Razgovarala: Duška Jurišić      Magazin Dani

Prošle sedmice ste s federalnim ministrom za izbjeglice Adilom Osmanovićem otvorili jedan kilometar puta do povratničkih kuća i katoličkog groblja u Trusini. Zar to nije bilo pitanje koje su lokalni organi vlasti mogli davno riješiti?

Dakako da jeste. Ja sam i prilikom otvaranja naglasio da nije riječ o dionici koja je od iznimnog značaja za bilo koga u Federaciji u smislu dužine i kvalitete nego je simbolički značaj tog puta daleko veći. Ovo je, osim toga, pokazatelj da ministar Osmanović i ja ispunjavamo obećanja, jer je od tada do realizacije proteklo samo nekoliko mjeseci. Simbolički značaj ove geste je u političkoj volji da se konačno nešto uradi za proces povratka Hrvata na područje općine Konjic. Do sada nije postojala politička volja i tu moramo biti otvoreni i jasni – nije postojala politička volja niti unutar političkih subjekata hrvatskog naroda, koji su trebali poticati ljude na povratak, a nije postojala politička volja unutar političkih struktura općine Konjic, pa možda i viših političkih struktura bošnjačkog naroda. I danas postoje otpori i u jednom i u drugom političkom establishmentu za potpuno otvoreni i konačni proces povratka.

Šta radi predsjednik Federacije osim što obavlja protokolarne aktivnosti, prima ambasadore, prisustvuje obilježavanju obljetnica, otvara puteve, vodi razgovore s običnim ljudima više utješne nego praktične prirode?

Jedan od mojih prioriteta je revizija braniteljske populacije, čemu zajedno s koordinacionim timom za reviziju, poklanjam jako puno pozornosti. U proteklih sedam mjeseci moje aktivnosti bile su usmjerene i na promjenu percepcije javnosti. Svi ćemo se sjetiti okolnosti u kojima je stvarana ova Vlada Federacije BiH, percepcije koja je posebno stvarana unutar hrvatskog nacionalnog korpusa u Bosni i Hercegovini kako se radi o izdajničkoj vladi. Značajan dio mojih aktivnosti bio je usmjeren ka tome kako bismo tu percepciju promijenili.

Nažalost, u pravu ste kad kažete da osim protokolarnih susreta, ti radni sastanci, odnosno sastanci s građanima, s predstavnicima nevladinih udruga, gospodarstvenicima gotovo da su više utješnog karaktera, jer nema puno prostora promijeniti okolnosti u Federaciji BiH. No i takvi su razgovori potrebni.

Lider opozicione stranke Savez za bolju budućnost Fahrudin Radončić naglasio je nedavno kako vlast u Federaciji BiH nije ispunila svoje obećanje da će u prvoj godini vlasti zaposliti 10 hiljada ljudi. Je li to tačno?

U samom dokumentu koji smo mi potpisali i koji se popularno naziva Platformom, ne stoji takvo obećanje. Da li su neke od stranaka koje čine ovu koaliciju davale takva obećanja, moguće je. Mislim da ova vlast može biti uistinu zadovoljna ukoliko uspije spasiti postojeća radna mjesta. Točno je i da su pojedina obećanja realizirana. Počelo se sa radovima na Koridoru Vc u Hercegovini. Doduše, to je još uvijek kratka dionica. Međutim svjedoci smo da opet iz nekih više političkih nego objektivnih razloga imamo otpore u Hercegovini, nemamo definiranu trasu Koridora, teško je govoriti kada ćemo je imati i da li će se ti radovi određenim intenzitetom, koji smo mi planirali i obećavali, i realizirati. Kad su u pitanju javna poduzeća, stanje koje je zatečeno, je iznimno teško, prisutne su dubioze u svim tim poduzećima, pogotovo onim koja se bave proizvodnom djelatnošću, ako zanemarimo dvije elektroprivrede, mada i u Elektroprivredi BiH prošla godina po iskazanim rezultatima nije baš bila na zavidnoj razini. Uglavnom je riječ o poduzećima gdje ima mnogo naslijeđenih problema.

