Kritičar "Slobodne Bosne" smatra da je riječ o muzičkom uratku koji na jedan sraman način podilazi narodnjačkoj publici. Šta vi o tome mislite; vaš stav možete izraziti na FB stranici DEPO PORTALA!

Nakon prošlogodišnje premijere dokumentarnog filma Orkestar u režiji Pjera Žalice, uslijedile su brojne najave novog studijskog albuma te grupe. Plavog orkestra, dakle. Trebao je to biti film koji će jaran snimiti o jaranu, a narod će platiti. Međutim, kad je jaran iza kamere konačno shvatio da band nije bio baš za dokumentarca, odlučio je snimiti film o «jednom vremenu».

 Nakon premijere Žaličina dokumentarca, prva asocijacija bila je na još jedan sarajevski band koji zaslužuje puno veću pozornost od Orkestra i još jednog poznatog sarajevskog režisera, koji se odavno nalazi u «rasejanju». Na Pušenje i Emira Kusturicu, mislim. Podsjećanja radi, Žalica je potpuno bespotrebni dokumentarac snimao i montirao nekoliko godina, a to što je smontirao umnogome je razotkrilo «burne» godine «ponosa i slave», najpoznatijeg teen banda u bivšoj zajedničkoj državi.

 Tako smo, između ostalog doznali, a vođa i frontman banda Saša Lošić ekskluzivno je i otkrio, kako su momci iz Orkestra na nekim koncertima čak konzumirali i alkohol. Strašna, a u isto vrijeme i zabrinjavajuća činjenica.

 Vidjeli smo da su se članovi ekipe vozili 20-ak sati u kombiju kako bi uzeli izjavu u Bukureštu od bh. umjetnika sa francuskom adresom Brace Dimitrijevića, ali zato nismo vidjeli niti jedan jedini kadar niti izjavu Mladena Pavičića Pave prvog gitariste banda, koji kao da nije niti postojao. Čitav ovaj katastrofalni poluamaterski vizualni projekt koštao je bh. poreske obveznike skoro milijun maraka.

Taman kad je dokumentarac o tom bandu pao u zaborav pojavio se najavni spot za album Sedam. Riječ je o spotu koji je producirala TV kuća DM čija je vlasnica novokomponirana «cajka» Dragana Mirković, uz Sašu Lošića glavna protagonistkinja ovog sramotnog video uratka. Pjesma Ti misliš da je meni lako počinje uvodnim taktovima prežvakane teme koju je Loša prije nekoliko godina prodao producentima izvrsne srbijanske serije Vratiće se rode.

 A onda šok. Saša se drznuo sjesti na Harley-Davidson, motocikl koji simbolizira rock'n'roll i zajedno sa Draganom zavapiti kako mu je teško. Strašno. Inače, na takvim motociklima spotove su snimali velikani rocka poput Lemmyja Kilmistera iz Motorheada i Blackija Lawlessa iz američkog heavy metal banda W.A.S.P., koji su nekada davno fantastično stapali zvukove gitarskih riffova i plemenito brundanje svojih motorkotača, krstareći pustinjama. Ovoga puta Loša i Dragana na Harleyju, zajednički zapomažu.

 Loša ima iskustva sa divama «lakih» nota. Prvo se ukazala Nada Obrić u pjesmi Šta će nama šoferima kuća, pa onda Usnija Redžepova u pjesmi Zelene su bile oči te, a sad za sad, nastavlja Dragana Mirković, tko zna ko je sljedeći na redu. Inače, za one malo mlađe, Loša je odgovoran za «velike», moglo bi se reći «antologijske» stihove nastale na našim prostorima. Sjetimo se samo stihova : «Plakala ti majka, plakao ti babo, zaveo te, draga, plavokosi švabo...», «Hitlerovom sinu sada griješ pitu, bacila si moju od zumbula kitu...», bilo je tu i igre brojevima: «Da se šest pretvori u devet, ja bih opet otišo u krevet», ili ratnih tematika: «Kad bi metak bio ljubičica, ja bih bio tvoja ranjenica», tu su još i grandiozni: «Lovac i košuta, staza žarom posuta, kao led kao žar nikad neće biti par...“, «Rodila me majka moja Krajina, ostaće ti bajka suzo rođena...», «Volim ritam tvoga boka, haljinu na pola koplja» ili regionalne «hitove»: «Sve sam čaše polomio Cetinja mi mog, dok mi jedna mala nije dala Boga svog...», «epove» o hrani «Sir u zdjeli, kamenje, svuda muške stražnjice...», «Puteru, puteru, treba ti junačina...», i tako unedogled. Vjerovali ili ne, sve su to stihovi iz predratnih ultrapopularnih pjesama Plavog orkestra.

 Loša je nedavno vodio i dnevnik u jednoj bh. tiskovini i hvalio se kako mu stalno stižu čestitke od prijatelja na novom albumu. Jedan od čestitara, što je Saši bilo osobito milo, usporedio je novi album Sedam sa prijeratnim Orkestrom. No, vratimo se mi novom albumu Plavog orkestra, Sedam, koji sadrži jedanaest pjesama a otvara ga pjesma Amerika. Ako ste pomislili da je Loša obradio svevremenski ultimativni narodnjački megahit Prokleta je Amerika, grdno ste se prevarili.

Mada, ako se sjetimo pjesama Suada, Daj mi vruće rakije, Šta će nama šoferima kuća, i nekih drugih «hitova» koje su imale samo jednu pogrešku (trebala ih je pjevati Dara Bubamara ili Lepi Cane), ni to ne bi bilo iznenađenje. Ipak Amerika počinje riffom, a sadrži i gotovo filozofsku poruku: «Amerika je velika i široka, al' da mi je ponovo do tvoje avlije...». Slijedi balada Bi li pošla sa mnom. Eh, da je ovo otpjevao Milo Hrnić, to bi bilo nešto, ovako - još jedna fula. Prava morska, melankolična i pomalo dosadna uspavanka.

Treća po redu pjesma je Nedodirljiva, koja kaže ... «Sve bih prodao, samo da bih tebe provodao...», uistinu «grandiozan» stih. Slijedi jednako dosadna Od kad si doma, u kojoj nam je Loša otkrio kako je u proteklih dvadeset godina vrlo dobro svladao slovenski jezik.

 Revolucija je jedina pjesma vrijedna spomena, i to svakako zbog gostovanja momaka iz Dubioze kolektiv, koji su u pjesmu unijeli dozu živosti. Slijede S tvojim imenom na usnama i naslovna pjesma Sedam. I doista, Lošini prijatelji su u pravu, Sedam je, na žalost, na tragu nekadašnjeg zvuka Plavog orkestra, kako tekstualno, tako i produkcijski, zaglavio u 1986. godini. Spomenimo da se na albumu nalaze i pjesme Slatke čari i Svako od nas nosi svoju bol, kao i već spomenuti duet sa Draganom Mirković Ti misliš da je meni lako.

 Album zatvara Život nije logika. Zapravo ništa na novom albumu Plavog orkestra nije logika.

 Ukupno gledajući, novi album Saše Lošića i pratećeg mu orkestra, Sedam, ispunio je sva najavljena očekivanja i kao takav ne preporuča se slušateljima sklonim bilo kakvoj vrsti umjetnosti, a svima onim koji preferiraju niže oblike muziciranja i glazbene kulture - čestitamo.

(SLOBODNA BOSNA/M. Iličić)