Piše: Milutin Pejić

U tekstu kojim reaguje na moje demantije neistina iznesenih u klevetničkom prilogu “Šumska pljačka”, koji je 17.11.2011.godine nekritički preuzet  na portalu BL!N MAGAZINA sa e-Novina, novinar Draško Ajder iznosi nove neistine, pokušavajući na taj način dodatno me klevetati  i dosljedno odraditi veoma prljav posao. Kako je i njegov novi tekst protivan i Kodeksu za štampu BiH, dužan sam preduzeti mjere koje mi nalaže Zakon o zaštiti od kelevete.

Nemam namjeru šire analizirati klevetnički tekst „Šumska pljačka“, za koji g. Ajder kaže da je „fokusiran na kritikovanje negativnih pojava u radu Pošta Srpske, kao i u društvu kao cjelini“. Ta analiza će uslijediti u odgovarajućim sudskim postupcima, a čitaoce upućujem da ga ponovo isčitaju i sami zaključe koliko stoji ono što g. Ajder tvrdi. U cilju boljeg razumijevanja dužan sam u tom pravci apostrofirati dvije činjenice, koje su u dishramoniji sa njegovom tvrdnjom da je „prilikom pisanja teksta preduzeta sva potrebna pažnja...“. Prvo, kako je moguće da svoju krajnje žestoku i uveliko pljuvčku kritiku aktuelnih „negativnih pojava u radu Pošta Srpske, kao i u društvu kao cjelini“ bazira na jednom jedinom ličnom incidentnom doživljaju sa jednim poštanskim radnikom, koji incident je izazvao upravo on, a ne poštanski radnik?!? Iz teksta se, naime jasno vidi, da se radilo o poštanskoj pošiljci, koja je došla iz inostranstva. Klasifikacija pošiljki se vrši prema propisima Svjetskog poštanskog saveza, koja važe za sve države svijeta. Klasifikacija se vrši kod prijema (dakle, u zemnji iz koje se otprema), a ne u zemlji koja pošiljku prima i isporučuje krajnjem primaocu (što je vezano i za medjunarodni obračun troškova poštanskog saobraćaja). Svoje neznanje stvari koje se i običnom logikom mogu spoznati, g. Ajder koristi za pljuvanje po Poštama Srpske, po svim javnim preduzećima i čitavoj Republici Srpskoj, tvrdnjom „da se u civilizovanom svijetu takve stvari kao način slanja i označavanja neke pošiljke obično vrlo lako dogovaraju“, potom da ono što je označeno na pošiljci prispjeloj iz inostranstva „ne bi trebalo obavezivati Pošte RS, jer bi one trebale imati vlastiti pravilnik klasifikacije“, da je terminologija Pošta RS „besmislena“ i „vjerovatno namjenski usvojena da bi se pljačkali građani“, te da način na koji je on lično „tretiran od zaposlenika pošte pokazuje........ (da se) državna preduzeća nesposobna za profitabilono poslovanje okreću pljačkanju građana gdje god mogu i kako god mogu“. A drugo, kako je moguće da se taj njegov lični incident od prije nekoliko dana (koji je, po svemu, proizvod njegovog neznanja i nevaspitanja) i sve ostalo što je rekao u spornom pljuvačkom tekstu (prilikom čijeg pisanja je „preduzeta sva potrebna pažnja“) logičkom ili bilo kojom niti zasnovanom na zdravom razumu poveže sa mnom i da se pri tom vezivanju čitaocima ne saopšti da sa Poštama Srpske ili bilo kojim javnim preduzećem ja nemam baš nikakve veze već više od šest godina?!?

Nesumljivo je da je reagovanje g.Ajdera uslijedilo da bi  se izbjegla njegova odgovornost po Zakonu o zaštiti od klevete. Otuda ona njegova tvrdnja da sam „javna ličnost“ i da moram „biti svjestan da je preispitivanje (moga) rada u interesu javnosti, i da mora(m) biti spreman na povišenu dozu kritičnosti“. Ali, po kom kriterijumu sam to ja javna ličnost? Po tome što sam bio direktor javnog preduzeća prije šest i više godina? Koji je to moj rad čije je preispitivanje u interesu javnosti poslije toliko godina i to u kontekstu propusta jednog poštanskog radnika i „pljačkanja građana od strane državnih preduzeća Republike Srpske“ danas? Po kom to kriterijumu sam ja danas „političar“ i to onaj „koji je promijenio više stranaka“. Kada? Kojih? Nije li dovoljno što sam član Socijalističke partije postao 1994. godine, a punih pet godina nakon istupanja iz nje (dakle, od 2005-2010.)  nisam bio član nijedne stranke?! Zar je funkcija povjerenika SDP-a za Banja Luku javna funkcija? Funkcija povjerenika je interno partijsko zaduženje radi rješavanja  nekih unutrašnjih pitanja Partije i ne podrazumijeva bilo kakva javna istupanja. Niti ih je bilo! Ako sam bio nosilac liste u jednoj izbornoj jedinici i javno istupao (kao i  hiljade drugih kandidata raznih partija) u izbornoj kampanji koja je trajala svega 30 dana – da li sam za ti 30 dana  trajno postao „političar“ i „javna ličnost“, čije je preispitivanje rada još uvijek u interesu javnost? Da li se u spornom klevetničkom tekstu preispituju  moj rad u toku  izborne  kampanje, koja je okončana prije više od godinu dana ili nešto deseto što je okončano čak prije više od šest godina?!...