A što se tiče privatnog sektora, u tom dijelu zahvaljujući složenoj političkoj situaciji koja se izvan BiH karakterizira kao vrlo nestabilna, nemoguće je očekivati strane investicije, koje bi mogle dovesti do otvaranja novih radnih mjesta.

Šta se može uraditi na privlačenju stranih investicija pogotovo u situaciji kada nije formirana nova državna izvršna vlast?

Prije svega potrebno je riješiti političke probleme koji šalju sliku prema vani kako je BiH nestabilna zemlja. Kapital je poput zeca. On bježi čim nešto šušne. A kod nas u BiH od izbora do danas ne da je bilo šuškanja već je bilo zveckanja, tako da teško možemo očekivati da će strani kapital zanemariti te činjenice. Jedan od značajnih poteza koji bi mogli povući kako bi privukli strane investitore, je članstvo u NATO-u. To bi u značajnoj mjeri uvjerilo one koji sumnjaju da će Bosna i Hercegovina nastaviti biti u jednom stabilnom ozračju, to bi ih uvjerilo kako nisu u pravu i kako bi zasigurno strane investicije došle u Bosnu i Hercegovinu.

Da li je taj proces zaustavljen zbog neformiranja Vijeća ministara BiH ili zbog nečeg drugog?

Ne mislim da je to zbog neformiranja Vijeća ministara, već zbog nedostatka političke volje, prije svega političkih čimbenika iz Republike Srpske, koji pronalaze razloge kako bi taj proces zakočili, kako bi ga usporili i na taj način mislim da se prate procesi sa Srbijom i to je jedan od razloga što BiH još uvijek nije članica NATO-a.

Rekli ste da problem posljednjih godinu dana nije bilo samo “šuškanje” već i “zveckanje”. Ko je zveckao?

Pa zveckali su mnogi. Zveckali su najprije riječima, a onda se počelo i konkretnim djelima. Pogledajte samo dešavanja na sportskim manifestacijama. Mislim da je to dovoljan pokazatelj kako se tenzije još uvijek drže na vrlo visokoj razini i kako se manipulira sa sviješću ljudi u BiH.

Imali smo primjere u Banjoj Luci, Mostaru, Širokom Brijegu, ovdje u Sarajevu, pa sada u Prozoru. Sve su to scene koje ne govore o stabilnom političkom ozračju u BiH. Sve su to događaji koji govore o jednoj situaciji u kojoj su tenzije dignute na takvu razinu da uvijek možete napraviti korak dalje.

Šta bi trebalo da bude osnova za ustavne promjene u BiH? Je li to odluka o poštivanju prava manjina Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu Sejdić-Finci?

Ono što zasigurno treba reći jeste da Bosna i Hercegovina treba novi ustav koji će omogućiti funkcioniranje pravne države i koji će omogućiti jednakopravnost svih naroda i građana BiH. A takav bi ustav trebale slijediti i administrativno-teritorijalne promjene u Bosni i Hercegovini.

Nedavno ste inicirali administrativno-teritorijalno uređenje Posavine kao distrikta. Je li to zagrijavanje za kampanju za lokalne izbore ili stvarno vjerujete da bi ta inicijativa dobila saglasnost političara u Banjaluci, Sarajevu i Mostaru?

Nikako ta inicijativa ne može biti vezana za izbore. Ona bi mogla donijeti rezultate samo na tom području. Na koncu pokrenuta je puno prije izbora. Ona je rezultat mog dugogodišnjeg promišljanja o tome šta bi moglo stabilizirati prilike u Bosni i Hercegovini i njena osnovna ideja je upravo to.

Zanimljivo je da jedan Posušak predlaže rješenja za Posavinu. Ratna iskustva, boravak na bojištu, šta Vas je navelo da tražite rješenja baš za Posavinu?

Ja sam jedan dio svog ratnog puta proveo u Posavini, ali nije ovaj današnji stav o Bosanskoj Posavini nije posljedica tog perioda provedenog u tom dijelu zemlje. Sva tri naroda su tamo bila jednako zastupljena i smatram da je tamo načinjena velika nepravda. Takav način funkcioniranja Bosanske Posavine može poslužiti kao primjer za funkcioniranje Bosne i Hercegovine.

Uređenje bi bilo kao Distrikta Brčko?

