Piše: Esad Hečimović

"Tugujem za Bano i Ismailom. Oni su dali lice novom proširenom konceptu norveškog "Mi". Bit ćemo jedna zajednica. Preko vjere, nacionalnosti, roda i statusa. Bano je Norvežanka. Ismail je Norvežanin. Ja sam Norvežanin. Mi smo Norveška. I ponosan sam zbog toga", rekao je norveški premijer Jens Stoltenberg, govoreći prošlog petka u centralnoj džamiji u Oslu kako bi izrazio žaljenje za dvije žrtve terorističkog napada. "Porodica ubijene Bano Rashid (18) je pobjegla iz Iraka 1996. godine. Pronašli su sigurno utočište u Norveškoj. Bano je dobro učila i planirala je da studira pravo. Sanjala je o budućnosti u norveškom parlamentu. Njen san je raznesen hicima ubice na ostrvu Utoja. Divim se njenim roditeljima Beyan i Mustafi. Beyan je ovako rekla za novine Aftenposten: "Odgovor nije mržnja, nego više ljubavi." Danas, njena porodica se oprašta od Bano u ceremoniji koja je i norveška i kurdska", objasnio je Stoltenberg. Bano je sahranjena u crkvenom groblju, u kovčegu pokrivenom sa iračkom zastavom, na kome je bila traka u bojama norveške zastave.

Ceremonija u džamiji je počela čitanjem kuranskog ajeta da "onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo, a onaj koji ga spasi, kao da je spasio cijelo čovječanstvo". Slušao sam ovaj ajet u brojnim javnim prilikama, počev od 15. augusta 1990. godine, kada ga je, na skupu u Foči, pročitao reisul-ulema Jakub efendija Selimoski, na prvom javnom klanjanju dženaze za žrtve genocida u fočanskom kraju u Drugom svjetskom ratu. U izvještaju koji sam tada poslao iz Foče pisao sam o toj reisovoj poruci da postoje samo dvije "nacije" - žrtve i dželati. U narednim godinama suočen sam sa drugačijim interpretacijama islama koje su muslimane sve više odvajale od drugih i drugačijih od njih. Umjesto tumačenja vrijednosti koje mogu biti zajedničke ljudima različitog porijekla ili svjetonazora, sve više slušamo ekskluzivna tumačenja o tome ko je uopšte musliman ili Bošnjak a ko ne, što samo potiče unutarnje podjele i udaljava nas od drugih. Stoltenbergov govor u džamiji podsjetio me, stoga, bolno na naše propuštene šanse zbog lošeg vođstva.

Nastojanje za izgradnjom nacionalnog identiteta na religijskoj razlici u odnosu na druge vodilo je bosanske muslimane od Izetbegovićevog poziva za "islamizacijom muslimana" ka sadašnjem Cerićevom pozivu za "nacionaliziranjem Bošnjaka". Naravno, postoje brojne razlike između tumačenja koja je davao Alija Izetbegović i sada reis Mustafa Cerić. Sam reis Cerić je u svom poređenju ova dva poziva naglasio da "kao što je rahmetli Alija pišući "Islamsku deklaraciju" želio islamizirati muslimane, tako sada muftija (Zukorlić) bošnjakizira Bošnjake".

Proteklog vikenda na Lastavici kod Zenice hiljade Bošnjaka, okupljenih na porodičnom i seoskom sijelu pod borovima, moglo je da čuje kako ovaj musafir  (gost) iz Sandžaka zamišlja nacionalne interese Bošnjaka. Shvatio sam da su vizije naših vjerskih vođa daleko iza svog i našeg vremena. Težeći bošnjačkom integralizmu, Zukorlić sve naše ostale identitete, uključujući regionalne, vidi kao izvor smutnji neprijatelja, nesloge i nejedinstva. Na sličan način je zaostala za vremenom Cerićeva interpretacija položaja muslimana u Evropi, koju je izrazio u svom članku iz 2008. o pitanju immameta (vođstva, autoriteta), dajući prednost univerzalnom islamskom identitetu i odvajanju muslimana u zasebnu nadnacionalnu zajednicu. Cerić je tvrdio da je za "mlade evropske muslimane njihov islamski identitet važniji nego njihovi nacionalni i etnički identiteti". Nasuprot ovoj evropskoj viziji, Cerić na Balkanu vidi "bošnjačko pitanje kao nacionalno, a ne vjersko". Cerić poredeći Evropu i Balkan kaže kako se "čitava Evropa organizirala na principu nacionalnih identiteta i da mi kao Bošnjaci također imamo pravo i obavezu da o tome otvorimo dijalog unutar samih sebe, pod uvjetom da se oslobodimo  ideoloških stega koje su nam nametnute tokom zadnjih nekoliko decenija". Dakle, nije u pitanju samo nedosljednost koja u Evropi zagovara jedan princip, a na Balkanu drugi.

Kao što nije moguće "utjerivanje u islam", tako nije moguće savremenu definiciju nacije svesti samo na vjersku pripadnost ili etničko porijeklo. Brojna akademska istraživanja u evropskim univerzitetskim centrima se sada fokusiraju na pitanja odnosa islama, nacionalnog identiteta i državljanstva. Ključna svrha ovih istraživanja nije samo da se prikažu procesi, nego da se ukaže „na veliki potencijal islama da inspirira nacionalne forme identifikacije". Dok se vani sve više uvažava transnacionalnost islama, kao poveznica, ovdje ga reduciramo na  nacionalno pitanje na takav način da sve više dijeli i same Bošnjake. U BiH su nam potrebna vjerska i politička tumačenja koja omogućavaju slobodan pluralizam različitih vjerovanja. Treba nam vizija izražena u Stoltenbergovom džamijskom govoru: "Na ovom svetom mjestu, važno je da potvrdimo da mi obostrano poštujemo vjerovanja onih drugih. Na takvoj pozadini, raznorodnost mora da cvjeta i boji sliku norveškog "mi". Tako ćemo odati počast sjećanju na Bano, Ismaila i druge koji su umrli u napadima na Utoju i Oslo", dodao je Stoltenberg u džamiji.

Oslobođenje/DEPO PORTAL/a.k.