„Kao historičarka umjetnosti, kao Bosanka, kao Sarajka, ja zaista imam problem da prihvatim stvarnost naših muzeja, umjetnosti i kulture. Umjesto da se grade, umjesto da rastemo, umjesto da nam to pomaže da preživimo što smo preživjeli, da preživimo ovu tešku stvarnost, da je popravimo, ja ne mogu da vjerujem da nam je sve gore i gore u tom smislu.

Ovaj grad je bio sposoban da spasi svoje kolekcije tokom rata. Ova kolekcija je bila sposobna, zahvaljujući Enji i ljudima koje je okupio oko sebe, da se čak formira za vrijeme rata i sad je mi uništavamo u miru. I govorim to kao osoba koja je iz grada koji ima toliko časnu i slavnu prošlost i toliko dugo postoji kao jedno središte civilizacije, jedno središte susreta kultura, a koji sada uništava sam sebe praktično.

Ja se sjećam da smo za vrijeme rata razgovarali o tome kako smo se šokirali, ne samo zbog nestajanja ljudskih života, nego i zbog sistematskog uništavanja kulturnih dobara. Brinuli smo se hoćemo li kao narod uopšte - čak i ako fizički, biološki preživimo - biti sposobni da preživimo bez kulture, bez naših spomenika, bez naše prošlosti, a sada uništavamo ono najdragocjenije u čemu su nas ljudi podržali. Sa oružjem se ovaj narod odbranio i mi bismo svejedno biološki nekako ipak preživjeli, bar neki od nas, ali ozbiljno mislim da nećemo preživjeti ukoliko ne zaustavimo propadanje, ukoliko ne zaustavimo gubitak našeg integriteta, našeg identiteta, ustvari, kao bića koja su kulturna, koja zavise od kulture. Zavisi svako - ali mi imamo nešto, imamo prošlost u koju se naslanjamo, imamo sadašnjost koja je, da tako kažem, milostiva bila prema nama, imamo podršku cijelog svijeta i šta radimo s njom?

Ja ne znam, nemam prave riječi da izrazim užas zbog te činjenice“, izjavila je Nermina Zildžo.

(DEPO PORTAL/md)