Mala je Banja Luka i gospodinu Ajderu bi moralo biti jasno da razlozi njegovog aktuelnog klevetničkog „popovanja“(!) ne mogu biti prikriveni u mjeri u kojoj bi on to želio. U svom prvom reagovanju ja nisam tvrdio da je g. Ajder mafijaš, već  rekao da mi najteže pada kad mafijaške pipke prepoznam u medijima i da je njihov zadatak tamo „da sluđuju javno mnjenje“. Za takve tvrdnje imam mnogo razloga, baziranih i na ličnim saznanjima i na ličnim iskustvima. Ponekad mi je istinski bilo žao nekih novinara kad su morali odraditi neki prljavi posao ili kad tako nešto prljavo odrade, a da toga nisu ni svjesni. Ali, evo, g. Ajder sada kaže da sporni klevetnički tekst nije bio naručen, da iza njega ne stoji naredbodavac, već da je plod njegove slobodne volje i tumačenja. Uredu, stvari su,dakle, sada jasnije – ali ja, na bazi onog što se navodi kao povod za pisanje i onog svega što je u tekstu napisano i kakvom logikom se sve to pokušalo uvezati s mojim imenom, ostajem kod ličnog ubjeđenja i tvrdnje da ovakvi tekstovi spadaju u grupu onih koji „sluđuju javnost“!!! Ja ni takvo pravo g. Ajderu ne oduzimam, ali mu oduzimam pravo da mene javno pljuje, sluđujući narod ogavnim neistinama! On ima pravo da istinite činjenice tumači prema svojoj sopstvenoj pameti, ali nema pravo da  izmišlja, konstruiše  ili fabrikuje neistine. On i sada tvrdi da sam u svom reagovanju iznio „laži“, a da on u potpunosti stoji iza svake svoje tvrdnje! Čak tvrdi da su „sve činjenice preuzete iz revizorskog izvještaja“! Pa i da jesu, morao bi se u svom tekstu na to pozvati i čuti i drugu stranu, tim prije što se radi o izvještaju od prije pet ili više godina, čiji je svaki navod provjeren od strane i Tužilaštva i drugih organa i po svemu tamo napisanom su poznati konačni stavovi. Poznata je konačna istina, koju g.Ajder ne samo da krije od javnosti već tu javnost i dalje „sebi svojstvenim  metodama“ sluđuje! Tvrdeći da su SVE činjenice preuzete iz revizorskog izvještaja, on faktički i dalje tvrdi da sam „NAVODNO“ učio jezik na Malti, i to „sa još nekoliko radnih kompanjona“, da je sve to bilo nezakonito odnosno „mahinacija direktora“, te da nakon učenja nisam znao „izgovoriti nijednu rečenicu na engleskom jeziku“! On i dalje tvrdi da sam nezakonito koristio kredit za adaptaciju stana, te da sam u sudskom postupku oslobođen odgovornosti „zbog drugih malverzacija“, a „ne zbog navodnog učenja engleskog jezika ili kredita za adaptaciju“( dakle, da se o tome postupak još vodi ili tek prestoji, šta li?). Po njegovoj novoj tvrdnji, u revizorskom izvještaju ne samo da stoji ovo što je i kako je rekao, već i to da sam zahvaljujući takvim karakteristikama i opisanom kriminalu postao „pulen Socijaldemokratske partije BiH...povjerenik SDP za Banja Luku i nosilac liste za Narodnu skupštinu RS iz izborne jedinice 2.“. Uz sve ovo, g. Ajder kaže da „g.Pejić u svom reagovanju nije demantovao nijednu činjenicu o njemu napisanu u tekstu, nego ih je sve potvrdio.“! Ako je i od g. Ajdera, pa čak i da prilikom pisanja teksta nije „preduzeta sva potrebna pažnja“, mnogo je!!!

Demantujući kao apsolutnu neistinu i  tvrdnju g. Ajdera da sam BLIN-ov saradnik (valjda je i time  htio iskonstruisati osnov za tvrdnju  da sam javna ličnost podložna preispitivanju „rada u ime javnosti“) pokušaću  da vjerujem da je preuzimanje klevetničkog teksta e-Novina od strane BL!N-a proisteklo iz grube nepažnje i u daljem toku stvari izuzetno cijeniti spremnost da se učinjena greška ispravi time što će mi se omogućiti reagovanje na neistine koje mi atakuku na čast i ugled i nanose znatnu nematzerijalnu štetu. Ukoliko je, pak, prenošenje spornog teksta uzrokovano nekim drugim motivima, pozivam i BL!N MAGAZIN da se uključi u svestrano, objektivno i djelotvorno  istraživanje moje radne i političke biografije i da iskoristi mogućnost osvajanja vrijedne nagrade! E-NOVINE su odbile objaviti moje reagovanje, pravdajući svoj stav tvrdnjom da je isto  “katastrofalan,nepismen,dosadan,konfuzan i elementarno nerazumljiv tekst.....ne zadovoljava minimum elementarne pismenosti.....pun grešaka,nemoguće ga je čitati...(a da)... E-novine nisu Fokus ili Glas Šumske pa da objavljuje radove amatera“! Da li je to baš tako ili je u pitanju nešto od toga mnogo gore, utvrdiće se u odgovarajućim postupcima od strane relevantnih organa.

Ostavljajući čitaocima da o svemu izvedu svoje zaključke, ovo bi bio moj odgovor na izričito traženje g.Ajdera da demantujem navodno moje  laži izrečene u prvobitnom  reagovanju i da mu  se javno izvinim. Pošto je izričito priznao da je onakav tekst iskonstruisao samostalno i pri punoj svijesti i savjesti, smatram da će izvinjenje uslijediti na osnovu sudske presude – ili moje njemu ili njegovo meni. Živi bili pa vidjeli! Ako ima elementarne pristojnosti prvo će se on izviniti  poštanskim radnicima, koje je neosnovano vrijeđao i Poštama Srpske, kojima je lažnom argumentacijom neosnovano narušio poslovni ugled.

(BL!N MAGAZIN)