Otkud priča o Vijeću ministara BiH u Italiji?

U Italiji je, u organizaciji Fondacije "Konrad Adenauer", odnosno evropskih narodnih stranaka, planirano savjetovanje o prilagođavanju Ustava Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Naravno, posebna tema jeste presuda Sejdić - Finci. Na taj skup su pozvani, osim predsjednika partija koje pripadaju grupaciji evropskih narodnih stranaka, i Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija, koji pripadaju socijaldemokratima. Skup traje 26, 27. i 28. novembra, tako da pretpostavljamo da će biti prilika i za razgovore o Vijeću ministara.

 Da li to zaista znači da se šestorica lidera ne mogu dogovoriti na domaćem terenu?

Ne, to samo znači da ćemo tamo imati više vremena, bit ćemo više zajedno. Na dosadašnjim sastancima uvijek se nekom žurilo, ili ima poslovne ili političke obaveze, ili je magla... Ne mislim da će neki pritisak sa strane moći uticati.

Gdje je sada problem s Vijećem ministara: dogovorili ste da predsjedavajući bude iz HDZ-a, Dodik više ne pravi problem da SDP dobije mjesto ministra vanjskih poslova...

Dva su ključna problema: prvi je raspodjela pozicija koje pripadaju hrvatskom narodu. Nema dogovora da li tu osim HDZ-ova imaju prava i neke druge stranke, odnosno SDP i stranke Platforme. Čović to uvjetuje rekonstrukcijom federalne Vlade. Drugi problem jeste različito čitanje Dejtonskog sporazuma. Član 9 kaže da etnička struktura funkcionera na državnom nivou treba da odgovara strukturi stanovništva. To znači, popisu stanovništva iz 1991. Srpska i hrvatska strana to ne prihvataju i smatraju da etnička struktura treba da bude utvrđena na principu pariteta. Što je ispod Daytona i suprotno Ustavu BiH. Zato još nije postignut sporazum. Iz ova dva ključna razloga izvodim zaključak da, ukoliko se usuglasimo da koalicija SNSD, SDS i dva HDZ-a ima šest pozicija, a stranke Platforme četiri, doći ćemo u situaciju da politički predstavnici Srba i Hrvata preglasavaju Bošnjake i ostale. Zbog toga je potreban sporazum o etničkom rasporedu pozicija. Sve drugo u Vijeću ministara možemo zaustaviti, ali kad su u pitanju kadrovska rješenja, postoje mehanizmi da nas mogu preglasati. To su i činili prethodnih godina i zato je i došlo do debalansa na štetu bošnjačkog naroda.

Da li su zbog toga u opticaju i podjele direktorskih fotelja u više od 60 agencija, među kojima je i Regulatorna agencija za komunikacije u čiju se nezavisnost dosta ulagalo? Zašto, ako će ih na kraju puniti stranački kadrovi?

Najvjerovatnije se radi o blizu 70 agencija, ali i ovdje je bitno uspostaviti princip iz člana 9 Ustava BiH, da etnička struktura funkcionera u agencijama odgovara etničkoj strukturi stanovništva. Sve ostalo je manji problem. I ja hoću da vjerujem da, ako se po tom rasporedu predvidi da je direktor Regulatorne agencije Srbin, Hrvat ili Bošnjak, u svakom narodu ima sposobnih, kompetentnih kandidata koji mogu biti na toj funkciji. Niko nema namjeru da sada devalvira ili izmijeni kriterije koji postoje u zakonu, u pravilnicima, u pogledu ispunjavanja uvjeta i procedura. Ali Bosna i Hercegovina je multietnička država i o etničkoj strukturi i na tim pozicijama moramo voditi računa.

Gospodine Tihiću, šta će se dogoditi ako BiH do Nove godine ne dobije Vijeće ministara?

Mi već imamo velike probleme, a ući ćemo u još veće, zbog toga što nećemo moći usvojiti ni odluku o privremenom finansiranju, jer nemamo budžeta. U tom bi slučaju očito morao intervenisati OHR, jer bi time bio ugrožen i Dejtonski sporazum i funkcionisanje cjelokupne strukture koja je njime predviđena.
 

Šta će se dogoditi sa euroatlantskim integracijama BiH i njezinim putem ka Evropskoj uniji?

Mi se od 2006. godine, od pada Aprilskog paketa, nalazimo u jednom zastoju kad je u pitanju ispunjavanje uvjeta za članstvo Bosne i Hercegovine u EU i NATO. Možda oni koji to sve blokiraju, na kraju rade na svoju štetu.

Ko su oni?

Jasno je da put u EU i NATO blokiraju stranke iz Republike Srpske, prvenstveno SNSD koji ima većinu pa je i najodgovorniji. Na ovaj način potvrđuju sav apsurd dejtonskih rješenja, kao nefunkcionalnih, i potvrđuju da se ta rješenja moraju mijenjati da bi država profunkcionisala. Treba vremena da se to shvati i u zemlji i van Bosne i Hercegovine.

No, umjesto o rekonstrukciji Daytona sve se glasnije govori o rekonstrukciji Federacije. Nedavno je i američki ambasador Moon u Mostaru rekao da je razgovarao s liderima iz FBiH i da se svi slažu da je vrijeme da se Federacija napravi ravnopravnom zajednicom Bošnjaka i Hrvata. Gdje su problemi?

Moramo početi od ustavne definicije oba entiteta, a to je da su entiteti zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata, znači da i Federacija mora biti zajednica i Srba i Hrvata i Bošnjaka. Bilo koja rekonstrukcija mora ići u tom pravcu, jer Federacija nije entitet dva nego sva tri naroda. Rekonstrukcija može ići u dva pravca: možemo zagovarati rješenja koja su u Republici Srpskoj, gdje se ne uvažava regionalni pristup, gdje bi bila samo dva nivoa vlasti, općine i entitet, što je jednostavnije i jeftinije. Drugi pravac jeste ovaj regionalni, koji bi bio nešto drugačiji i jednostavniji u odnosu na rješenja koja imamo sada.

Vi se slažete da je potrebno od Federacije napraviti bolji dio BiH?

Federacija je već i sad bolji dio BiH po svim ekonomskim pokazateljima, ali može biti još bolji ukoliko budemo imali efikasniji i funkcionalniji sistem. To bi se moglo postići i prvim i drugim pristupom rješavanju problema. Ali ne vjerujem da ćemo išta uraditi po pitanju prestrukturiranja Federacije jer o tome ne postoji prvenstveno suglasnost dva HDZ-a. Ne samo što nema suglasnosti, dodatni problem je i što dva HDZ-a nisu u vlasti i ne žele da preuzmu na sebe odgovornost ustavnih promjena na nivou Federacije.

Oslobođenje/DEPO PORTAL/a.k.