Mislim da bi takvo uređenje bilo sasvim primjereno. Zašto tražiti drugu soluciju, ako imamo pozitivne efekte sadašnjeg uređenja u Distriktu Brčko.

S kim ste o ovome razgovarali od domaćeg političkog establishmenta?

Razgovarao sam sa predstavnicima stranaka Platforme, ali ne na način da ona postane nešto što će službeno podržati stranke Platforme. Ipak mnogi su za nju zainteresirani ne samo aktivni političari, nego i oni koji su dugo bili involvirani u politiku, poput nekadašnjih predsjednika Federacije Krešimira Zubaka i Ejupa Ganića, sveučilišni profesori u Sarajevu, intelektualci iz Bosanske Posavine... i početkom iduće godine biće organiziran jedan znanstveni skup u Bosanskoj Posavini radi traženja rješenja za Bosnu i Hercegovinu, gdje će biti ponuđeno i ovo rješenje za distrikt Bosanska Posavina.

S kim ste iz Republike Srpske razgovarali o mogućnosti formiranja distrikta Bosanska Posavina?

Na samo spominjanje ideje iz Republike Srpske su došle reakcije koje nisu bile pozitivne. Mi se još uvijek nalazimo u fazi promoviranja i predstavljanja te ideje, lobiranja i traženja potpore ne samo u domaćoj već i međunarodnoj javnosti. Ne možemo zbog složenosti prilika u Bosni i Hercegovini očekivati potporu međunarodnih subjekata, jer bi to odmah naišlo na žestoke reakcije iz RS.

Ali rekli ste da BiH treba novi ustav. Je li ovaj parcijalni pristup rješavanja regije po regija adekvatan pristup?

Razmišljajući o tome da mi već 16 godina nakon rata nismo napravili značajnije iskorake i da nismo našli pravi pristup rješavanju problema, moguće je da je taj parcijalni pristup nešto što će donijeti određene promjene i poboljšanja.

Stranke s kojima ste koalirali dugo su bile uvjerene da je “aprilski paket” ustavnih promjena iz 2006. dobro rješenje. U vrijeme kad se pregovaralo o “aprilskom paketu” ustavnih promjena Vaša stranka bila je za kantonizaciju BiH. Kako u koaliciji postižete dogovore oko tih pitanja imajući u vidu da su ponovo prisutne izjave čelnih ljudi SDP-a i SDA da je aprilski paket bio najbolji prijedlog za ustavno preuređenje BiH?

Ja i danas ne mislim da bi “aprilski paket” bio najbolji za BiH. Neću tvrditi da “aprilski paket” u sadašnjim okolnostima ne bi spriječio ovakvu situaciju. Ali od nas niko ne može znati da li bi usvajanje “aprilskog paketa” dovelo do promjene prilika u pozitivnom smjeru. Moje duboko uvjerenje je da BiH trebaju korijenite promjene.

U pravcu trećeg entiteta?

Da li je to treći entitet ili neki drugi model, u svakom slučaju ovaj model se pokazuje kao nefunkcionalan. Kada sam objašnjavao ideju distrikta Bosanska Posavina, to ne isključuje ustavni ustroj BiH u tri regije u kojima će jedan od naroda imati većinu, ali ne etnički čiste prostore. Evidentno je da kod nas u BiH u sva tri naroda postoje frustracije. I te su frustracije vrlo visokog intenziteta i mi moramo imati senzibilitet za to. Ako u traženju rješenja frustracije zanemarimo, možemo biti potpuno sigurni da onda to rješenje neće biti prihvaćeno od ljudi koji žive u ovoj zemlji. Postoji pristup koji može donijeti rezultat, a to je da predstavnici sva tri naroda uvaže frustracije drugih, a da ne razmišljaju samo o svojim frustracijama i željama.

Hoćete li preuzeti vodstvo HSP-a?

HSP je demokratska stranka i ko će voditi stranku odlučit će nakon ovog Sabora članstvo. Govoriti o preuzimanju i preotimanju, nije ovo usmjereno vama, je čak malo i nedemokratski.

Hoćete li se kandidirati za predsjednika HSP-a?

To ću odlučiti do Sabora (26. 11. u Novom Travniku – op. aut.).

