Piše: Siniša Lazić

U borilačkim filmovima mač je često pokretač radnje. Još od The Sworda Patricka Tama, pa kasnije Tsui Harkovog The Bladea, i mnogih drugih, motiv mača kao simbola moći i nepobjedivosti zauzima centralno mjesto mnogih priča i jedna od najčešće eksploatisanih tema.

I u slučaju The Sword Identitya mač je u centru zbivanja. Priča prati mačevaoca Sai Lana (Xu Fujing), učenika čuvenog majstora koji je razvio novo oružje (mač) i novu borilačku tehniku u borbi protiv Japanaca koji ugrožavaju kinesku obalu. Sai Lan želi da osnuje školu borilačkih vještina da bi sačuvao sjećanje na učitelja i tehniku prenio na nove generacije. Da bi to učinio potrebno je da savlada majstore četiri borilačke škole koji smatraju da je mač zapravo japanski mač-katana, strogo zabranjen u svijetu borilačkih vještina. Posebno tvrdoglav u namjeri da ga spriječi je vođa četvrte škole Qie, koji širi glasine da su se u okvirima zidina grada pojavili japanski pirati, i počinje potjera za Lanom. U međuvremenu, Qieov brat, majstor Qiu Dongyue (Cheng-Hui Yu), živi u dobrovoljnm izgnanstvu u planinama, ali kada čuje da se pojavio neobični mač, dolazi u grad i izaziva Sai Lana na duel koji će potvrditi pravi identitet mača.

The Sword Identity je u neku ruku povratak korijenima; produkcija je minimalna, nema vizuelnih efekata, bogatih setova i blještavih kostima, već je naglasak na priči, dramaturgiji i likovima. Nije stilizovan kao npr. Tsui Harkovi ili Zhang Yimouvi filmovi, dok je akciona koreografija dosta prizemljena bez ikakve ispomoći u vidu žica i trampolina, a o CGI-u da ne govorim. Zapravo, neuobičajno je spora i svedena za današnje uslove. Xu Haofenga insistira na realističnosti u svakom segmentu, od izbora oružja, načina kako borci drže i koriste mačeve, kretanja boraca tokom borbe. To reditelj radi svjesno, očigledno ne želeći da ni jednog trenutka skrene pažnju sa priče.

Scenario je baziran na noveli Xu Haofenga koja je dosta nelinearna sa prilično komplikovanom naracijom.  Ovakvo građenje priče možda i funkcioniše u noveli, ali na filmu djeluje često isprekidano i bez fokusa. Spor tempo i nelinearna struktura ne mora značiti sama po sebi ništa loše, ali, ovde, verovatno uslijed Xu Haofengove želje da ispoštuje literarni predložak, izostao je potencijal za građenje prave drame. Možda je problem i dužina filma koja pomalo usporava zaplet i ne pomaže da se održi intenzitet radnje. Da su neki likovi i podzapleti izbačeni, možda bi sve izgledalo mnogo efektnije. Npr. podzaplet koji počinje kao jednostavna melodrama između Xu Fujing i Yuanyuan Zhao, se bez jasne motivacije transformiše u sukob, bez da razumijemo zašto? Ipak, na nivou cjeline, ovo je dobar i kvalitetno zaokružen film.

Iako debitant, Xu Haofeng je odlučio da sve sam drži pod kontrolom. On je pisac predloška, scenarista, montažer, reditalj, akcioni koreograf, doduše, kada je u pitanju scenario nije potpuni debitant, jer je pisao scenario za dugo isčekivani Wong Kar Waiev akcioni spektakl The Grandmasters, koji još nije izašao a kad će ne zna se - iako je već godinama u produkciji. Glumačka ekipa je uglavnom nepoznata, osim veterana Cheng-Hui Yua (igrao u originalnom The Shaolin Tempe sa Jet Liem) koji još uvijek izgleda izuzetno vitalno i fascinanatno je sa kakvom lakoćom se kreće u svojim sedamdesetim.

U svakom slučaju, The Sword Identity je sasvim solidan start za jednog debitanta. Preporuka za sve ljubitelje epohe i azijske akcije, uz nadu da ćemo Xu Haofenga uskoro gledati i u raskošnijim produkcijama.

BL!N MAGAZIN