak je l' vas otpuvalo/Moj Dilane, ti i Gatri Vudi/Vaše pisme ne razumu ljudi/ Jebeš vjetar iz pisme ti stare/ Sada puše vitar sa Dinare.

Dežulović je čitao pjesme i iz svoje zbirke 'Pjesme iz Lore'. Jednu od pjesama, 'Poglavnik', donosimo u cijelosti:

Više volim da mi Hrvat ukrade kuću
Nego da mi Srbin upaljač ukrade
Više volim da mi Hrvat jebe ženu
Nego da je Srbin u obraz poljubi
Više volim da mi Hrvat prokune obitelj
Nego da mi Srbin mačku opsuje
Više volim da me Hrvat zakolje
Nego da me Srbin lakše rani
Više volim
Kako bih ti to objasnio
Više volim da mi je Hrvat četnik
Nego da mi je Srbin poglavnik

Lucija Čikeš, bivša zastupnica HDZ-a u hrvatskom Saboru, takođe je "zaslužila" da se nađe na udaru, zbog izjave o "heteroseksualnoj prirodi svemira" koja je,  s razlogom, protumačena kao homofobna.  

I sve u tom stilu, duže od dva sata, neki kažu skoro tri, trajao je kabare-performans Borisa Dežulovića i Predraga Lucića. Ni to, međutim, Banjalučanima nije bilo dovoljno pa su Dežulović i Lucić, ispraćeni ovacijama 'natjerani' da još nekoliko pjesama pročitaju (ili otpjevaju) na 'bis'.  

Događaj su organizovali Media Manifest i magazin BUKA a prethodio mu je kraći razgovor, koji je sa gostima vodio Aleksandar Trifunović, urednik magazina BUKA.

(BLIN MAGAZIN)