Šta Vi mislite o Jurišićevom predsjedavanju strankom?

Smatram da je Zvonko Jurišić najzaslužniji za rezultate HSP-a, da je jedan od ljudi koji je doveo HSP do pozicije, u kojoj ona sudjeluje u vlasti i da je predsjedavao strankom vrlo kvalitetno.

Od čega će onda zavisiti da li ćete se Vi kandidirati ili ne kad imate tako visoko mišljenje o gospodinu Jurišiću?

Zavisit će od odnosa prema koalicijskim partnerima i dešavanjima unutar koalicije.

Da li to znači da Vi imate drugačiji odnos prema koalicionim partnerima nego gospodin Jurišić?

Postoje određene aktivnosti unutar Vlade Federacije BiH s kojima ja nisam u cijelosti zadovoljan i tražim puno drugačiji pristup u odnosu na ovaj, koji sada postoji. Jedno od tih je pitanje revizije prava branitelja.

Bilo je nesuglasica unutar HSP-a oko imenovanja na pozicije u javnim institucijama i preduzećima.

To je iza nas. I to ne može biti razlogom loših odnosa unutar HSP-a. Nesuglasice o kojima govorite, ja nisam doživljavao kao nesuglasice oko imena ljudi, nego u smislu koncepta. Smatram vrlo lošim te probleme riješavati putem medija. HSP više nije mala stranka. Ona ima preko 40 podružnica u BiH. Članstvo se značajno proširilo u proteklih sedam mjeseci. HSP ima sve snažniju potporu javnosti u BiH. I na koncu HSP sudjeluje u vlasti. Prema tome ne možemo govoriti da je HSP mala stranka.

Da li je imenovanje Nikole Krešića za direktora Elektroprivrede Herceg-Bosne bio jedan od razloga za razdor u stranci?

Prije svega, Nikola Krešić je još uvijek je vršitelj dužnosti, ali je bilo puno rasprava oko njegovog imenovanja.

Vi ste bili protiv. Jedan od razloga iznesenih u medijima bio je nepotizam, jer je brat delegata u državnom Domu naroda Stjepana Krešića.

Moj stav po tom pitanju je da na najznačajnijim pozicijama koje su raspodjelom pripale HSP-u, treba da budu provjereni stranački kadrovi, koji će provoditi stranačku politiku, koji će biti odgovorni prema HSP-a.

Da se nakratko vratimo na odnose unutar koalicije stranaka Platforme. Da li ste zadovoljni statusom HSP-a?

Odnosi unutar koalicije su dobri. Ne možemo reći da su odlični, da su vrhunski. Vlada FBiH funkcionira poprilično dobro. Nije bilo do sada razmimoilaženja u stavovima koji bi rezultirali narušavanjem tih odnosa. Osobno smatram da bi mogli biti bolji i da bi unutar koalicije trebalo biti malo više uvažavanja bez obzira u kojoj mjeri koja od stranaka participira sa zastupnicima u parlamentarnoj većini. Već sam rekao da u segmentu rada ministarstva branitelja nisam zadovoljan. Mislim da to može funkcionirati puno kvalitetnije i bolje. S druge strane, hendikep HSP-a je što na pozicijama koje su na drugoj i trećoj razini ispod ministarskih nema dovoljno ljudi koji podržavaju ili bi trebali podržavati HSP u smislu kvalitetnih informacija, kvalitetnije realizacije zadataka Vlade i to nama predstavlja problem.

Niste uključeni u pregovore oko formiranja Vijeća ministara. Da li se u HSP-u zbog toga osjećate povrijeđenim?

Povrijeđenim ne, mada smatram da je nakon neuspjelih pregovora u Brčkom trebalo uključiti i druge stranke.

Politička orijentacija Vaše stranke je desničarska. Kako je u koaliciji s ljevičarima?

Naša koalicija nije ideološka i ona zaista ne može biti ideološka. Međutim mi smo se našli oko istih stavova da treba promijeniti određene stvari u BiH i u FBiH, našli smo se oko toga da imamo sugovornike i kad je u pitanju poboljšanje pozicije hrvatskog naroda u FBiH, promjene zakonskih rješenja, donošenja određenih zakona, kao što je zakon o lustraciji, čemu je SDP dao punu potporu. Vjerujem da će on biti vrlo skoro i usvojen.

