FOTO: Jug Radivojević

Mi ne tapkamo u mjestu, mi idemo unazad. To nam je konačno pokazao i drug i brat s one strane Drine Jug Radivojević doprinijevši, zajedno sa onima koji su ga angažovali i platili, smaku kulture u Republici Srpskoj. To sve zahvaljujemo i novoj upravi Narodnog pozorišta, koja je došla u pravi čas da zatre ono napretka kojeg je bilo posljednjih godina.

Jer polovinom oktobra ove godine na daskama Narodnog pozorišta Republike Srpske mogli smo da gledamo „Revizora“ u spektakularno komičnoj režiji proslavljenog umjetnika Radivojevića.Jug je bio toliko otvoren i srdačan, a hvala bogu i plaćen, da dođe u naš veliki grad, prestonicu kulture Republike Srpske, i pokaže koliko vanredno cijeni našu pozorišnu publiku. A kakva tek čast za glumački ansambl Narodnog pozorišta!

Kako drugačije nego riječju „komično“ ocijeniti predstavu koja je toliko dosadna da se uklapa u svaku malograđansku definiciju kulture, a pogotovo pozorišta, što cijenimo kao naročiti uspjeh ove gostujuće režije. Prosto nam se čini da je gospodin režiser imao pred očima upravo takvu publiku, to jest malograđansku, pa smo zahvalni što nam je s takvom senzibilnošću prilagodio najpoznatije Gogoljevo dramsko djelo.

Nesumnjiv je talentat, a možemo reći i genijalnost, onoga ko od odličnog teksta uspije da napravi izuzetno lošu predstavu, a od dobrih karakternih glumaca izvuče jedva minimum. Usuđujemo se reći da bi, da nam je savremenik, Gogolj doživio potpuno rastrojstvo da je vidio ovu adaptaciju, pa bi bio ponukan da nam napiše i koju tragediju.

Oduševljeni smo inovativnošću i idejama, a jednom od najboljih smatramo zamjenu pojedinih muških i ženskih uloga. Tako gradonačelnika igra glumica prerušena u muškarca, i to je urađeno taman do granice ukusa, ni koraka dalje. Jer ne bi se moglo prihvatiti da je gradonačelnik bio gradonačelnica, da glumica nije ni bila prerušena, ili da smo u predstavi imali upravnicu bolnice umjesto upravnika i slično.

Time ne samo da bi se izgubila prilika za građenje karikatura dostojnih crtanog filma, što je pomoglo da se umrtvi ironija originalnog teksta, nego takva postavka stvari apsolutno ne bi odgovarala stvarnosti. Još, naime, nismo vidjeli da je žena na čelu neke institucije takvog značaja, ili ne daj bože grada, i ne želimo takvu situaciju niti da zamišljamo. Pozorište nije mjesto za subverziju!

Upravo zato,mišljenja smo da je apsolutno prikladno što revizor na jednom kauču guzi sve i jednu ženu, pa i gradonačelnika. Čak i izrazito infantilnu kćerku gradonačelnika, koja skakuće po pozornicii veselo liže svoje lizalo. A sve te žene presrećne su što su u poziciji da mu se daju jedna za drugom jer, šta jedna obična žena ima da ponudi jednom takvom muškarcu osim svog dupeta!

Sceni „guženja“, pedofilije i mizoginije posvećena je posebna pažnja i to je kulminacija predstave, a kako čak ni Gogolj u svojoj drami nije napisao ništa ni približno slično, izgleda da režiser pomjera komiku na jedan sasvim novi nivo i čestitamo mu još jednom na toj silnoj kreativnosti,talentu i rodnoj senzibilnosti. Iz zahvalnosti što je upravo nama podario takvo nešto, tekst je nazvan Revizija anusa. On će sigurno umjeti to da cijeni.

Kako još nismo imali priliku da gledamo jednu ovako savremenu adaptaciju teksta koji sam po sebi pripada nekoj vrsti tradicionalnog pozorišta, iznenadili smo se što i na našim daskama vidimo postupak dekonstrukcije, postignut sklanjanjem scenografije i prije završetka predstave. Da budemo iskreni i prostodušni, ovo nam se na prvu učinilo potpuno nepotrebnim, i to smo brzopleto protumačili kao sredstvo da se prikrije hronični nedostatak ideja.

Međutim, to je bio zaista sjajan trenutak, jer taman kad smo pomislili da se predstava konačno i završavate da svi doživljavaju katarzu, sa „neba“ stade da se spušta Bog-druid, u bijelim haljinama, sa dugom bijelom kosom i bradom. To je tek bio podoban momenat, smisla tajanstvenog poput druidskih učenja! I stade Bog da morališe i dijeli pravdu bez riječi! I promoli se jedno očajno „Uaaaa“ iz publike! I bi mrak!

Kloob

(BL!N MAGAZIN)