FOTO: BLIN MAGAZIN

Razgovarala: Suzana VUKMIR

Nikola Pejaković Kolja rođen je 16. septembra 1966. godine u Banjaluci. Nakon srednje škole upisuje pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je član benda Kolja i 'Smak Bijelog dugmeta'. Glumio je u filmovima 'Mi nismo anđeli' u sva tri dijela, 'Kaži zašto me ostavi', 'Lepa sela lepo gore', 'Nebeska udica', 'Rat uživo', 'Mrtav 'ladan' i mnogim drugim, te u serijama 'Složna braća', koju je i režirao, 'Crni Gruja' i drugim. Radio je i scenario za 'Lepa sela lepo gore', 'Rat uživo', 'Vratiće se rode', a režirao je i predstave 'Narodni poslanik' i 'Povratak' u izvođenju Narodnog pozorišta RS. Nikola Pejaković Kolja iza sebe ima mnogo zaostavštine u različitim oblastima stvaralaštva, tako da ovi redovi nisu bili dovoljni da ih sve u sebe upiju.

Pejaković za BLIN MAGAZIN otkriva kakva je energija bila na snimanju, te kakav odnos vlada između njega i Predraga Velinovića, režisera filma 'Motel Nana', filma koji je banjalučka publika svojski nagradila osmijesima i aplauzima.

- Nažalost, nisam gledao film 'Motel Nana'. Nisam se dvoumio da li ću prihvatiti ulogu kad me Predrag Velinović  pozvao, pogotovo što mi se učinilo da je to jedna prava, možda i prva prava koprodukcija između Republike Srpske i neke producentske kuće iz Beograda. Najveće zadovoljstvo mi je pričinjavalo to da gledam ljude, kako naši filmski radnici sarađuju sa tim ljudima iz Beograda koji imaju mnogo više iskustva. To je savršeno funkcionisalo i to je ono što je mi je najbitnije i što je ostavilo najveći utisak – kaže Pejaković, dodavši da nije vidio scenario filma, te da je uzeo samo separat te scene.
 
Njih dvojica, objasnio je, imaju odnos ljudi koji vjeruju jedan drugom.

- Prosto nije to bio neki obični posao za pare. Meni je bilo bitno da učestvujem u tome. Znao sam šta igram, znao sam gdje idem i šta treba da radim. Pegi i ja vjerujemo jedan drugome i dugo se poznajemo – ističe Kolja.

Publika u Banjaluci odlično je reagovala na film. Na pitanje da li je očekivao ovakvu reakciju publike, odgovara potvrdno.

- Pegi mi je rekao da su i u Nišu dobro reagovali i da su mi htjeli dati neku nagradu za epizodnu ulogu, ali nisu, jer nisam državljanin Srbije, što se ranije nije dešavalo, ali sad su uveli neka nova pravila. Šalim se, nema to veze sa nagradama, nego su tu male uloge uvijek zgodne, jer ti nemaš odgovornost glavne uloge, ne nosiš film na svojim plećima, nego imaš mogućnost da pokupiš kajmak. Ovi ostali šljakaju, rade, sve stoji na njima, a ti se tu pojaviš nešto se izglupiraš i publika dobro reaguje. To nije objektivna slika – zaključuje, ne skrivajući da se dobro zabavljao u ovom filmu.
 
Ima još jedna sitnica, dodaje, a to je da glumci imaju karijere, te da on nije glumac koji živi od toga, koji ima karijeru glumca u smislu da bira uloge, da pazi, da gradi, da odbija uloge, tako da se slobodnije ponaša.

Zavukao se daleko od očiju javnosti dok piše scenario za film koji će se početi snimati sljedeći mjesec, a na pitanje o čemu se tačno radi, ostao je tajanstven, objasnivši to obavezama iz ugovora.

- Kad radiš bilo šta što se tiče pisanja, uvijek se zavučeš negdje, pa nešto radiš. Ne smijem za sada da otkrivam o čemu se radi, jer mi tako piše u ugovoru. Radi se o filmu koji treba da počne da se snima u aprilu, tako da će se uskoro čuti za to. Pozorišni zanat je osnova mog znanja i umijeća, a Narodno pozorište RS moja glavna preokupacija – kazao je.

Kolja je poznat kao izvrstan zabavljač i muzičar, pa je nedavno sa momcima iz benda 'Sopot', na obostrano zadovoljstvo, radio i muziku za film 'Zduhač, znači avantura', čija premijera kuca na vrata u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci i drugim gradovima.
 
- Radio sam demo kad je ovdje bilo snimanje filma 'Zduhač'. Kad je Debeli radio taj film, onda smo radili malo u Trebinju, malo u Banjaluci i obradili smo pjesmu Nade Topčagić 'Treba mi rame tvoje'. Ne znam kakva je sudbina tog dema, da li će on ući u film ili ćemo raditi još jednu verziju te pjesme. Bilo mi je dobro raditi s tim momcima, imaju fin studio, jako su posvećeni svojoj muzici i muzici generalno i OK su ljudi, tako da je bilo jako fino – ne krije svoje utiske u vezi sa radom na muzici za 'Zduhača'.
 