Prije četiri godina je traženo da se zabrani održavanje koncerta Marka Perkovića Thompsona u Sarajevu. Himna HSP-a jedna je od Thompsonovih pjesama. Jesu li sada stvoreni uslovi da se Thompsonov koncert održi u Sarajevu?

Mislim da ni tada nije bilo pravih razloga za zabranu. Ja inače vrlo često slušam njegove pjesme. U njegovim pjesmama ne mogu pronaći mržnju prema bilo kome. Da li je određen stav prema pjesmama ili bilo čemu drugom što je vezano za Marka Perkovića Thompsona, a to su stavovi nekih od posjetitelja njegovih koncerata, koji dođu s nacionalističkim obilježjima razlog da se ne dogodi takav koncert u Sarajevu, moguće je da jesu, mada ja u tome ne vidim pravi razlog, jer ne može Marko Perković Thompson biti odgovoran za svakog čovjeka koji dolazi na njegov koncert, kakav će doći i šta će raditi. Osobno sam bio na nekoliko njegovih koncerata, između ostalog i u Mostaru i ni na jednom od tih koncerata nije bilo incidenata i ne vidim zašto bi incidenata bilo u Sarajevu.

Ali činjenica je da na koncerte većine drugih izvođača ne dolaze ljudi sa obilježjima i simbolima, koji asociraju na najcrnje dane Drugog svjetskog rata. Očigledno postoji određeni poticaj od autora i izvođača.

Njegove pjesme potiču ljubav prema svom narodu. A ako izazovu potrebu da se neko pojavi s takvim obilježjima, onda to zaista ne može biti pripisano Marku Perkoviću Thompsonu nego tim pojedincima. Jedina poruka koju ja njima mogu poslati je da tim i takvim postupcima više štete nanose Marku Perkoviću Thompsonu, a o pozitivnim efektima ne možemo ni u kom slučaju govoriti niti na njih pojedinačno, niti na narod iz kojeg potiču.

Je li vrijeme za njegov koncert u Sarajevu?

Ja mislim da jeste.

Šta se dogodilo s osobama koje su Vam prije nekoliko mjeseci prijetile smrću na jednoj svadbi, a Željka Asića fizički napale?

Radilo se o ozbiljnoj prijetnji koja je upućena. Taj slučaj je trenutno na sudu u Mostaru. Podignuta je optužnica protiv počinitelja i čekamo sudsku odluku.

Česte su bile pritužbe HSP-ovaca zbog pogrdnih poruka i grafita u Hercegovini. Je li to sada prestalo?

Puno je manjeg intenziteta nego što je bilo prije. Ljudi su se uvjerili da je sve ovo što se dešava nema negativnih posljedica po hrvatski narod, a mi se zaista trudimo poboljšati njegovu poziciju u FBiH.

   
Koliko je realna opcija osnivanja javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku ili se treba zadržati na postojećem zakonskom rješenju Javnog RTV sistema?

Ne mislim da je sadašnje uređenje Javnog RTV sustava dobro. Smatram da hrvatski narod ima i prirodno pravo i pravo po međunarodnim konvencijama imati kanal na svom jeziku, pogotovo što to druga dva naroda u BiH imaju. Nekoliko puta sam kazao da je to bilo ponuđeno hrvatskom političkom vodstvu 1998.godine i da to nije realizirano odlukom hrvatskog političkog vodstva. Smatram potpuno pogrešnim i tu odluku, ali jednako tako, ako ne i težom, ovu odluku kojom se osporava pravo hrvatskom narodu na javni RTV servis na hrvatskom jeziku. Mislim da je Hercegovačka televizija koja je funkcionirala, bila kvalitetna mogućnost za ostvarivanje jednog takvog projekta u okviru Javnog RTV sustava BiH, jer ne smatram kvalitetnim rješenjem graditi kanal na hrvatskom jeziku kroz neke privatne televizije. Javni sustav pripada hrvatskom narodu jednako kao i druga dva naroda i kroz njega mora biti zastupljen jednako kao druga dva naroda.

DEPO PORTAL/a.k.