Piše: Nermin BAJIĆ

Od formiranja vlasti na nivou BiH očigledno nema ništa. Ako se pod "nečijim" pritiskom (kojim čudom i formira), ostaće gorčina u srcima svih onih koji su mislili da će se u ovoj Državi moći nekad normalno živjeti. Sve sada podsjeća da je ovakvom ustroju Federacije BiH i Države BiH jednostavno istekao rok trajanja. Evo još jedna godišnjica potpisivanja Dejtona,-  Vojnog sporazuma, mirovnog ugovora, ustava i to sve zapakovano zbrda zdola, na brzinu i korištenjem svih znanih i neznanih diplomatskih trikova, samo da se zaustavi rat. (Savjetujem čitaocu da pročita knjigu "Kako zaustaviti rat", nedavno preminulog izvrsnog američkog diplomate Ričarda Holbruka (Richard Holbrook).

Dejtonski sporazum nam je donio mir, ali i vreću punu problema, dvosmislenosti, nedorečenosti, nerazumijevanja, različitih tumačenja pa i nevjerovatnih nelogičnosti. Dobili smo u Dejtonu (Dayton) da je jednom narodu kojeg je bilo nešto više od 30% dato pola Države (Republika Srpska), a druga dva naroda, koja su imala oko 70% stanovnika, dobila su drugu polovinu. Pa, takvom velikodušnošću prema Srbima se čak i pokojni Milošević čudio.

Dejtonski sporazum nam je donio mir, ali i vreću punu problema, dvosmislenosti, nedorečenosti, nerazumijevanja, različitih tumačenja pa i nevjerovatnih nelogičnosti. Dobili smo u Dejtonu (Dayton) da je jednom narodu kojeg je bilo nešto više od 30% dato pola Države (Republika Srpska), a druga dva naroda, koja su imala oko 70% stanovnika, dobila su drugu polovinu. Pa, takvom velikodušnošću prema Srbima se čak i pokojni Milošević čudio. (Objavljeno u e-novinama, autentični stenogrami Sjednice Vrhovnog Savjeta Odbrane Jugoslavije).

Dobili smo mnogo više nesretnih rješenja, do te mjere da je jedina dobra strana Dejtona kraj ubijanja i rata. Tako smo mi (Država BiH) jedina država na svijetu gdje imamo kao posebne političke entitete jednu Republiku, jednu (više nego složenu) Federaciju, jedan Distrikt, a da pri tome državna izvršna vlast nema skoro nikakve ovlasti. Da ne pominjem već ispričanu priču o stotinu i nešto ministara, 14 premijera (ako se Predsjedavajući Savjeta ministara može ubrojati u premijere). 

Do prošlih općih izbora u 2010., Visoki predstavnik Incko (Inzko) je nas (obične građane), uvjeravao kako mi, birači, imamo "Bonske ovlasti". Kako mi možemo izabrati koga hoćemo, smijeniti koga hoćemo i imati državu kakvu hoćemo. To se pokazalo totalnom neistinom, a rezultat vidimo danas, i bar znamo da nije do nas, građana.

Problem je u nakaradnoj konstrukciji Države BiH, Federacije BiH, (o Republici Srpskoj nekom drugom prilikom). Evo samo jedan konkretan primjer koji ustvari i kreira većinu problema zadnjih mjeseci: U "Dejtonu je predviđeno da se u FBiH biraju dva člana Predsjedništva BiH. Jedan Hrvat (predstavnik hrvatskog naroda) i jedan Bošnjak (predstavnik Bošnjaka). Takođe je predviđeno da Hrvati glasaju za hrvatskog člana a Bošnjaci za bosnjačkog člana predsjedništva. Hrvatski član predsjedništva bi trebao biti onaj kandidat koji je dobio najviše hrvatskih glasova u FBiH. Bosnjački po istoj analogiji. Ovo je tipično etnički princip. U FBiH Izborni zakon jeste regulisao ovu oblast, ali je pravilno nije prilagodio "Dejtonu" pa nam se dešava da za hrvatskog člana predsjedništva glasa 50% ili više Bošnjaka, i tako biraju člana predsjednistva iz reda hrvatskog naroda, što nije ni po "Dejtonu",  niti je moralno, niti je u redu. Na izborima u oktobru 2010. za izbor članova predsjedništva u FBiH ostvareni su rezultati:

