Dragi moji Hadžićani, u kakvu to klopku upadate i za koga se ponovo zauzimate?!

Zbog koga, dragi moji Hadžićani, protestvujete? Koga, dragi moji Hadžićani, proglašavate "Hadžićkim herojima"?

Zar Hadžićki heroji nisu: Mehmedalija Hujić, Čedo Domuz, komandant Hikac, Edin Alibašić, Beli, Sudo, Sreto...? Ima ih još mnogo i neka mi halale oni i pordice onih izostavljenih. Namjerno nisam navodio imena onih koji su živi, da im ne bi nanio kakvu štetu.

Bojim se da neko od takozvanih "Hadžićkih heroja" ne upotrijebi njihova imena kako bi spasio svoju "guzicu".

Znaju svi, od Tarčina preko Pazarića, pa do Hadžića, ko su pravi heroji. Nema tu Dželilovića, Čovića, Kazića...

Želim naglasiti da niko od uhapšenih 22. novembra 2011. nije bilo šta pozitivno učinio, ni za općinu Hadžiće, a ni za BiH. Ako neko može da me demantuje, unaprijed mu zahvaljujem na tome.

Dragi moji Hadžićani, zar iko normalan može reći da je M. Dželilović heroj?!

Pa, dragi moji Hadžićani, koliko je samo čestitih ljudi stradalo u Hadžićima (mislim na Musiće, Kovačeviće i ostale? čija tijela do danas nisu pronađena? Zar Dželilović kao predsjednik Opštine nije odgovoran za njihovo sudbinu, zatočeništvo i stradanja?

Zar Dželilović, koji je imao najveću moć u Hadžićima, nije bio dužan da zaštiti svoje komšije i sugrađane? Zar nije trebao ostati zajedno sa njima da brani Hadžiće, a da je ostao, imali bismo veliku slobodnu teritoriju i ne bi toliko nevinih Hadžićana stradalo.

Dragi moji Hadžićani, fino ste primljeni u Tarčinu. Fino vas je prihvatio Refik Refo Tufo na slobodnoj teritoriji. Zar se niste i vi mogli organizovati kao sto je Refo organizovao odbranu pa sačuvao i teritoriju i narod? Nemojte mi samo reći da se Hadžići nisu mogli braniti, a Tarčin jeste. Tarčin je imao ispred Hadžiće a iza leđa jednu Bradinu - i uspio je, sačuvao se.

Mogli su se sačuvati i Hadžići i hadžićko stanovništvo, da ste imali nekoga drugog umjesto dezertera Dželilovića.

Hvala Allahu dragom, pa i Refi, što se u Tarčinu nije dogodio masakr daleko većih razmjera nego u Hadžićima. Poznato vam je da su mnogi drugi, a među njima i sam Dželilović, radili iza leđa Refi Tufi na slobodnoj tarčinskoj teritoriji i pokušavali da minimiziraju njegove zasluge.

Zar poslije svega Dželilovića, umjesto izdajnikom, zovete herojem? Da li vam je jasno da svaki put kad kažete da je Dželilović heroj, uzdrmate kosti istinskih heroja, nevino stradalih Hadžićana koje je Dželilović ostavio na cjedilu?

Tempo života je prebrz, prejak, pa se zbog gomile problema, istina zaboravlja i iskrivljuje. Istinu ne smijemo falsifikovati!

Zbog svih nevino stradalih Hadžićana, nemojte dopustiti da vam neki primitivci nameću svoje mišljenje i svoje heroje!

Dragi moji Hadžićani, šta pozitivno se može reći o nižerazrednom advokatu Fadilu Čoviću? Zar on koji je imao policiju u rukama i koji se i kasnije falio klijentima kako je najjači advokat, jer ima hadžičku policiju iza leđa, zar nije trebao učiniti nešto da ne dođe do stradanja čitavih porodica čestitih Hadžićana?

Dragi moji Hadžićani, zar herojem nazivate onog p'janduru, kretena i nazovi komandanta Kazića. Da li vam je jasno da je on svojim postupcima poslao u smrt stotine vaših sinova, očeva, braće?

Da li vam je jasno, dok su vaša djeca stradavala, Kazić je šenlučio i pijančio? Napela se uš, posto komandant. Ne znam, da li vam je poznato da se na početku rata sam Kazić protivio mobilizaciji, dok su druge patriote organizovale otpor agresoru. Šta se desilo poslije? Zahvaljujući Nezirovom starijem bratu, koji je bio visoki policijski dužnosnik u opkoljenom Sarajevu, Nezir je pored sposobnih oficra, E. Muhibića, N. Maljića i drugih, postao komandant brigade. Postao je komandir policije još jedan Kazić (Golubić), mali Nezirov brat. Kojom li zaslugom? Jesu li to Kazići neka "nadvrsta" ljudi?

Ali, vratimo se Neziru Kaziću, postao je komandant na slobodnoj teritoriji koju su mu drugi sačuvali. Dragi moji Hadžićani, zar Nezir Kazić nije obićan ološ, a ne heroj?

Šta reći o ostalima, malo su ili nimalo poznati.

Dragi moji Hadžićani, zašto ste ih vi već osudili?

Pa oni nisu nikakvi heroji, niko od njih nije dana proveo na borbenoj liniji, niti bilo gdje drugo gdje su ginuli vaši sinovi, očevi i brača, ali NE, NISU ONI NI ZLOČINCI, oni su samo osumnjičeni za neka djela koja im se stavljaju na teret.

Ne zaboravite da je veliki teret onima koji su ih optužili da im to dokažu. U suprotnom, oni su nevini i bit če oslobođeni, a time će biti i obeštećeni za sve što je protiv njih učinjeno. Lično mi nisu poznata njihova nedjela, ali nikad nisam ni zavirio unutar zidina Silosa, pa nisam mogao ni saznati.

Dragi moji Hadžićani, pa tu je sud da ih oslobodi, a ako je, pak, neki pojedinac i učinio neko djelo (nedjelo), pa, bogami, neka odgovara, i onako ćemo svi jednog dana pred Uzvišenim Allahom dž.š. odgovarati za sve što smo uradili.

M.M., patriota