Na konferenciji su okupljeni predstavnici civilnog društva i medija iz BiH, Hrvatske, Srbije, Albanije, Kosova, Crne Gore i Makedonije, koji su se istakli u borbi protiv korupcije i kršenja ljudskih prava.

Osnovni cilj konferencije bio je prije svega poređenje stanja civilnog društva i njihove efikasnosti u nadzoru nad radom vlasti i zaštiti prava građana u zemljama regiona te preispitivanje uloge organizacija civilnog društva u okolnostima gdje njihova moć slabi.

Naime, pri samom otvaranju konferencije u pozdravnim riječima Goran Miletić, regionalni direktor CRD za zapadni Balkan, kao i Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora TIBiH, dali su generalnu ocjenu - da bez obzira na napore i pritisak civilnog društva na institucije vlasti, njihov efekt slabi.

Kada je riječ o BiH, zaključak je da je civilno društvo bilo življe i jače prije 15 godina, nego danas.

Upravo zbog toga, fokus diskusije panelista, nije bio na kritici vlasti koja vrši pritisak na civilno društvo već upravo na odgovornosti nevladinog sektora i preprekama koje sam sebi postavlja u borbi za prava građana.

Problemi s kojima se civilno društvo suočava, ne dolaza samo od napada, pritisaka, nemogućnosti saradnje s institucijama vlasti, već i u kompromisima koje organizacije prave, nedostatku objektivnosti i nezavosnosti organizacija, koje često služe kao produžena ruka vlasti.

Njihovo djelovanje ili nedjelovanje utiče na ugled cjelokpnog nevladinog sektora, kao i na povjerenje koje javnost ima u to da će NVO zaista zastupati njihove interese.

Munir Podumljak, direktor Partnerstva za društveni razvoj, organizacije koja se u Hrvatskoj veoma aktivno bori protiv korupcije, dao je presjek nevladinih organizacija koje da bi ispunile projektne ciljeve veoma često uspostavljaju partnerstva s vlašću, upravo onom koja se navodi kao razlog korupcije, a da se u isto vrijeme ne uspostavljau koalicije s građanima čije bi interese te organizacije trebalo da zastupaju.

Prvi dan konferencije bio je posvećen i analizi stanja slobode i nezavisnosti medija i njihove uloge zastupanju prava građana od civilnog društva, s obzirom na to da se bez slobodnih medija ne može očekivati uspješna borba protiv korupcije.

Zakonski okvir koji ograničava novinare u radu, kao i vlasništvo nad medijima u velikoj mjeri su ugrozili nezavisnost i objektivnost medija.

Veliki problem regiona predstavljaju promjene vlasništva nad medijima koje su dovele do gašenja mnogih medija koji su predstavljali glavnu kritiku vlasti.

S druge strane, vlasnici medija su veoma često povezani s političkim strankama, što je dovelo do toga da se nakon promjene vlasnika mijenja kompletna uređivačka politika mnogih medija.

Tradicionalni mediji, kao što su televizija i štampa sve su više postali opterećeni vlasničkim, ali i političkim interesima, dok je najveća prilika za slobodu medija, kao i izvještavanje o problemima koji dotiču sve građane, prepoznata u novim medijima, web-portalima koji sve više preuzimaju ulogu izvora informacija i u podsticanju online aktivizma putem društvenih mreža.

Kao najvažniji način sticanja legitimiteta civilnog društva istaknuto je prije svega očuvanje integriteta i bezuvjetne nezavisnosti, bez obzira na pritiske kako vlasti, tako i donatora, što zahtijeva veliku dozu hrabrosti zbog konfrontacije s onima koji krše ljudska prava ili su umiješani u korupciju.

Samo ovakav primjer može dati građanima podsticaj da se i sami bore za svoja prava i vide da se nešto možda može i promijeniti, rečeno je.

Drugi dan konferencije bio je posvaćen zaštiti pojedinaca koji se usude prijaviti korupciju i kršenje ljudskih prava.

Vesna Balenović, predsjednica udruge Zviždači iz Hrvatske prenijela je svoja iskustva i pritiske koje je trpjela nakon što je prijavila korupciju u INA-i za koju je radila i u kojoj je zbog te činjenice dobila otkaz.

Bez obzira na teškoće i napade, ipak je uspjela otkriti korupcijsku aferu te protiv INA-e dobiti presudu na sudu, dajući primjer i drugima da se jedna osoba ipak može boriti protiv sistema.

Na konferenciji je predstavljen i portal Pištaljka iz Srbije čija svrha je upravo da prima dojave o korupciji unutar različitih institucija, ali podaci do kojih su došli iz Srbije su ipak poražavajući - samo 2,5 posto zaposlenih je spremno da prijavi korupciju unutar institucije.

Najveći razlog za to je strah od posljedica, jer većina onih koji se usude, umjesto da budu nagrađeni za takvo djelo, najčešće dobiju otkaz, budu zapostavljeni i marginalizovani na radnom mjestu i trpe prijetnje od poslodavaca.

Primijećeno je da postoji pozitivan trend kada je riječ o osviještenosti medija o pitanjima zviždača, te da su mediji ustvari najveći garant sigurnosti zviždača i da mogu osigurati pritisak javnosti na institucije da se kazne oni koji su umiješani u korupcijske afere.

Ovakvi primjeri, bez obzira na evidentan nedostatak zaštite zviždača i organizacija civilnog društva u borbi protiv korupcije, svakako mogu uliti hrabrost za dalje napore ukazivanja na slučajeve korupcije.

Ipak, bez omogućavanja funkcioniranja svih segmenata demokratskog sistema i omogućavanja nesmetanog rada na borbi protiv korupcije, ne može se očekivati niti da sami mediji, a ni organizacije civilnog društva sami nose teret borbe protiv korupcije.

S druge strane, država je ta koja mora osigurati zaštitu zviždačima i u zakonskom okviru, kao i kroz njegovu dosljednu primjenu, koja ne podrazumijeva samo zaštitu onih koji prijavljuju korupciju, već i efikasno procesuiranje krivičnih djela na koje oni ukazuju, saopćeno je iz TIBiH-a.

(FENA, DEPO PORTAL, Bl!n/md)