Izetbegović Bakir  SDA – 162.831 glasova ili  34,86% (bošnjackih glasova); Radončić Fahrudin SBBBiH  - 142.387  - 30,49% (bošnjačkih glasova); Silajdžić Haris SBiH – 117.240 - 25,10% (bošnjačkih glasova)

Željko Komšić  SDP – 337.065 glasova ili  60,61% (hrvatskih glasova)  – Mislim da u FBiH nema ovoliki broj punoljetnih Hrvata koji su izasli na izbore.

Borjana Krišto HDZ BiH – 109.758 – 19,74% (pretpostavljenih hrvatskih glasova)

Procijenjeno je da u Federaciji BiH živi 76% Bošnjaka, 20% Hrvata i oko 4% Srba.

Ili ovako: Svi registrovani kandidati za Predsjedništvo BiH ispred bošnjackog naroda dobili su ukupno 466.739 glasova. Svi registrovani kandidati za Predsjedništvo BiH ispred hrvatskog naroda dobili su ukupno 556.111 glasova. Više je nego očigledno da su Bošnjaci izabrali Hrvatima člana Predsjedništva BiH. Ovo nije ni duh ni slovo "Dejtona".  Ovo je zloupotreba "Dejtona" na štetu Hrvata. Takvu je promjenu Incko obećao i dao Hrvatima. 

Zašto i na osnovu čega, pored onoga što se dešavalo u ratu, pored nelogičnosti, nepravdi, manjka interesa i političke neodgovornosti (slično kao kod "lidera" u ratno doba) očekujete da će se gosp. Dodik, gosp. Tihić, gosp. Lagumdžija, gosp. Čović, gosp. Ljubić i gosp. Bosić dogovoriti i oko čega?  Zar ne shvatate da većina ovih "lidera", posebno Dodik, vodi istu onu Karadžićevu politiku, samo prilagođenu miru, dok hrvatski predstavnici imaju legitiman i Ustavom BiH utemeljen interes i pravo da insistiraju na rekonstrukciji Vlade FBiH.

Analizirajući trenutnu političku situaciju, ne mogu a da se ne sjetim Dejvida Ovena (Davida Owena) i njegove čuvene rečenice "Don't dream dreams, don't live under this dream that the west is going to come and sort this problem out." (Ne sanjajte snove, ne živite sanjajući i nadajući se da će zapad doći i riješiti vaše probleme). Ovo je rekao tako hladno negdje krajem 1992. godine, kad se u Bosni i Hercegovini nije sanjalo. Umjesto snova imali smo noćne more, ali to jednog lorda nije briga. I tada su nam poručivali, i javno i na svaki drugi mogući način, da je jedini način da prestane rat da se tri strane dogovore. Svijet bi, navodno, prihvatio svaki dogovor koji postignu predstavnici Bošnjaka, Srba i Hrvata.

I tako, na prelazu između '92. i '93.  "naš" Alija (koji je prijepodne mislio jedno, a poslepodne drugo, a ruku na srce nije bio ni dorastao situaciji), njihov Karadžić (koji opijen vojnim uspjesima i ohrabren nedostatkom osuda za etničko čišćenje nije ni pomišljao stati dok ne ostvari što je zamislio), i pokojni Boban (vidjevši da jači udara slabijeg pomisli da prigrabi što može, naravno od slabijeg)… I ovi tipovi, poluljudi i oportunisti, oni su trebali da dogovore i skiciraju naše sudbine, našu budućnost i naše živote. Najdepresivnija je bila činjenica što nas je (obične građane) međunarodna zajednica, otjelotvorena u liku hladnog i bezosjećajnog Dejvida Ovena ubjeđivala da je to jedini način i da samo tako možemo naći rješenje za mir. E, pogriješio je i Oven i cijela ta međunarodna zajednica koju je tada predstavljao. Na kraju je Zapad ipak došao i rekao MIR.

