Sličan je projekt početkom devedesetih predlagao filmskom fondu Ministarstva kulture veliki hrvatski redatelj Branko Bauer, no kako je on tada bio persona non grata (valjda mu je naškodilo - za razliku od Silvije Luks i Gorana Milića - to što je entuzijastički radio za nezavisnu jugoslavensku TV agenciju Yutel, a i što je potpisao “Ne okreći se sine” i “Licem u lice”, klasike iz razdoblja socijalizma), do realizacije filma nije došlo.

Zato je najpopularniju knjigu domaće školske lektire, objavljenu još 1913. s panegiričnim pogovorom A. G. Matoša, adaptirao u crtić Milan Blažeković, što je bio posve legitimno: Disneyjev animirani studio takvom je strategijom postao jedna od najmoćnijih hollywoodskih kompanija, a i naš crtani “Šegrt Hlapić” bio je nakon “Kako je počeo rat na mom otoku” Vinka Brešana najgledaniji hrvatski film u protekla dva desetljeća (skupio je 227 tisuća gledatelja).

Petranovića to nije pokolebalo, uostalom, kako kaže, “Olivera Twista” ekranizirali su 22 puta, od toga jednom i na Disneyjev način.

(DEPO/BLIN/em)