„Prvo da se zahvalim Enji i ostalom stafu Ars Aevi što su mi ukazali tu čast da kažem nešto za podršku ovom Projektu. Malo me sve ovo emotivno puca, pošto sam kroz odrastanje i kompletan svoj ljudski razvoj, ako sam se išta razvio, nekako vezan i za porodicu Hadžiomerspahić i Projekat Ars Aevi, i uz Dokumenta prije toga itd. Tako da je to svo djelovanje radilo na izgradnji mene.

O Ars Aevi ne bih puno govorio, manje-više ko treba da zna - on zna kakav je sastav, koji su to umjetnici, šta se dešava. Ono što mene nekako brine, generalno, sad ćemo pričati o tome na bazi Ars Aevi, ali u svim segmentima društva, je sljedeći problem: stvarno me zanima gdje su nestali svi oni divni ljudi koji su ovdje živjeli pod opsadom, ne samo ovdje, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini, kad smo se svi beskrajno voljeli, poštovali, i onda nekako postanemo svi strašno sebični i ne cijenimo ono što dobijemo.

Veliki svjetski muzeji su napravljeni od nacionalnih muzeja – od Britanskog, preko Louvrea itd. Sve te kolekcije su u principu stečene nekim imperijalističkim pohodima i, naravno, jako su cijenjene, to ne trebamo ni spominjati. A ovdje imamo nekako obrnutu stvar – mi smo besplatno, na osnovu Enjine ideje i svog to rada, dobili najbolju kolekciju savremene umjetnosti u svijetu i mi to ne cijenimo. Izgleda da smo navikli da dobivamo stvari besplatno i da ih samo potrošimo u jednodnevnoj upotrebi, i to mi je nekako strašno. Da li nas je razmazila humanitarna pomoć u ratu, pa nas je ostavila tako da se odnosimo, ne znam, već bi se neke sociološke rasprave mogle praviti o tome...

Uglavnom, strašan mi je odnos prema nama.

Ovo što postoji u Ars Aevi, ne smije da se ne napravi nekako institucionalnije, da imamo na kraju taj Muzej, da to ostane mom sinu i svoj ostaloj djeci koja se rađaju ovih godina, da ostane sjećanje na ovo vrijeme i na ono vrijeme. Jer Ars Aevi, osim što ima neslućene umjetničke vrijednosti, ipak je neki dokument o tom periodu, nazovimo ga '92-95, o agresiji, i sve to treba da bude reminder, podsjetnik na sva ta vremena, na sva ta, moram tako reći, divna vremena kad smo bili bolji ljudi.

Želim sve najbolje i, ako smo dobili besplatno nešto što vrijedi - vjerovatno je tržišna vrijednost preko sto miliona eura, maraka, kuna, forinti…, sasvim je svejedno, mi to možemo iskoristiti. Treba napraviti sa ekonomskog aspekta neku analizu šta nama ekonomski, osim duhovne koristi, donosi taj muzej, šta se od toga sve može napraviti, pa valjda će neko progledati i shvatiti da to nije „samo“ duhovna vrijednost, iako je puno veća od materijalne, ali i da se iz toga može izvući neka materijalna korist i ekonomski da bude, ne samo samoodrživo, nego da može donositi jedan dobar profit, a da ne pričamo o imidžu koji bismo stekli", kazao je Kurt.

(DEPO PORTAL/dg)