I bi mir. Slobodno mogu reći da isto tako griješe ovi (Dodik je u pravu kad kaže trećerazredni međunarodni službenici), kada kažu da je na političarima da se dogovore. Da vas podsjetim, prvo je bilo na građanima da odluče, pa su (stranci i ovi nesposobnjakovići iz OHR-a) sad promijenili priču, sad je na političarima da se dogovore. Evo jedno konkretno pitanje za ove (što ih gosp. Dodik s pravo zove trećerazredne) stručnjake iz OHR-a: 

•    Koji je Dodikov interes za ‘dogovorom o drzavnoj vlasti’, kad čovjek lijepo govori na sav glas da mu nije do Bosne i Hercegovine i da ga interesuje samo Republika Srpska? Pa taj je spreman žrtvovati i 20 godina da dokaže da nešto NEĆE, kako bi odvojio Republiku Srpsku od BiH. Pa to je svakoj budali u BiH jasno, osim izgleda "političkim analitičarima" iz OHR-a i Bruxellesa (Brisela). Otvorena podrška koju dobija za svoju još otvoreniju secesionističku politiku iz Srbije i Rusije pokušava se minimizirati od svih relevantnih međunarodnih faktora. Zašto?

•    Zašto ste dozvolili formiranje vlasti u FBiH na način da u njoj nema predstavnika stranaka za koje je glasalo preko 93% Hrvata u BiH, imajući na umu da su nam Država i Entiteti uređeni Ustavom po etničkom a ne građanskom,  (1 čovjek – 1 glas) principu? Zašto se pravite da to ne razumijete? Ovo je bespotrebno iritiranje jednog suverenog i ponosnog  naroda (Hrvata) u BiH čiji odgovor može i treba biti opstrukcija ovakve "Vlade FBiH".

•    Zašto ste dozvolili da Bošnjaci biraju Hrvatima hrvatskog člana predsjedništva (drugi put)?  Niti jedan narod koji drži do sebe, to ne bi trebao prihvatiti. Ja sam Bosanac, ali sam legalista, tvrdim i znam da to nije u redu i da se mora pod hitno mijenjati, pa makar da se na izborima od birača traži lična karta i da ih se pita za nacionalnost, pa da se Hrvatima daju posebni listići samo sa hrvatskim kandidatima. Isto važi za Bošnjake. Kad već imamo zloupotrebe, tako nakaradan izborni sistem i zakon, ovo sa ličnim kartama i posebnim listama kandidata za Bošnjake a posebnim za Hrvate je prihvatljivije od postojećeg stanja.

Dok je bilo Harisa na vlasti, razgovaralo se o jačanju države; sada, kad nije na vlasti, svi govore o nekoj podjeli i kompenzaciji u kojoj bi Republika Srpska pripala Srbiji zbog nezavisnog Kosova. Pri tome, često znakovito ćute i Izetbegović i Tihić i Lagumdžija.

•    Zašto i na osnovu čega, pored onoga što se dešavalo u ratu, pored nelogičnosti, nepravdi, manjka interesa i političke neodgovornosti (slično kao kod "lidera" u ratno doba) očekujete da će se gosp. Dodik, gosp. Tihić, gosp. Lagumdžija, gosp. Čović, gosp. Ljubić i gosp. Bosić dogovoriti i oko čega?  Zar ne shvatate da većina ovih "lidera", posebno Dodik, vodi istu onu Karadžićevu politiku, samo prilagođenu miru, dok hrvatski predstavnici imaju legitiman i Ustavom BiH utemeljen interes i pravo da insistiraju na rekonstrukciji Vlade FBiH. Zašto se ne sankcioniše SDP koji drsko koristi rupe u zakonu formirajući nakaradnu vlastu u FBiH i doprinosi širenju i produbljenju najozbiljnije poslijeratne krize?

