Roberts, koji je kao ambasador boravio u Beogradu od 1994. do 1997. godine, na osnovu pedesetak susreta sa Slobodanom Miloševićem napisao je knjigu u kojoj iznosi mišljenje koje se prilično razlikuje od zvaničnog Londona čije je stavove kao ambasador zastupao.

Obraćajući se prisutnima u sali 'Slobodan Selenić', vremešni Roberts rekao je da je analizirajući razloge koji su doveli do raspada Jugoslavije ponudio razmišljanja i o narednim koracima.

"Dok sam analizirao razloge koji su doveli do smrti Jugoslavije, ponudio sam i razmišljanja o narednim koracima, uzimajući u obzir neuspjeh Bosne i Kosova da postanu normalne države", dodao je Roberts.

On smatra da je novi Berlinski kongres neophodan, bez obzira na to koliko će mnogima biti neprijatan.

"Za sve bi bilo bolje da se do ovog stava dođe brzo, kao neizbježnog koraka i bez opiranja, nakon 10-15 godina zastoja i sukoba", poručio je Roberts.

On je rekao i da je knjiga, koja je izazvala veliko interesiranje kako medija tako i posjetilaca, nastala prije skoro 15 godina.

“Nedugo po mom odlasku iz Beograda, krajem 1997, koristio sam odmor prije odlaska na službu u Dublin i prvi nacrt knjige napisao sam u Oxfordu”, rekao je on i dodao da je nacrt načinjen brzo, jer su sjećanja i utisci bili svježi i dopunjeni bilješkama koje je pravio tokom razgovora s protagonistima knjige.

On je rekao da je želio da knjigu objavi dok je zanimanje za Balkan bilo na vrhuncu, ali je Ministarstvo inostranih poslova Britanije to odbilo sve dok je aktivni diplomat.

Dozvolu za objavljivanje je dobio 2006, kada se povukao iz Foreign Officea i postao direktor jednog koledža u Oxfordu.

Kako je tada radio na drugoj knjizi, “Razgovorima” se vratio tek nedavno, i to nakon intervjua s jednim novinarom. Tada je knjigu preradio i dopunio, dodavši krizu na Kosovu, konferenciju u Rambujeu i posljedice svega toga.

Roberts je ukazao da je rekao da je knjiga dobila naziv “namjernom pozajmicom i prilagođavanjem naziva poznate knjige ‘Razgovori sa Staljinom’, koju je napisao prvi istočnoevropski antikomunistički disident Milovan Đilas”.

On je dodao da postoje zastrašujuće sličnosti između mračnog svijeta Staljinove Moskve i Kremlja s Miloševićevom Srbijom.

“Bavljenje diktatorima i autokratima nikada nije lako, ali zato postoje poruke koje se moraju izvući iz pregovaranja s onima koji nikome ne polažu račune i koji ne trpe neslaganje ljudi u svom okruženju”, rekao je on.

O razlozima zašto je napisao knjigu Roberts kaže: “Postoje poruke koje se moraju izvući iz iskustva onih koji su bili uključeni u sam pregovarački proces. Bez obzira koliko je toga već napisano, ne postoji mnogo materijala napisanog iz perspektive nekoga ko je u nebrojeno mnogo situacija morao da pregovara o tekstovima, nacrtima sporazuma, da posreduje u komunikaciji između ministara i predsjednika i da uopće uvede Miloševića u okvire dobrog ponašanja, što je često značilo ubjeđivanje da bude grub i čvrst prema svojim nekadašnjim zastupnicima u rukovodstvu bosanskih Srba”.

Roberts je naglasio i da je važno priznati “da je međunarodna zajednica koliko god da su problemi u Jugoslaviji bili izazvani i pogoršavani domaćim uzrocima, u mnogim slučajevima bila kriva za postupke koji su samo dodatno pogoršavali situaciju”.

On je dodao da je u knjizi na to obratio posebnu pažnju.

Roberts je rekao i da su posljednje dvije godine njegove službe bile usredsrijeđene na unutrašnju situaciju u Srbiji i prenošenje rata na Kosovo i objasnio svoje napore u stvaranju građanskog društva.

Bivši ambasador je rekao i da je postojao kratak period nade kada je potpisan sporazum o obrazovanju između Miloševića i Rugove, ali se on pokazao kao “nedonošče” pošto su obje strane imale nerazumne zahtjeve. I tada dolazi do pogoršanja situacije i “šarade od konferencije u Rambujeu”.

“Pokušao sam da analiziram kako je dopušteno da do toga dođe i koji su koraci morali biti poduzeti da se to spriječi. Mislim da je odgovor u tome da je politička volja bila usmjerena u drugom pravcu”, zaključio je on.

(FENA/em)