Razgovarao: Đorđe KRAJIŠNIK

Lejla Somun Krupalija rođena je 1967. u Sarajevu. Završila je Prvu gimnaziju u Sarajevu, te diplomirala 1992. na Filozofskom fakultetu Filozofiju i Arapski jezik i književnost. Postdiplomski studij je završila na Oxfordu 1995. godine iz oblasti „Prisilne migracije na temu Virtuelni svijet Bosne: rekosntrukcija socijalnih mreža u izbjeglištvu".

Radnu karijeru započela u Ujedinjenim nacijama 1990. godine u Teheranu, a nastavila sa radom i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj do 1992. godine. Od 1996. godine aktivna je u nevladinom sektoru, i kao konsultantica posebno na pitanjima jačanja kapaciteta, razvoja politika i pravnih okvira u saradnji sa nevladinim organizacijama, lokalnim vlastima u oblastima ravnopravnosti spolova, prava osoba sa invaliditetom i povratka.

Radi na istraživanju na temu Feminizmi u postsocijalističkim muslimanskim kontektstima: slučaj Bosne i Hercegovine i Kosova na Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (CIPS).

Od 2008. godine je vijećnica u Opštini Centar Sarajevo i Gradskom vijeću Grada Sarajeva ispred Naše stranke. A naš sagovornik u ovosedmičnom 'subotnjem intervju' je kao kandidatkinja za načelnicu Opštine Centar ispred svoje stranke.

Ovih dana u eteru su stalno ista predizborna pitanja, stoga ćemo, odmah na početku, biti vrlo konkretni - šta ste spremni uraditi za ovu opštinu, ukoliko pobijedite, a što nisu učinili njeni prethodni načelnici?

Prvo, što se tiče suštinskih tema i stvari koje želim da promjenim u životima ljudi to je sigurnost, to je saradnja sa poduzetnicama i poduzetnicima i jednake mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Sa druge strane, poboljšati način kako opština funkcioniše i otvoriti je prema građanima. Kada je u pitanju sigurnost, tu mislim na sigurnost na ulicama, sigurnost na trotoarima, sigurnost do škole, sigurnost u školi i zaštita od pasa lutalica. Kada je u pitanja saradnja sa preduzetništvom, tu mislim na skraćenje administrativnog procesa, mislim na smanjenje administrativnih troškova.

Šta konkretno podrazumijevate pod 'smanjenjem administrativnih troškova'?

Dakle, ako ste nova firma, registrujete se kod mene u opštini i ja vam čim zaposlite prvu osobu sve administrativne takse vraćam. To znači otvaranje garantnih fondova za samozapošljavanje koji mogu biti namjenski za mlade, za Rome, za osobe sa invaliditetom. I generalno podrška poduzetnicima posebno kada je u pitanju iznalaženje kvalitetnih i dugoročnih tržišta. Ako treba nekoga podržati za odlazak na sajam u cilju poboljšanja njihovog posla i otvaranja novih radnih mjesta na području Opštine Centar.

Pomenuli ste i jednakost osoba sa invaliditetom, šta bi ste u tom pogledu uradili?

Kada  je u pitanju jednakost osoba sa invaliditetom, njihove jednake mogućnosti, mi imamo odličnu politiku u oblasti invalidnosti i osobe sa invaliditetom znaju šta to znači. Politika koja im garantuje pristupačnost, garantuje jednake mogućnosti. Od zgrade u koju ulaze, od toga da imaju znakovnog tumača, da imaju audio materijale, od toga da svaka zgrada koja je sagrađena na području moje opštine mora biti pristupačna za svaku osobu sa invaliditetom.

Šta podrazumijevate pod otvorenušću opštine prema građanima?

Mislim da su građani u mojoj opštini izgubili moć da kontrolišu šta opština radi. Zato što je institucija načelnika u potpunosti preuzela funkciju koje bi trebalo da ima Vijeće, a građani biraju Vijeće. Tako da bih vratila moć Vijeću prije svega kada je u pitanju upravljanje budžetom jer se sada jako puno sredstava troši bez odluke Vijeća i Vijeću je veoma teško to kontrolisati. Otvorila bih opštinu za građane, jer mislim da se administracija previše odmakla od građana, i želim da se građani kad dođu u moju opštinu osjećaju da imaju jednaka prava kao oni koji rade u opštini, da oni za njih nisu neki moćnici, već trebaju biti ljudi koji će za njih imati razumijevanja i davati im podršku.

