Razgovarao: Đorđe Krajišnik (Dani)
Koliko ste zadovoljni dosadašnjim prijemom Vašeg albuma Dodirni me slučajno kod publike, te uopšte kakve utiske nosite kada je ovaj album u pitanju?
Zadovoljan sam reakcijama i kritike i fanova koji misle da je ovo moj najzreliji uradak. Ne bih htio ovog puta zauzimati stav o kvaliteti albuma jer sam bio previše involviran u rad sa aranžerima i svirajući gitare na albumu, tako da ću možda nešto objektivniji stav imati možda tek godinu dana po izlasku albuma.
Na albumu ste napravili i tri dueta, možete li nam reći nešto više o saradnji sa Ninom Bardić, Zoranom Predinom i Arsenom Dedićem?
Nina i ja smo prijatelji. Nina je veliki improvizator, ali nas dvoje se odlično nadopunjujemo. Jako mi se sviđa što je svaki put u stanju otpjevati “drugačije note”, a to govori o njenoj maštovitosti i tome se divim. Zoran Predin i Arsen Dedić su već dugo prisutni u mom životu. Arsen je moj mentor, guru. Jednom prilikom sam u Opatiji sudjelovao na koncertu posvećenom pjesmama Arsena Dedića. Dobio sam zadatak da otpjevam Ne plači. To sam napravio stvarno dobro pa se krenulo u razmišljanje o Vještinama i svemu dalje. Tako je Arsen postao osoba koja je vrlo bitna za moj glazbeni život.
Šta dueti po Vama daju jednom albumu?
Svaka pjesma na albumu ponaša se kao jedan organizam. Dobro ih rasporediti znači napraviti takav raspored da taj organizam ima lijepe otkucaje srca. Upravo dobar odabir dueta i solističkih pjesma daje taj traženi puls. Svaki duet mi je izuzetno drag, jer mi je svaki suradnik izuzetno drag.
Šta je novina albuma Dodirni me slučajno u odnosu na Vaš prethodni album Sunce se ponovo rađa?
Najvažnija novina na novom albumu je to što su na njemu po mom mišljenju, a i po mišljenju struke, radila četiri najbolja producenta u državi. To su Bratoš, Gelo, Popeskić i P’Eggy. Pomislio sam u jednom dijelu snimanja da ću zbog toga izgubiti na kompaktnosti, međutim, moj glas je sve te razne potpise ipak povezao.
Na ovogodišnjoj dodjeli muzičke nagrade Porin pripala su Vam dva priznanja (ono za najbolju mušku vokalnu izvedbu, te ono za najbolji pop album), šta Vam znače ta priznanja, te kako uopšte gledate na nagrade?
Nagrađen sam za najbolju mušku vokalnu izvedbu i najbolji pop albuma, ali Dodirni me slučajno osvojio je još dva Porina u kategorijama najbolja snimka albuma i za najbolju produkciju. Sjećam se i prvog dobivenog Porina. Dodijelili su mi ga Let 3, koji su bili u starim proširenim muškim gaćama s prorezom za pišu. Mi se znamo iz perioda Doriana Grayja i bilo im je jako drago zbog mene. Ja sam bio izvan sreće.
Poznato nam je da ste autor koji je značajan dio svoje karijere posvetio, da tako kažemo, prepjevavanju pjesama koje su već ranije izvođene. Možete li nam približiti šta je to što Vas vuče toj vrsti umjetničkog izričaja? Želja da te pjesme otrgnete na jedan način od zaborava ili pak svojevrstan omaž njihovim autorima?
Sa pjevanjem obrada počeo sam vrlo rano. Još smo s grupom Dorian Gray postigli uspjeh obradom pjesme The Sun Ain't Gonna Shine Anymore od Frankieja Vallija i Four Seasons, a koju su proslavili Walker Brothers. Uvijek s jednim glazbenim dignitetom obradim pjesmu i pošteno potpišem autora. Mislim da to prepoznaje i struka i publika i da je to pravi način da nekoj pjesmi udahnete novi život. Mogu reći da je kod mene najvažnije da mi ljudi vjeruju, da vjeruju mom glasu. Kad krenete pjevati određenu pjesmu, užasno je važno da ljude uvedete u taj svijet.
Kada se osvrnete na Vaših više od 25 godina karijere postoji li nešto što bi ste u njenom toku promijenili?
Ja sam vrlo rijetko totalno zadovoljan, vrlo rijetko... Ali, ne smatram da bi zbog toga mijenjao svoj život, svoju karijeru. Sve što sam napravio dio je mene i mog puta da postanem ono što sam danas. Uvijek moramo raditi i učiti, a najbolje se opustiti i gledati na cjelokupni dojam koji si ostavio.
Kako danas gledate na period Dorian Grayja, te po Vašem mišljenju šta je u muzici bilo drukčije u vrijeme Jugoslavije u odnosu na sadašnjicu?