•    Zar ne razumijete da ste vi, Medjunarodna zajednica, ili tačnije vlade SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemacke, Rusije i Turske, i na kraju OHR-a (poredano po važnosti i uticaju), napravili ludnicu od Države u kojoj nema jasnih pravila, a najmanje jedna strana (sprska) nije uopšte zainteresovana da ih i bude. Postavili ste se kao Dejvid Oven 1992. godine, i nadate se da će ovo ludilo izliječiti ludaci.  Svezali ste nas pravilima Dejtona (pošteno govoreći, svezali ste i one političare koji misle dobro ovoj zemlji), i onda se, kao ljutite na nas (i političare i građane) što nešto ne promijenimo. Pa vi ste ne samo licemjeri, nego i aktivni saučesnici u još jednom, najblaže rečeno, neredu koji se već događa u BiH. Počeli ste vaspitavati dijete (Bosnu i Hercegovinu) i radili ste odličan posao dok dijete nije ušlo u pubertet. Sada, kada tom djetetu treba najviše razumijevanja, pažnje, usmjeravanja, a ponekad i črvste ruke, odlučili ste ga napustiti i prepustiti samom sebi, i time ga osudili na propast. Stvorili ste nam Državu u kojoj je Visoki predstavnik najveći autoritet u tumačenju Dejtonskog sporazuma, a najviše nedoumica i svađa političara ima upravo oko tumačenja Dejtonskog sporazuma. Pa šta radi taj gosp. Incko osim što se crveni svaki put kad ga gosp. Dodik proziva i bukvalno zajebava. Imamo Državu (tačnije teritoriju) gdje davno prevaziđeni dejtonski principi više ne proizvode nikakve pozitivne učinke. Šta više, konstantna  zamjena teza i manipulisanje dejtonskim principima su ovu zemlju još od prije nekoliko godina počeli rastakati, i Bosna i Hercegovina se počela raspadati isto kao Jugoslavija u ranu jesen 1990. Isto kao tada Jugosloveni, niti danas Bosanci i Hercegovci (osim onih koji rade u tom pravcu) nisu svjesni da im se država raspada. Ovaj put, nadam se, to neće biti krvavo i surovo kao u zadnjem ratu, ali bezbolno sigurno neće biti.

Sve se češće sa sjetom prisjećam Harisa Silajdžića u čije se vrijeme pričalo, radilo i pregovaralo o jačanju Države BiH. Dok je bilo Harisa na vlasti, razgovaralo se o jačanju države; sada, kad nije na vlasti, svi govore o nekoj podjeli i kompenzaciji u kojoj bi Republika Srpska pripala Srbiji zbog nezavisnog Kosova. Pri tome, često znakovito ćute i Izetbegović i Tihić i Lagumdžija.

Sretan vam mir Bosanci i Hercegovci, sretno vam 16 godina mira. I nikad ne zaboravite da je Alija Izetbegović svojim potpisom jednom zauvijek upisao Republiku Srpsku u gruntovne knjige Ujedinjenih Naroda. Ko god kaže da je morao – laže. Pade mi na pamet... da je Bosna i Hercegovina čovjek, mislim da bi bila u velikom iskušenju da počini samoubistvo. A ako bi iskušenje postalo neizdrživo, posle bi rekli:"Šuti, rodila se, nije umrla.... a da znaš što se napatila".

Sjetim se da se Haris jedini suprostavljao Dodiku na način koji Dodik razumije i poštuje. Sada se Dodik Tihiću smije. Sjetim se i da je Haris Silajdžić jedini bošnjački političar koji ima iskustva, znanja, poznanstva, sposobnost, ali i muda da se uhvati u ozbiljne pregovore ne samo sa Dodikom, nego i sa ovim iz svijeta, koji mogu (hoće) pomoći. Mislim da su Bošnjaci nepravedno kaznili Harisa Silajdžića na izborima 2010. Ali, opet, sve mi se čini da nije Haris izgubio izbore za Predsjedništvo 2010., nego ih je Komšić (nepravedno, nemoralno, i nepristojno) dobio. 

Sretan vam mir Bosanci i Hercegovci, sretno vam 16 godina mira. I nikad ne zaboravite da je Alija Izetbegović svojim potpisom jednom zauvijek upisao Republiku Srpsku u gruntovne knjige Ujedinjenih Naroda. Ko god kaže da je morao – laže. Pade mi na pamet... da je Bosna i Hercegovina čovjek, mislim da bi bila u velikom iskušenju da počini samoubistvo. A ako bi iskušenje postalo neizdrživo, posle bi rekli:"Šuti, rodila se, nije umrla.... a da znaš što se napatila". 

(DEPO PORTAL)