O Monografiji su govorili etnomuzikolog Tamara Karača, prof. Tarik Haverić, urednik izdanja Željko Ivanković i Milan Pekić.

Monografija u izdanju Rabica posvećena je doajenima sevdaha Zaimu Imamoviću i Safetu Isoviću.

Ivanković je istakao da je monografija koju je uradio Esad Bajtal izuzetno vrijedna jer prilazi višeznačno fenomenu sevdalinke.

Tamara Karača govorila je o značaju istraživanja tradicijske muzike. Istraživanja, koje nije praćeno medijskom pažnjom, već znanjem, upornošću.

Haverić se osvrnuo na tekstualnost sevdalinke o kojoj Bajtal piše. Kako Haverić navodi, Bajtal sevdalinku koristi kao medij za kritiku društva.

Milan Pekić je istakao da je za Bosnu sevdalinka isto što i fado za Portugal.

A sam Esad Bajtal, govoreći jednom prilikom o monografiji „Sevdalinka-alehemija duše", rekao je:

“Monografija se bavi fenomenom specifične tradicionalne bh. melopoetske forme, nastale islamizacijom Bosne i širih prostora u vrijeme osmanskih osvajanja. Kao kombinacija istočnjačke strasti i slavenskog senzibiliteta, nastao je melanholični muzičko-poetski izraz sevdalinke. Najveći broj tih unikatnih pjesama nastao je na tlu BiH, a "najljepše među njima", kako tridesetih godina prošlog stoljeća tvrdi dr. Jovan Kršić, "nastale su baš u Sarajevu".

Najjednostavnije govoreći, ljubav je oduvijek bila samozatajna, mistična, odnosno alhemijski tajnovita.

Otuda i sam naslov knjige pokušava da sugeriše ideju o sevdalinci kao magiji i ljubavnom umijeću u okviru koga nam se ona sama pokazuje kao svojevrsni "kamen mudrosti".

Dakle, onaj uz čiju pomoć zaljubljeni pokušavaju namamiti i osvojiti izabranika svoga srca i tome zahvaljujući, izbaviti se iz derta i ljubavne nevolje, zadobivši tako najveće ovozemaljsko bogatstvo u okviru ljudskog poretka stvari. To bogatstvo, kao jedino istinski duševno i univerzalno-životno bogatstvo, je upravo ljubav. Sevdalinka pjeva o njoj. I ne samo njoj, rekao je Bajtal.

(FENA, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)