Pamtim osnivanje grupe Dorian Gray, jer mi je to bio vrlo važan trenutak u životu. Od tada pa do danas puno toga se promijenilo. Glazbena scena se promijenila u cijelom svijetu. Uvijek pa i sada ima izvrsnih novih izvođača ali moram primijetiti, pogotovo u dijelu tekstova, ima previše banalnosti, i to u toj mjeri da je banalnost postala opće prihvaćena i počela se smatrati kvalitetom. To je vrlo opasno. Npr. kao glazbenik točno čujem da mnogi veliki bendovi snime prvu tekstualnu ideju i nažalost to ostave tako u finalu, što na primjer jedan Stevie Wonder ili Sting ili Clapton ne bi sebi nikada dopustili.
Jedan ste od rijetkih muzičara koji je odbijao javno nastupati tokom rata. U jednom intervjuu ste rekli da je bilo nepristojno pjevati dok u Vukovaru ubijaju ljude. Kako danas gledate na taj period, te kako uopšte gledate na te teške devedesete?
Potpuno jednako, onda sam to rekao kao mlad zreo čovjek, a sada to mislim kao zreo čovjek. Svima je jasno da se to dogodilo radi nekih vanjskih čimbenika, jer se u nekim magazinima nakupilo previše oružja koje je trebalo negdje prodavati, pogotovo zabranjene mine kojih je naša zemlja još uvijek prepuna. Svjestan sam da je ljudima to ružno čuti, međutim, ipak govorimo o Balkanu, o području Europe koje, na neki povijesni način, ima svoje menstrualne cikluse. Ovdje se često krvari, a umjetnost je potrebna sada kada su rane zaliječene, a ožiljci se moraju umjetnošću estetski popraviti.
Budući da nastupate u svim zemljama nekadašnje Jugoslavije, kakvi su vaši dojmovi o tom prostoru danas? Koliko su se stvari promijenile u odnosu na devedesete?
Stvari su se jako promijenile. Globalizacija znanja je učinila svoje. Informacija više nije stvar elite nego je internetom učinjena dostupna ljudima. Informacija jeste znanje, prema tome puno mi je ugodnije putovati zemljama bivše Jugoslavije jer nailazim na svjesne ljude i razborite ljude.
Hrvatska će naredne godine pristupiti EU, kako gledate na to, te koliko će pristupanje Uniji poboljšati stanje u Vašoj zemlji?
Očito da u EU postoji određeni suficit u fondovima koji se čuva za nas, ukoliko jesu za nas. Jedino će biti gadno ukoliko se ta sredstva upotrijebe za ozdravljenje grčkog ili talijanskog gospodarstva. Nadalje, malo me strah za naš Jadran, za naše otoke, za ekologiju jer dio smo NATO pakta, a Amerika nije potpisala Kyoto sporazum. Ispričavam se čitateljstvu, ukoliko su mi odgovori malo prepolitični, međutim, meni kao homo sapiensu bavljenje glazbom ne može biti isprika za povez preko očiju.
Gdje nalazite inspiraciju za svoj umjetnički rad? Tačnije imate li neki recept za stvaranje ili je to prosto trenutak koji se treba uhvatiti?
Inspiracija je uvijek u neposrednom životu koji me okružuje, a to je moja obitelj. Stvaranje je oduvijek bilo samo potreba. Jednostavno se osjeti u jednom trenutku potreba za skupljanjem pjesama i kreiranjem novog albuma. To je u mom slučaju jednostavno tako, i mislim da bi vam svaki pošteni kreativac isto odgovorio.
Koji su muzičari i umjetnici uopšte najviše uticali na Vaše formiranje i kao ličnosti i kao muzičara?
Krenimo redom: Charlie Parker, Miles Davis, Led Zeppelin, Jimie Hendrix, Prince itd. itd. i svi pojedinci i bendovi koji se glazbom bave iz pravih pobuda i zvuk osjećaju i čuju kao višeslojnost. Ta mogućnost, tj. ta sposobnost da se glazba tako čuje, dakle, u slojevima, je jedno svojevrsno prokletstvo. Ne znam što bih dao da glazbu mogu čuti onako kako je čuju ljudi koji se ne bave glazbom, a uživaju u njoj. Uvjeren sam, kada bih u nekoj zamišljenoj realnosti uspio slušati glazbu, i kao profesionalac i kao slušatelj, da bih uspio postati jedan od najvećih glazbenika svih vremena. No, ta mi je mogućnost oduzeta upravo prokletstvom profesionalizma.
Šta očekujete od koncerta u Sarajevu i šta Vam znače koncerti u našem gradu?
Od koncerta očekujem, u biti, ono što se u Sarajevu i dogodi. Da pojasnim, Sarajlije su itekako svjesne ogromne uloge koju je sarajevska scena odigrala kod stvaranja dobrog popa i rock&rolla na ovim prostorima. Krenimo od Safeta Isovića pa preko Kemala Montena, pa možemo odmah na Indexe pa na Bijelo dugme, a ne smijemo zaboraviti ni Nadrealiste i dobit ćete jedan narod koji je navikao na kvalitetu. Stoga je moja odgovornost i odgovornost mog benda puno veća jer stajemo pred ljude koji itekako znaju što je kvaliteta. Priznajem uvijek me malo strah Sarajeva, ali to je upravo ona količina uzbuđenja koja mi je potrebna da od sebe dam apsolutni maksimum.
DEPO-BL!N/đk
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook