Objavljivanjem Savjeta mladom piscu, magazin STATUS još jednom odaje počast piscu čije je djelo jednako aktuelno danas kao i prije nekoliko decenija, prenosi portal b92.

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.

Drži se podalje od prinčeva.

Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.

Vjeruj da si moćniji od generala, ali se ne mjeri s njima.

Ne vjeruj da si slabiji od generala, ali se ne mjeri s njima.

Ne vjeruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.

Budi jednako gord prema prinčevima i prema gomili.

Imaj čistu savjest u odnosu na privilegije koje ti tvoj zanat pisca donosi.

Prokletstvo tvog izbora nemoj brkati sa klasnom opresijom.

Ne budi opsjednut historijskom hitnjom i ne vjeruj u metaforu o vozovima historije.

Ne uskači, dakle, u „vozove historije“, jer je to samo glupava metafora.

Imaj uvijek na umu misao: „Ko pogodi cilj, sve promaši.“

Ne piši reportaže iz zemalja u kojima si boravio kao turista; ne piši uopšte reportaže, ti nisi novinar.

Ne vjeruj u statistike, u cifre, u javne izjave: stvarnost je ono što se ne vidi golim okom.

Ne posjećuj fabrike, kolhoze, radilišta: napredak je ono što se ne vidi golim okom.

Ne bavi se ekonomijom, sociologijom, psihoanalizom.

Ne slijedi istočnjačke filozofije, zen-budizam itd; ti imaš pametnija posla.

Budi svjestan činjenice da je fantazija sestra laži, i stoga opasna.

Ne udružuj se ni sa kim: pisac je sam.

Ne vjeruj onima koji kažu da je ovo najgori od svih svijetova.

Ne vjeruj prorocima, jer ti si prorok.

Ne budi prorok, jer tvoje je oružje sumnja.

Imaj mirnu savjest: prinčevi te se ne tiču, jer ti si princ.

Imaj mirnu savjest: rudari te se ne tiču, jer ti si rudar.

Znaj da ono što nisi rekao u novinama nije propalo zauvijek: to je treset.

Ne piši po narudžbini dana.

Ne kladi se na trenutak, jer ćeš se kajati.

Ne kladi se ni na vječnost, jer ćeš se kajati.

Budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer samo su budale zadovoljne.

Ne budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer ti si izabranik.

Ne traži moralno opravdanje za one koji su izdali.

Čuvaj se „užasavajuće doslijednosti“.

Čuvaj se lažnih analogija.

Povjeruj onima koji skupo plaćaju svoju nedoslijednost.

Ne vjeruj onima koji svoju nedoslijednost skupo naplaćuju.

Ne zastupaj relativizam svih vrijednosti: hijerarhija vrijednosti postoji.

Nagrade koje ti dodijeljuju prinčevi primaj s ravnodušnošću, ali ništa ne čini da ih zaslužiš.

Vjeruj da je jezik na kojem pišeš najbolji od svih jezika, jer ti drugog nemaš.

Vjeruj da je jezik na kojem pišeš najgori od svih, mada ga ne bi zamijenio ni za jedan drugi.

Ne budi servilan, jer će te prinčevi uzeti za vratara.

Ne budi naduven, jer ćeš ličiti na vratare prinčeva.

Nemoj dozvoliti da te uvjere da je tvoje pisanje društveno nekorisno.

Nemoj misliti da je tvoje pisanje „društveno koristan posao“.

Nemoj misliti da si i ti sam koristan član društva.

Nemoj dozvoliti da te uvjere da si stoga društveni parazit.

Vjeruj da tvoj sonet vrijedi više od govora političara i prinčeva.

Znaj da tvoj sonet ne znači ništa spram retorike političara i prinčeva.

Imaj o svemu svoje mišljenje.

Nemoj o svemu reći svoje mišljenje.

Tebe riječi najmanje koštaju.

Tvoje su riječi najdragocijenije.

Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj!

Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole.

Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.

Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program.

Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta.

Upoznaj misao drugih, zatim je odbaci.

Ne stvaraj politički program, ne stvaraj nikakav program: ti stvaraš iz magme i haosa sveta.

Čuvaj se onih koji ti nude konačna rješenja.

Ne budi pisac manjina.

Čim te neka zajednica počne svojatati, preispitaj se.

Ne piši za „prosiječnog čitaoca“: svi su čitaoci prosiječni.

Ne piši za elitu, elita ne postoji; elita si ti.

Ne misli o smrti, i ne zaboravljaj da si smrtan.

Ne vjeruj u besmrtnost pisca, to su profesorske gluposti.

Ne budi tragično ozbiljan, jer to je komično.

Ne budi komedijant, jer su boljari navikli da ih zabavljaju.

Ne budi dvorska luda.

Ne misli da su pisci „savest čovječanstva“: vidio si već toliko gadova.

Ne daj da te uvjere da si niko i ništa: vidio si već da se boljari boje pjesnika.

Ne idi ni za jednu ideju u smrt, i ne nagovaraj nikog da gine.

Ne budi kukavica, i preziri kukavice.

Ne zaboravi da herojstvo zahtijeva veliku cijenu.

Ne piši za praznike i jubileje.

Ne piši pohvalnice, jer ćeš se kajati.

Ne piši posmrtno slovo narodnim velikanima, jer ćeš se kajati.

Ako ne možeš reći istinu – ćuti.

Čuvaj se poluistina.

Kad je opšte slavlje, nema razloga da i ti uzimaš učešća.

Ne čini usluge prinčevima i boljarima.

Ne traži usluge od prinčeva i boljara.

Ne budi tolerantan iz učtivosti.

Ne istjeruj pravdu na konac: „s budalom se ne prepiri“.

Nemoj dozvoliti da te uvjere da smo svi jednako u pravu, i da se o ukusima ne vrijedi raspravljati.

„Kad oba sagovornika imaju krivo, to još ne znači da su obojica u pravu.“ (Poper)

„Dozvoliti da drugi ima pravo ne štiti nas od jedne druge opasnosti: da povjerujemo da možda svi imaju pravo.“ (Idem)

Nemoj raspravljati sa ignorantima o stvarima koje prvi put od tebe čuju.

Nemoj da imaš misiju.

Čuvaj se onih koji imaju misiju.

Ne vjeruj u „naučno mišljenje“.

Ne vjeruj u intuiciju.

Čuvaj se cinizma, pa i sopstvenog.

Ne dozvoli da te uvjere da su u polemici Sartr-Kami obojica bili u pravu.

Ne vjeruj u automatsko pisanje i „svijesnu nejasnost“ – ti težiš za jasnošću.

Odbacuj književne škole koje ti nameću.

Na pomen „socijalističkog realizma“ napuštaš svaki dalji razgovor.

Na temu „angažovana književnost“ ćutiš kao riba: stvar prepuštaš profesorima.

Onoga ko upoređuje koncentracione logore sa Santeom, pošalješ da se prošeta.

Ko tvrdi da je Kolima bila različita od Aušvica, pošalješ do sto đavola.

Ko tvrdi da su u Aušvicu trebili samo vaške a ne ljude – isti postupak kao gore.

Segui il carro e lascia dir le genti. (Dante)

Danilo Kiš

(DEPO/BLIN/kr)