Razgovarao: Đorđe KRAJIŠNIK

Alma, Snježana budući da ste se u okviru projekta Prva samostalna u Zvonu prije nekoliko večeri predstavile sarajevskoj publici prije svega vas želim pitati kakvi su utisci, koliko ste zadovoljni samom, da tako kažemo, premijerom?

Snježana: Moram priznati da sam jako zadovoljna kako je sve proteklo. Pozitivno sam iznenađena velikim brojem ljudi koji su prisustvovali otvorenju i njihovim reakcijama. Na samom otvorenju me je oduševila historičarka Alma Mešić koja je na jedan profesionalan način govorila o mojim skulpturama.

Alma: Održavanje izložbe 'U odrazu pokret' u Zvonu zapravo je predstavljalo mnogo više od jednog pokušaja pronalaženja talentovanih i vrijednih ljudi i njihovog predstavljanja javnosti. Ono nije ni tek konkretni odraz stanja jedne umjetničke scene. Bilo je to, prije svega, pozornica u kojoj su Snježanina djela uistinu bila izložena brojnim ljubiteljima umjetnosti koji su došli ne samo podržati Snježanin rad, nego i pokušati još jednom pronaći sebe i promišljati o vlastitom postojanju. Umjetnost ne smije biti dosadna i nije nužno da posjeduje društveni angažman, čijem postojanju svjedočimo svakodnevno. Katkad je nužno da bude sama sebi dovoljna, kao što je to bio slučaj pri otvorenju izložbe. I kako će to biti slučaj idućih mjesec dana u kafe galeriji „Zvono“.

Koliko vam kao mladim autoricama znači jedno ovako predstavljanje?

Snježana: Imati svoju prvu samostalnu izložbu jeste veliki korak u životu svake osobe koja se bavi ovim poslom. Vjerujem da je moje zadovoljstvo malo veće uzimajući u obzir da je ovo izložba koju nisam sama organizovala, već izložba koja je proistekla na osnovu konkursa. Mislim da je u svakom poslu prvo predstavljanje najznačajnije i ostaje zauvijek zapamćeno. Tako ćemo i nas dvije pamtiti ovaj događaj po prvom predstavljanju, lijepoj saradnji i novom prijateljstvu.

Alma: Savremena bosanskohercegovačka umjetnost, a osobito ovakvi mladalački iskazi kvalitete i rada, je u konstantnoj zamci nedostatka jedne ozbiljne kritike koja bi, sa umjetničkim djelovanjem, trebala i morala biti u istom planu. Neadevaktna uvezanost mladih umjetnica/ umjetnika i mladih historičarki/historičara umjetnosti predstavlja još jedan problem kojeg je neophodno postepeno rješavati. Prilika poput ove, gdje se, iz mog ličnog iskustva, suočavate sa posve novim djelima, stavovima i osobama, pa i do tada relativno nepoznatim medijem u kojem se djeluje, predstavlja sjajan podsticaj za  dalji rad u onome za šta ulažete godine rada i truda. Stoga, ako smijem biti posve indiskretna i uzeti sebi za pravo da poručim nešto konkretno, onda bi to bilo da zapostavljenje umjetničke kritike zapravo svodi umjetnost tek na par krugova, jer uisitnu ne postoji drugo sredstvo apsolutnog predstavljanja i poimanja umjetničkog djela do kritičkog iskaza.

Snježana, budući da je Vaš umjetnički poziv kiparstvo možete li nam reći otkuda potiče Vaše zanimanje za ovu ne tako popularnu umjetničku granu, te šta to imaju ogledala, a što potiče Vaš stvaralački zanos? Alma, šta ste Vi kao historičarka umjetnosti otkrili u Snježaninim radovima, šta su po Vama osnovne karakteristike njene poetike?

Snježana: Osjećaj za kreativno stvaranje su najprije primijetili moji roditelji koji su me i upisali u Srednju školu primijenjenih umjetnosti. Kiparstvo nije bila moja želja jer sam ga smatrala „muškim“ poslom. Međutim, ubrzo se rodila ljubav prema tome i odmah sam znala da ću upisati Akademiju likovnih umjetnosti i da je to moj životni poziv. Vjerujem kada bih imala mogućnost da sve ponovo biram, opet bih izabrala isto. Još na Akademiji sam počela eksperimentisati sa raznim materijalima dok nisam otkrila ogledalo koje se zadržalo tokom diplomskog rada ali i dalje, što je rezultiralo i ovom izložbom. Shvatila sam da je zapravo sam proces nastanka jedne skulpture ono u čemu ja uživam. Rezultat je važan ali više moj poticaj za novim stvaranjem.