Drugim riječima smatrate da opštinu na jedan način treba vratiti građanima?

Upravo to. Učiniti je servisom građana, jer je opština postala kao neka firma i svi koji rade u toj opštini, uključujući načelnika, zaboravljaju da postoje radi građana i zaboravljaju da oni plate dobijaju od poreza koji građani plaćaju. I takođe zaboravljaju da građani imaju pravo da odlučuju šta žele da im opština radi.

Opština Centar, kao i cijelo Sarajevo ali i drugi gradovi u BiH, danas se bore sa nekontrolisanim brojem pasa lutalicama, koji često ugrožavaju živote građana. Kako biste riješili ovaj problem?

Prije svega želim reći da sam ja prva u Gradskom vijeću grada Sarajeva, prije nego što je usvojen zakon o zaštiti životinja, postavila pitanje zašto se novac od milion maraka godišnje za kafileriju ne usmjerava na azil za životinje, jer je to način na koji se rješavaju problemi životinja lutalica u cijelom svijetu, a posebno u Evropi. Ono za šta se mi zalažemo je pored regionalnih azila, koji moraju postojati, jeste otvaranje i podrška manjim privatnim azilima. Vi imate jako puno ljubitelja životinja koji bolesne pse vode svojim kućama, i koji na neki način već jesu privatni azili za životinje, samo što nemaju dovoljnu podršku institucija vlasti. Takođe, nemaju dovoljno sredstava za veterinarske usluge uključujući i sterilizaciju. Dakle, moj program u Opštini Centar bi bio da se podrže svi ti privatni azili, da dobiju jednako novca kao što se dobija azil na Prači, jer koliko god na Prači odlično radili, tih 500 mjesta za pse nije dovoljno. Druga prednost malih azila je u tome što oni ne mogu biti toliko velika prijetnja komšiluku. To su mali azili od deset pasa, a oni mogu puno fleksibilnije i brže reagovati na zahtijeve građana da se pokupe psi u slučaju neke bolesti, a i pitanje smrtnosti u azilu je maksimalno smanjena, jer je tu puno manji broj pasa. Naravno, uz te azile obavezna je veterinarska podrška, uz koju ide i masovna sterilizacija.

Naša stranka je na ovim opštim izborima jedina stranka koja je kandidovala četiri žene za pozicije načelnica. Kakav je položaj žena u politici u BiH i generalno kakav je odnos bh. društva spram žena u javnom životu?

Kada je generalno u pitanju naše društvo, mi živimo u društvu u kojem i dalje ima jako veliki broj žena koje su odrasle u socijalizmu u kojem su žene imale puno više prava, u smislu navike da su i žene dio radnog sistema, rezervisanih mijesta u političkim strukturama itd. Tako da je pitanje ravnopravnosti spolova pitanje koje je normalno za žene u BiH. Mnoge žene u BiH su same svjesne svojih prava bez da su u nekim nevladinim organizacijama, a one koje jesu u nevladinim organizacijama, stvarno rade jako puno na daljem osvješćivanju. Jer veliki problem danas u BiH jeste to što niko od građana nije svjestan svojih prava, jer da jeste, bio bi puno agresivniji i manje trpio ovakvo stanje kakvo je danas. Kada je u pitanju stanje žena u politici, sramotno je koliko ih je malo. Najveću odgovornost za to imaju same političke stranke koje nisu u stanju ono što planiraju u svojim programima da sprovedu u praksu. Svi imaju neke forume žena, svi u svojim programima tvrde u da su za ravnopravnost žena, međutim mi to ne vidimo na njihovim listama; na listama se pojavljuju žene samo u onoj mjeri koliko ih CIK obavezuje. Mi u Našoj stranci zaista naš program - koji je zasnovan na univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim i domaćim dokumentima koji se tiču i prava žena i prava muškaraca, - u potpunosti sporovodimo, i  ono što radimo u politici zaista radimo na osnovu tog programa, i želimo da ono što obećavamo sprovodimo i u praksi. Nas četiri kao kandidatkinje smo se, s jedne strane, desile slučajno, jer su to bile naše lične odluke da se kandidujemo, a sa druge strane to nije slučajno, jer je Naša stranka stvorila takvu radnu atmosveru u kojoj se mi osjećamo dovoljno sigurnim da ćemo biti podržane u toj kandidaturi i da ćemo moći računati na podršku cijele stranke u našem procesu kandidovanja i rada u kampanji.

Slažete li se sa konstatacijama da je BiH danas duboko diskriminisana zemlja u kojoj se iz socijalnog života ispotiha isključuju svi koji se ne uklapaju u masu? Jedna od tih priča je i stav društva prema pripadnicima LGBT populacije... 

LGBT POKRET I PRAVA NA SPOLNU ORJENTACIJU: Kad god se predstavljam, kažem da sam pobornica za jednake mogućnosti muškaraca i žena, da sam majka djeteta sa invaliditetom i da je sve što radim time obojeno. Mi u Našoj stranci se zaista brinemo i želimo da budemo, ne predstavnici, nego glas svih onih koji se osjećaju socijalno isključeni i u Sarajevu i u BiH. Jednako tako i kada je u pitanju LGBT pokret.

Kad god se predstavljam, kažem da sam pobornica za jednake mogućnosti muškaraca i žena, da sam majka djeteta sa invaliditetom i da je sve što radim time obojeno. Mi u Našoj stranci se zaista brinemo i želimo da budemo, ne predstavnici, nego glas svih onih koji se osjećaju socijalno isključeni i u Sarajevu i u BiH. Jednako tako i kada je u pitanju LGBT pokret. Naša stranka i dalje, kao što je 2008. godine jedina istupila u znak protesta na nasilje koje se tada desilo na Queer festivalu, brani prava LGBT pokreta i smatra da je to grupa diskriminisanih osoba čija se prava moraju ostvariti. Ja sam isto tako rekla u jednom inetrvjuu da nema ravnopravnosti spolova bez ostvarenja prava LGBT populacije.

A Parada ponosa u glavnom gradu BiH...?

Kada je u pitanju Parada ponosa, moramo znati da se ona jako razlikuje na Zapadu, u odnosu na one koje se održavaju u zemljama gdje su ljudi još uvijek jako obespravljeni. Parada ponosa nisu neki razgolićeni ljudi koji hodaju centrom grada, već su to ljudi koji hodaju i govore i kažu ja želim svoja prava nazad. To su ljudi koji hodaju sa transparentima, jednako kao što hodaju oni koji žele da im se vrati posao ili isplate plate. Dakle, ljudi koji su obespravljeni, koji žele da pokažu da ih ima i mi ćemo uvijek podržati LGBT pokret koji će reći - evo, ovo su ta prava koja su nam obespravljena.

Da li ste za legalizaciju prostitucije i legalizaciju lakih droga, odnosno kako gledate na tu vrstu, da tako kažemo, problema?

Kada je u pitanju prostitucija, ja moram reći, kao žena koja se bori za jednake mogućnosti žena i muškaraca, da bi bilo neophodno napraviti sistem koji bi žene koje su odlučile da to bude njihov životni izbor posla budu jednako zaštićene kao i svaki drugi radnik. Znam da to može izgledati drukčije, da može izgledati alternativno, ali mi moramo zaštititi osobe koje su trenutno jedna od najugroženijih skupina. Jer, danas kada se dešava kažnjavanje, dešava se samo kažnjavanje prostitutki, a ne i onih koji koriste te usluge. Dakle, naši bi prvi koraci bili obezbijediti besplatnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu svim tim ženama i napraviti sankcije koje će se jednako odnositi i na jedne i na druge. Kada je u pitanju legalizacija lakih droga, moram reći, kao neko ko je neiskusan u toj oblasti, da znam da se one veoma dobro koriste za medicinske svrhe, i mislim da se ne koriste dovoljno kada je u pitanju terapija boli, kada je u pitanju određeni poremećaji u razvoju, liječenja ljudi od raka itd. Tako da, za sve što je dokazano da može biti korisno za građane i građanke, treba omogućiti jednaka prava kao što ima svaki Evropljanin ili Evropljanka.

Kad smo kod jednakih prava, neizostavno se moramo dotaći i prava 'ostalih' u BiH... Zbog čega, po Vašem mišljenju, vlasti u BiH odbijaju sprovesti presudu Suda za ljudska prava u Strazburu kojom se kao obavezujuće stavlja izjednačavanje u pravima i mogućnostima svih građana u BiH?

