Piše: Siniša Lazić

Totalni Opoziv je bila jedan od posljednjih velikih Schwarzeneggerovih glavnih uloga i sigurno njegov posljednji značajan SF film. Iz ove perspektive radi se o jednom od najboljih SF filmova snimljenih u devedesetima i vjerovatno najboljoj filmskoj adaptaciji Philipa K. Dicka (oštra konkurencija sa Blade Runnerom). Imajući to u vidu ideja da se pravi rimejk bila je u najmanju ruku čudna, obzirom da nije prošlo mnogo vremena od nastanka originala, a i da je malo šta ostalo nedorečeno što bi se u nastavku moglo ispraviti ili nadograditi.

Zato je je teško bilo za očekivati da će reditelj Len Wiseman (Underworld, Live Free or Dir Hard), preskočiti visok standard koji je postavio original sa Arniem, u režiji Paula Verhoevena. To mu očigledno nije ni bila ambicija, ali je bar mogao da ponudi nešto kreativnije, ili bar malo drugačije tumačenje priče. Nažalost, osim gomile akcionih scena (koje su vrlo kompetentno odrađene) film ne nudi ništa novo kada su u pitanju likovi, njihovi odnosi, uopšte scenario. Očigledno da je jedina ideja vodilja bila pokušaj da se ugodi ukusu danjašnje publike i pokupe pare sa rimejkom još jednog  kultnog naslova.

Okvir priče je ostao isti, sa tim da se radnja odvija na Zemlji, za razliku od originala koji je bio smješten na Marsu. Hemijski rat je potpuno opustošio Zemlju, a preostala populacija ja podijeljena na United Federation of Britain i tkz. Koloniju , koje su spojene ogromnom konstrukcijom koja prolazi kroz jezgro Zemlje.

Colin Farrell glumi fizičkog radnika Douglas Quaida koji živu u Koloniji sa suprugom (Kate Beckinsale), i svaki dan preko jezgra odlazi na posao u UFB (United Federation of Britain). Jednoličan rad u fabrici preko dana i košmarne snove preko noći odluči da prekrati odlaskom u kompanija Rekoll, gdje nude presađivanje lažnog sjećanja. Njegov san je da bude tajni agent, postavljaju ga na stolicu, i prije početka procedure upada policija i optužuje ga za špijunažu. Quaid bježi i uskoro otkriva da život tajnog agenta kojeg je priželjkivao postao njegova stvarnost. Kod kuće ga čeka žena koja zapravo nije njegova žena, već ubačeni agent koji želi da ga ubije, policija pod kontrolom Cohaagena (Bryan Cranston), takođe pokušava da ga ubije, najbolji prijatelj želi da ga ubije, zapravo jedina osoba koja mu nudi pomoć je Melina (Jessica Biel), koju pamti iz košmara. Ona je povezana sa gerilskim pokretom otpora na čijem čelu je misteriozni Matthias (Bill Nighy), koji želi da sruši postojeći sistem i osigura normalan život za preostalu populaciju na planeti.

Vizuelno, high-tech distopijski svijet Wisemana izgleda odlično. Atmosfera filma podsjeća na neke od najbolji Dickovih ekranizacija (Blade Runner  i Minority Report). Setovi futurističkih građevina su grandiozno napravljeni. Akcione scene, iako ponekad genričke, su vrlo dobro odrađene. Međutim, tu  završava sve  pozitivno što može da se kaže o ovom filmu.

Zaplet pati od niza slabost i potpuno je podređen akciji i tučnjavi. Nakon solidnog početka, do kraja gledamo gomilu povezanih akcionih sekvenci , što možda dobro zvuči, ali na ekranu zaista tako ne izgleda. Tempo je prebrz, što otežava bilo kakav razvoj likova i sve se svodi na bezglavu jurnjavu.

Stvarno zanimljive motive u originalnoj priči Wiseman jedva da je dodirnuo ili ih uopšte nije koristio. Zapravo, imamo samo par posveta originalu i to je sve.  Kod Verhovena više je vremena posvećeno razvoju likova, dok ovdje vremena za tako nešto uopšta nema. U originalu postoji i jasan motiv glavnog junaka (osloboditi kolonije na Marsu), ovdje je motiv nejasan i nedorečen -  Queid želi da ubije Cohaagena i ništa više. Takođe, u Verhovenovom filmu realnost i iluzija su konstantno isprepleteni, do kraja nismo sigurni za koga Queid radi (kao ni on sam), i da li zaista prolazii kroz košmar, dok kod Wisemana ne postoji nikakva slojevitost radnje, sve je pravolinijski i površno.  Čak i famozne tri sise koje su u originalu rezultat mutacija, ovdje su ubačene samo kao gimmick, i to na samom početku van konteksta priče.

Likovi su mahom nezanimljivi ili manje zanimljivi nego što su bili u originalu. Iako se fizički jako dobro spremio za ulogu, Colin Farrell je pojavom i nastupom daleko od harizme i upečatljivosti jednog Schwarzeneggera. Njemu očigledno mnogo više leže dramske uloge od akcionih heroja i trebao bi ubuduće da ih se kloni. Len Wiseman je morao da uloži malo više truda i u likove negativaca. Kao glavna negativka Kate Beckinsale (objedinjuje uloge Sheron Stone i Michael Ironsidea iz originala) je previše karikirana, dok Bryan Cranston se kao glavni negativac pojavljuje u svega par scena. Vođu pokreta otpora igra mumificirani Bill Nighy koji jedva stoji na nogama i izgovara par nerazumljivih rečenica prije nego što biva ubijen.

Total Recall na kraju djeluje nedorečeno i zbrzano, i pored sve akcije i jurnjave, dosadno i predvidivo. Film je potpuno lišen napetosti, jer svi koji su gledali Verhovenov film znaju šta slijedi, pa efekat iznenađenja ne postoji. Wiseman je potvrdio da je onoliko dobar reditelj koliko mu to scenario dopušta i da nije sposoban da izvuče ništa preko toga. Ovako će Total Recall ostati samo još jedan vizuelno bogat, ali nenadahnut, rutinski izveden SF akcijaš, koji će vrlo brzo biti zaboravljen.

BL!N MAGAZIN