Sastojci za spravljanje lijeka protiv kuge: nabavite leš crvenokosog čovjeka, cio, svjež, bez mrlja, oko dvadeset i četiri godine starosti, usmrćen nasilno, izložen mjesečevim zracima jedan dan i jednu noć, ali tokom vedrog neba. Potom izrežite mišično meso čovjeka i pospite prahom smole s malo aloe vere, umočite u vodu i učinite mekim, objesite komade na vrlo suvo i zatamnjeno mjesto dok se ne osuše. Poslije toga izgledaće kao osušeno meso, bez smrada. Apotekar ga treba politi i pomješati s ekstraktom vina ili cvijeća kako bi dobio crvenu teksturu.

Licemjerni Evropljani

Ako mislite da čitate odlomak iz romana strave i užasa, varate se. Navedeni recept za lijek protiv kuge zabilježio je sredinom sedamnaestog vijeka ugledni britanski farmaceut Teodor Turke de Majern.

Majernov recept jedan je od brojnih dokumenata koje je britanski povesničar profesor Richard Sag sakupio u svojoj novoj knjizi “Mumije, kanibali i vampiri” koja će se na policama britanskih knjižara naći krajem mjeseca.

“Postoje dijelovi istorije koji su, namjerno ili nenamjerno, zaboravljeni ili zanemareni”, u razgovoru za Jutarnji list navodi autor, inače redovni profesor na britanskom Univerzitetu Duram. Među zaboravljenim dijelovima naše prošlosti je i senzacionalno otkriće da su Evropljani bili kanibali.

“Postoje brojni dokumenti koji dokazuju da su Britanci i ostali Evropljani, ne baš toliko davno, koristili dijelove ljudskog tela za medicinske recepte. Radi se o takozvanom medicinskom kanibalizmu”, navodi Sag.

U uvodu svoje knjige objašnjava: “Toekom više od 200 godina, u ranom razdoblju moderne Evrope, bogati i siromašni, obrazovani i nepismeni, svi su sudelovali u kanibalizmu na manje-više rutinskoj bazi.”

Iako je kanibalizam u medicinske svrhe bio raširen i u ranom srednjem vijeku, Sag ističe ironičan podatak da je svoj vrhunac dosegao u isto vrijeme kada je Kolumbo otkrio Novi svijet, a evropski se hrišćani zgražavali nad običajima kanibala, barbara s američkog kontinenta.

Od Italije do sjevera

“Postavlja se, dakle, pitanje, ko su bili pravi kanibali. Oni koji nisu imali knjige, oružje ili odjeću, koji su bogoslužili nama nepoznatim bogovima? Ili oni koji su odlučno gutali ljudsko meso, krv i kosti, zarađivali novac na trgovini ljudskim tijelima, osnivali kanibalske laboratorije i naplaćivali carinu na leševe”, pita se Sag.

Jedno je sigurno, tvrdi: kanibalizam ovakve vrste je postojao i bio je vrlo raširen u gotovo svim dijelovima Evrope, a posebno u Engleskoj, Nemačkoj, Italiji, Austriji, Francuskoj i skandinavskim zemljama.

“Korišćenje dijelova ljudskog tijela bio je dio života svih društvenih klasa, iako su postojale određene razlike. Pripadnici bogatijih društvenih slojeva su, na primjer, koristili neke sofisticiranije, egzotičnije oblike tadašnje medicine, na primjer egipatske mumije.

Tako nešto siromašni ljudi nisu mogli da priušte pa su se morali zadovoljiti jednostavnijim oblicima ljekovitih recepata - svježom ljudskom krvi ili mahovinom nastalom na lobanji”, dodaje. Oni nižeg imovinskog statusa potplaćivali su grobare kako bi im nabavili lobanje. “Groblja nisu bila siguna mjesta”, tvrdi Sag. Bogataši bi, pak, odlazili u apoteke ili su imali svoje lične farmaceute koji su pripremali recepte od “provereno svježih leševa”.

Koliko je upotreba dijelova ljudskog tijela bila raširena, dokazuje činjenica da su ljudski leševi bili važna trgovinska roba, o čemu svjedoče brojni dokumenti koji pokazuju velike narudžbine i isporuke leševa iz Irske.

Podvale

Isto tako, pravi je problem bila podvala - neki su tvrdili da prodaju dijelove mladih, svježih tijela, a zapravo se radilo o tijelima starih prosjaka ili čak životinja.

“Recimo to ovako, u vremenu o kojem govorimo nije se postavljalo pitanje da li treba jesti ljude, nego koje dijelove ljudskog tijela treba jesti”, navodi Sag.

Danas se s pravom zgražavamo nad opisima kanibalskih lijekova, ali Sag ističe da su oni bili dio tadašnje službene medicine. Jedan od izvora njegovog istraživanja je knjiga “Pharmacopeia”, nastala u Engleskoj u 17. vijeku - prva službena enciklopedija za farmaceute koja je nudila niz praktičnih recepata za liječenje čitavog niza tegoba.

Njen tvorac, ranije spomenuti Teodor Turke de Majern koji je bio službeni ljekar najvažnijih predstavnika svoga doba kao što su Henri IV. i Oliver Kromvel, naveo je brojne “efikasne” lijekove protiv bolesti kao što su epilepsija, hemofilija ili kuga, a koji uključuju korišćenje dijelova ljudskih tijela.

Jutarnji