Bh. društvo nije spremno da to prihvati prije svega jer je ono cijelo utemeljeno na toj podjeli, na tom brojanju krvnih zrnaca, jeste li ovaj, onaj ili ne znam koji treći. I zato je to nemoguće sprovesti, i zato što je sav sistem vlasti i izrabljivanja građana i građanki zasnovan na toj podjeli. Znate, kada su građani podijeljeni po taborima, onda je puno lakše njih kontrolisati i njima upravljati iz perspektive političara kojima su samo vlastiti interesi tu, a ne interesi građana. Kada je u pitanju presuda Sejdić-Finci, mislim da je važno da javnost zna da to nije jedina presuda koja nas koči kod Evropske unije, jer nemojte da na kraju Romi i Jevreji budu krivi što ne ulazimio u EU. To jeste presuda za koju smatramo da mora biti sprovedena, jer budućnost BiH ne može biti utemeljena Ustavom koji krši bilo čija prava, prema tome i prava manjina. Manjine koje su izlistane u našem Zakonu o manjinama, ali isto tako i onih koji ne žele da se izjašnjavaju ni kao manjina, ni kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.

Danas se u BiH i ateisti sve više osjećaju kao izolovana manjina, dok pitanje vjeronauke u školama i državnim obrazovnim institucijama konstantno izaziva oprečna mišljenja. Da li je vjeronauci mjesto u školama? 

Potez bivšeg ministra obrazovanja u Kantonu Sarajevo, Emira Suljagića, bio je dobar, s tim što je bio malo ne pripremljen, jer se u takve promjene mora studioznije ući. Mi generalno smatramo da vjerske zajednice i crkve imaju svoje pravo postojanja, i da se njihova prava moraju u potpunosti ispoštovati. I svi građani i građanke koji su vjernici moraju imati mogućnost da uživaju svoja vjerska prava. Međutim, smatramo i da je finansiranje vjerskih zajednica u obimu koji se dešava danas u BiH puno veći nego što je to u prosjeku u drugim zemljama Evrope. I mislimo da bi to finansiranje trebalo da se smanji, ne u smislu da vjerske zajednice dobijaju manje novca, već da vjerske zajednice taj novac dobijaju direktno od građana. Dakle, da se uvede porez za građane koji su vjernici, koji će određen dio prihoda svake godine izdvajati za crkvu ili za vjersku zajednicu. Smatramo da smo mi sekularna država i da u sekularnoj državi institucije obrazovanja nisu mjesta u kojima treba da se propagira određena vjeroispovijest, posebno kada su pitanju javne škole. Također smatramo da se pitanje vjerskog obrazovanja treba prebaciti na područje džamije, crkve i sinagoge, a ne škole.

Krovni slogan Naše stranke na ovim izborima je Mi možemo, šta Naša Stranka može napravit na području Kantona Sarajevo i u drugim opštinama u BiH? Takođe, u čemu se ovi izbori kada je u pitanju Naša stranka organizacijski razlikuju od prethodnih izbora 2010. i onih 2008. godine, te koliko ste naučili iz prethodnih iskustava?

Naša stranka je naučila jako puno. Mi smo izrasli u jednu ozbiljnu, u jednu snažnu stranku koja može ozbiljno parirati strankama kao što je SDP i drugima. Mi se za ove izbore pripremamo od jula 2011. godine. Kada kažem moj program, to nije moj program, to je program koji je pripremljen na osnovu problema koje smo čuli od građana posljednjih godinu dana, i konkretnih lokalnih politika koje ćemo napraviti na osnovu tih programa. Veoma smo dobro organizovani i veoma smo blizu građanima, znamo šta žele. Naš moto Mi možemo je zapravo reakcija na ono što stalno slušamo od postojećih političara na opštinskom nivou, koji kad god im građani nešto traže, oni uvijek kažu ne možemo mi to. E, mi sad kažemo - mi možemo. Bez obzira na ustavnu nadležnost koja se mora vratiti na nivo opštine, ja smatram da kada meni građanin i građanka pokuca na vrata i traži neku podršku, moram im dati kompletnu uslugu na jednom mjestu.

Ipak, u javnosti se Naša stranka često etiketira i kao prilično sarajevocentrična... Da li je slogan Mi možemo jedinstven za cijelu BiH ili važi samo za Sarajevo?

Ovaj slogan je jedinstven za cijelu Našu stranku, zato što se na svakom području svake opštine sve više susrećemo sa otuđenjem opštinskog novca, otuđenjem građanja od same opštine, i jednako je i u Gračanici, i u Kotor Varoši, i u Banjoj Luci, i u Mostaru, i u Varešu... Dakle, građani su u saradnji sa Našom strankom u potpunosti dali smjernice šta je to što treba da se radi na području opštine, tako da imamo jednak elan, jednak polet i jednaku snagu u svih devetnaest opština u kojima su naši kandidati kandidovani.