Alma: Snježana, kao akademska kiparica, koja se udaljava od klasičnosti i akademizma, svoju poetiku gradi na trodimenzionalnoj komponenti, koja čak i pri njenim skulpturalno tretiranim reljefima potvrđuje medij u kojem stvara. Skulpture su u potpunosti udaljene od svih narativnih aluzija i slikarskih komponenti. Specifičnost Snježaninih radova ogleda se u trostrukoj fragmentaciji samih djela, koja, u kombinaciji sa svjetlošću a koja je različita prvi svakoj individualnoj recepciji djela, jer su ovakve skulpture namijenjene isključivo individualnoj, intimnoj recepciji, predstavlja odraz. Kretanje tog odraza je dvostrano – ono putuje od samog djela ka posmatraču, i natrag, reflektirajući kako skulpturu, tako i samog posmatrača, njegova promišljanja i traganja. Odatle i naziv izložbe „U odrazu pokret“, jer se u Snježaninim skulpturama, iako isprva statičnim artefaktima, može uočiti stalno kretanje i procesualnost koje započinje postavljanjem na izložbeni prostor i sudjelovanjem recipijenta u takvom okruženju.

Budući da živimo u zemlji koja za kulturu i ne mari baš pretjerano, svjedoci smo toga svakodnevno, šta bi ste u tom pogledu  - kao umjetnice na početku svog stvaralačkog puta, zapravo kao one koje će možda činiti umjetničko jezgro BiH – u budućnosti promijenile, te kako po Vašem mišljenju umjetnost i kulturu vratiti tamo gdje im je u jednom ozbiljnom društvu zaista mjesto?

Snježana: Da, kultura je u našoj zemlji u potpunosti zanemarena. Pored države koja ne mari mnogo za kulturom vjerujem da je najveći problem u nezainteresiranosti ljudi. Mnogi nisu ni bili u pozorištu, na izložbi ili drugim kulturnim dešavanjima. Bila sam svjedok kada je jedan trinaestogodišnjak objašnjavao jednoj gospođi gdje se nalazi Kamerni teatar. Treba probuditi ljubav prema kulturi što je i najteži zadatak. Mislim da se to jedino može postići edukujući mlade ljude o tome. Samo bi se na taj način mogla popraviti bosanskohercegovačka kulturna scena.

Alma: Prije svega, potrebno je razviti svijest jednog društva da njegovo postojanje ne ovisi samo o njegovim jedinkama kao pojedincima. Kultura i umjetnost predstavljaju kolektivno pamćenje koje prelazi u jedan sveobuhvatni identitet. Načini afirmiranja i podsticanja razvoja leže na svima nama jer svi jesmo dio tog identiteta, a njegovo građenje postiže se uključivanjem u savremene kulturno-umjetničke tokove, vraćanjem kulture i umjetnosti u obrazovne sisteme, te razvijanjem kolektivne svijesti važnosti institucija kulture, baštinskih ustanova i institucija umjetnosti.

Na kraju, Snježana možete li nam reći šta je ono što vas u umjetničkom stvaranju zaista pokreće; da li je to neki odbljesak u vremenu (koji se u svakodnevici zove inspiracija) ili pak imate neke svoje skrivene pokretače? Alma, šta Vas kao historičarku umjetnosti u dugoj povijesti ove djelatnosti čovjeka najviše oduševljava? Dakle, postoji li neki umjetnički pravac, neko razdoblje koje Vam je posebno drago i koje bi ste mogli izdvojiti između mnoštva drugih?

Snježana: Za stvaranje novih skulptura, inspiracija kod mene ne igra veliku ulogu. Uvijek imam mnogo ideja koje želim pretočiti u realno. Meni je važno raspoloženje koje moram imati da bih nešto napravila. Bez pozitivnog raspoloženja ja ništa ne radim, a znam ga probuditi posmatrajući djela velikih umjetnika.

Alma: Popriličan je izazov govoriti o inspiraciji u umjetnosti odnosno umjetničkoj kritici s vremenom koje provedete u jednoj takvoj materiji, utoliko još više se uslovljava sve to ako u obzir uzmete činjenicu konstantnog progresa, pronalaženja, otkrivanja, analiziranja i iščitavanja umjetničkih djela i teorijskih tekstova. Oblasti i vrste se prožimaju, govorite o skulpturi renesanse dok mislite o arhitekturi secesije, i pri tome svemu se nadate da ste uistinu spoznali sve izraze ruskog konkstruktizivma, te u svakoj oblasti pronalazite nešto što vas oduševljava. No ono što me pomalo subjektivno privlači jeste njemački ekspresionizam u slikarstvu kao odraz jednog specifičnog društvenog stanja u tadašnjoj Njemačkoj, iskazan kroz izraziti angažman umjetnosti, deformaciju i fragmentaciju likova i upotrebu široke palete boja. Ovi umjetnici svojim djelovanjem postavili su temelje za progres svih onih umjetničkih pravaca dvadesetog stoljeća.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)