Snimio je dva albuma sa 'Smakom Bijelog dugmeta', a trenutno radi treći album.

- Problem je što nemam bend i ne sviram. Trenutno radim treći album. 'Smak Bijelog dugmeta' je bio fora, to je ad hok bend. Drugi album samo radili Voja Aralica i ja. Na trećem albumu nema 'Smaka Bijelog dugmeta'. Nemam bend i teško je to uskladiti. Ne možeš sve, i ovo i ono, i pozorište i scenario... To je neozbiljno. Ranije sam mislio da je to fora, kao radiš svašta, ali to je ipak amaterizam – kaže.

Kako se fokusira na više stvari odjednom, objašnjava da mu nije problem da radi jednu stvar iza druge, ali da ne može zajedno da ih radi.
 
- Uvijek ti razmišljaš o nekom budućem poslu na neki način, odnosno muziku uvijek praviš, uvijek postoje neki tekstovi o kojima razmišljaš. Kad scenario pišeš, onda si u tome, da li pola godine proučavaš tu temu, intervjuišeš ljude i slično. U svakom slučaju, ne mogu da radim paralelno sve te stvari, ali mogu da radim jedno iza drugog i mogu da se posvetim poslu jedno vrijeme, pa onda drugom, ali to generalno stvara šizofreniju u čovjeku. Kad me neko pita šta sam, čime se bavim, nemam odgovor – iskren je.

Ne krije da mu je sad najbitniji miran život.
- To je najbitnije svakom čovjeku - neka vrsta duhovne vertikale. Ti na horizontali izludiš - ideš od smijeha do plača, a kad udariš u vertikalu, možeš da ideš u dubinu i visinu i baviš se svojim životom, a ne medijima, poslovima i šta ja znam. Privatan život, mir, smirenje, to je najvažnije. To ti sad kažem jer sam to kasno shvatio. Da li će neko napisati scenario jedan ili dva, koga je briga? Ima toliko scenarija. Kakve to ima veze? Da li će biti nekih uloga, šta ima veze? Ko se sjeća tih nekih filmova iz tridesetih gdje su ljudi napravili genijalne uloge – retorički je upitao.

Smatra da je najveća varka da umjetnost postane surogat duhovnom.

- Umjetnost je od riječi 'umjeti', napraviti, ti si zanatlija. I na kraju krajeva sam talenat... Nisi ti orao ni kopao za talenat, to ti je dato od Boga, nemaš ti nikavo pravo na to da se hvališ tim, samo da se izgrađuješ i da se moliš Bogu da ti to ne uzme. U suštini, treba se baviti porodicom, tim mirom, prijateljima... Zato su te revolucije glupost, kao ti mijenjaš nešto. Šta mijenjaš? Mijenjanje je individiualno - čovjek i Bog, Bog i čovjek, ti prema Bogu, ti prema sebi, ti prema osobi koju voliš – objašnjava.
 

Živi na relaciji tri grada, tri sredine, slične, ali opet različite. Da li ga to obogaćuje ili dezorijentiše, kako se snalazi u tome, Kolja obrazlaže svoj kulturni i politički stav.

- Mislim da je to sve jedinstven prostor. Smatram da postoji jedan jedinstven srpski prostor. On je jedinstven po svom nacionalnom i kulturnom identitetu. U tom smislu kretao sam se u jednom potpuno istom prostoru, nisam miješao prostore, ja nemam taj osjećaj, uvijek sam kod kuće. Ne vidim razliku između Beograda, Banjaluke i Trebinja. To je moj kulturni i politički stav – kaže.

U kojoj sobi, uslovno rečeno, mu je naprijatnije, gdje mu je ognjište, kamin, gdje se grije, Kolja otkriva da sad stvara ognjište.

- Možda kasno, ali sad ga stvaram. Porodica je vrsta skrovišta, to je nešto što ti jedino ostaje i ono što ti je bitno u životu da imaš nekog ko ti je najbliži, a najbliža ti je žena – priča Pejaković.

Pošto se bavi različitim stvarima u životu, pitali smo ga šta će savjetovati sopstvenom djetetu.
- Daću mu samo jedan savjet. Od malih nogu ću mu reći ko je i vodiću ga u crkvu, a ostalo je na njemu. Mislim da što uradiš djetetu do treće četrvrte godine, uradio si sa njim, ti dijete u pubertetu ispraviti ne možeš, možeš mu kičmu slomiti, ali ga promijeniti ne možeš. Odgajanje djeteta je ozbiljan posao. Svakom svašta može da se desi, samo treba moliti Boga da je živo i zdravo – ispričao je Pejaković.

Poručio je da je najbitnije da smo smireni, krotki, živi i zdravi.

(BLIN MAGAZIN)