(Ne)aktivizam

Oštra nula je ponosna što je bila jedan od organizatora jednog od prvih protestnih okupljanja koja nisu održana zahvaljujući organizovanom prijevozu, plaćanjem dnevnica, puštanjem sa časova, besplatnom pivu i ostalim propratnim šatorskim sadržajima.

Takođe, ponosni smo na građane koji su iskoristili svoje ustavno pravo i na Trgu Krajine 05. februara i 19. marta bez ikakvog straha iskazali svoje nezadovoljstvo postojećim stanjem u društvu. Zahvaljujemo se ovom prilikom rijetkim medijima koji su imali hrabrosti da objave potresne i groteskne ispovijesti običnih građana i žrtava društvene nebrige.

Da li vam je poznat pojam “nevladine organizacije”? U Banjaluci je takvih registrovano preko dvije stotine i nijedna nije smatrala shodnim da podrži ovakav događaj. Organizacije UNSA GETO i Centar za životnu sredinu nalazili su se 10 metara od mjesta održavanja protesta, ali nijemo posmatrajući nisu smatrali za shodno da nam se pridruže. Mi shvatamo potrebu za stvaranjem ružičastog privida modernog i naprednog društva, međutim činjenica je da među nama egzistiraju ljudi koji, ne svojom krivicom, ne znaju napisati projekte i ubaciti se na gradski budžet kao Omladinski savjet BL-a koji samo pod stavkom “sredstva za rad i funkcionisanje doma omladine u 2010.“ ima iznos od 48.750,00KM.

Pitamo se od koga danas možemo očekivati podršku?

I pored upućenog javnog poziva svim ne-vladinim organizacijama, nijedna od njih se nije odazvala. Ni sindikati, ni unija studenata, ni penzioneri. Studenti ne znaju ko su njihovi legitimni predstavnici, a samim tim ne osjećaju ni povjerenje u predstavnike i da bi isti mogli riješiti njihov problem školarina, studentskog smještaja, plaćenih ispita, seksualnih ucjena. Ali šta uopšte očekivati od ove društvene grupe čiji se članovi nisu usudili postaviti bar jedno pitanje tadašnjem premijeru na predavanju koje je održao na pravnom fakultetu.

Svi ti koji ne znaju kako doći do javnog budžeta su se na protestu javno obratili prisutnima na trgu. Neki od njih, iako muškarci i učesnici rata, nisu se ustručavali da pričajući svoju priču pred okupljenima i zaplaču. Potpuno nam je jasno zbog čega glavni mediji nisu prenijeli ovu sliku. Ona je opasna. Jedina stvar koju političari neće dopustiti jeste da slika stvarnog stanja u društvu dopre do običnog građanina.

Medijska obrada održanog protesta je još jednom potvrdila pravu svrhu medija: kreiranje stvarnosti, a ne profesionalan prenos informacija. Tako je prosječan konzument mainstream medija nakon priloga o protestima mogao zaključiti da se pojavila grupa nezadovoljnih građana koji iz samo njima znanih razloga su odlučili da taj dan provedu na trgu po kiši i hladnoći.

OŠTRA NULA razumije ovakvo ponašanje medija jer je očigledno njihov primarni zadatak da nastave sa kreiranjem atmosfere straha i osjećaja biološke ugroženosti svakog pojedinca (imaginarni neprijatelj vreba iza svakog ćoška).

OŠTRA NULA smatra da su održani protesti bila savršena prilika za dobijanje stvarne slike u našem društvu. Svaka peta marka u budžetu RS je pozajmljena ili od MMF-a ili od Svjetske banke. Da li to znači da je svaki građanin RS strani plaćenik i da li zato ćute?

(BLIN MAGAZIN)