A Kada je u pitanju Republika Srpska, djeluje li Naša stranka i na tom području?

Mi smo i dalje aktivni u RS-u. Iako se ta aktivnost dešava u veoma teškim, da ne kažem opasnim uslovima trenutne političke situacije. Imamo kolege kojima se čak i prijeti. Trenutno smo najaktivniji u Banjoj Luci i Kotor Varoši, ali planiramo proširiti te aktivnosti i već smo u pripremi za izbore 2014. godine. Mnogi građani veoma pozitivno reaguju na ideju Naše stranke, čak smo i na temu ustavnih uređenja koja smo predložili čuli mnogo pozitivnih reakcija iz RS-a. Međutim, mnogi građani i građanke znaju da njihov posao, upis djeteta na fakultet, mjesto u vrtiću, zavisi od toga kako će se oni politički ponašati i mnogi nas ne smiju javno podržati zato što je na neki način cijela BiH postala zemlja političkog terora.

Kako se može napraviti otklon od tog 'političkog terora'?

Mislim da je to nešto što se ne može uraditi u izbornom periodu. To je nešto što mi radimo svakodnevno u kontaktu sa građanima, u lobiranju za izmjene stanja takvog kakvo je. A to se može uraditi jedino jednim principijelnim, odgovornim i poštovanim djelovanjem kao što mi djelujemo posljednje četiri godine na opštinskom nivou i u Domu naroda Kantona Sarajevo.

Koliko politički antagonizmi i borbe za fotelje koji trenutno vladaju na bh. političkoj sceni otvaraju prostor za partije kao što je Naša stranka? Dakle, da li mislite da bi građani mogli ukazati povjerenje jednoj takvoj političkoj opciji?

Definitivno! Ljudi Našu stranku vide kao jedinu pozitivnu alternativu. Vide je kao jedinu multietničku stranku koja nudi nove pristupe i promjene u životu. Ono za šta se mi borimo da promijenimo svakodnevne živote ljudi, da se kada izađu iz svog stana osjećaju sigurno, da ne moraju davati mito da bi se zaposlili, da bi dijete upisali na fakultet... Metode koje mi koristimo nisu neke svemirske, to su stvari koje se rade u nekim naprednim opštinama i gradovima u našoj regiji. Dakle, mi ne izmišljamo toplu vodu, već nastojimo postojeće dobre prakse primjeniti tamo gdje mogu promijeniti živote ljudi.

Vidi li se Naša stranka u koaliciji sa drugim političkim opcijama, bar na području Kantona Sarajevo?

Na ove izbore nismo izašli ni u kakvoj koaliciji. I ne znamo kakvi će biti rezultati izbora. Ali ako prođemo dobro, kako su pokazala istraživanja na nivou četiri sarajevske opštine, vjerovatno ćemo u formiranju vlasti morati sarađivati sa nekim. Veoma je jasno da nećemo koalirati sa onima koji su krivci za ovakvo stanje u Sarajevu. Prema tome, ne dolazi u obzir koaliranje sa onima koji nisu blizu našem političkom mišljenju. Mi smo na izborima prije dvije godine predlagali manjim strankama koje su bliske našoj socijalno-liberalnoj ideologiji da se ujedinimo, kako ne bismo gubili svoje glasove, jer posebno ih je teško dobiti na opštim izborima, međutim ta je ideja propala. Mi smo se bili spremni žrtvovati za neku zajedničku akciju, međutim druge stranke nisu bile za to zainteresovane.

U konačnici, koja su očekivanja Naše stranke na predstojećim izborima?

Mi se trudimo da ne budemo previše optimistični. Ali žar sa kojim nam prilaze građani i građanke, prilično nas ohrabruje. Isto tako i istraživanja pokazuju da kotiramo izuzetno dobro, što nam daje mogućnost prelaska izbornog praga i ulaska u vijeća i skupštine. Ne želim da govorim o nekim sigurnim pozicijama, ali svi smo kandidaturama pristupili jer vjerujemo da možemo promijeniti stvari i dobiti povjerenje građana i građanki. Iz moje perspektive sve naše kandidatkinje, bar u Sarajevu, imaju ogromne šanse da postanu načelnice svojih opština. Ne samo zato što su žene, već što su vrijedne i pametne, i što su svojim dosadašnjim radom, kao ja u opštinskom vijeću, dokazale šta su sve sposobne da urade.

DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN