I danas ime Dejana Savićevića predstavlja sinonim za uspjeh. Fudbalska zvijezda s kraja osamdesetih i početka devedestih godina prošlog vijeka nije potamnila. Nekadašnji as Budućnosti, Crvene zvezde, a potom i Milana, ostao je u svijetu fudbala i poslije igračke karijere.

Danas kao predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore vodi "đetiće" prvom plasmanu na jedno veliko takmičenje, a gdje god da se pojavi budi pažnju svojim fudbalskim stavovima. U ekskluzivnom intervjuu za "Fokus" Savićević se dotakao svega pomalo, današnje situacije u fudbalu regiona, ali i onih blistavih trenutaka iz svoje igračke karijere.

Fudbalska reprezentacija Crne Gore danas predstavlja pravo osvježenje u evropskim i svjetskim tokovima. Može li taj vjetar u leđa pogurati "đetiće" na Evropsko prvenstvo?

Zahvaljujući odličnom startu kvalifikacione kampanje Crna Gora je postala pravo osvježenje za evropski i svjetski fudbal. Na talasima tog uspjeha imamo pravo da vjerujemo da možemo uhvatiti mjesto koje vodi u Poljsku i Ukrajinu naredne godine. Sve je u našim rukama, odnosno nogama. Prvo mjesto u grupi ili eventualno kroz baraž realnost je ove selekcije Crne Gore.

Gdje vidite svoju reprezentaciju u odnosu na komšije (Hrvatska, Srbija, BiH, Slovenija), koje su već učestovale na najvećim smotrama?

Hrvatska i Srbija su na papiru jače selekcije od Crne Gore, koja je otprilike na istom nivou kao selekcije Slovenije i BiH. Ipak, onaj ko je naizgled jači ne mora uvijek da trijumfuje. Zato je fudbal drugačiji i zanimljiviji od ostalih sportova, jer ukoliko ima dobar dan, slaba ekipa može savladati mnogo kvalitetnijeg protivnika.

Koliko god uspjeh reprezentacije bio uočljiv, problemi su evidentni u domaćem šampionatu. Crnogorska liga spada u jednu od najlošijih na prostorima bivše države, a klubovi muku muče sa finansijama. Kako mislite riješiti taj problem?

Ne bih se složio s vama da je liga najlošija na prostorima bivše Jugoslavije. Ona je onakva kakve su i ostale lige u okruženju, ali je po mom mišljenju i najregularnija u toj konkurenciji. Mogu da se složim da po pitanju fudbalske infrastrukture najviše zaostajemo, naročito kada su stadioni u pitanju, ali po kvalitetu i regularnosti to nije slučaj.

Iz loše lige proizilaze problemi oko reprezentativnog kadra. Poznato je da selektor Kranjčar ima na raspolaganju svjetska imena, ali ima li ih ko zamijeniti u datom trenutku?

Imamo dosta mladih igrača koji dolaze, tako da će selektor Zlatko Kranjčar imati na raspolaganju igrače koji mogu zamijeniti standardne prvotimce u slučaju povreda. Naša je sreća što mladi igrači rano odlaze u inostranstvo, gdje imaju više prilike da napreduju. Nažalost, dok ovaj trend jača reprezentaciju, to je loše za klubove, ali to je problem svih klubova na ovim prostorima.

Da li ste zadovoljni infrastukturom stadiona u Crnoj Gori i da li se u skorijoj budućnosti planira neki kapitalan objekat? Hoćete li krenuti stopama Srbije, te Hrvatske, koja je u pripremi reprezentativnog kampa?

Fudbalski savez Crne Gore je u oktobru 2008. godine svečano otvorio svoj trening kamp u Podgorici, u prisustvu predsjednika FIFA, Sepa Blatera. Naš kamp nema hotel, ali zadovoljava sve potrebe naših reprezentativnih selekcija, o čemu svjedoče i rezultati.

Većina medija prenijela je vaš stav o tome da niste za regionalnu ligu. Da li ste možda promijenili mišljenje i možete li nam nabrojati prednosti te lige, ali i mane?

Protivnik sam regionalne lige zbog toga što smatram da u ovom trenutku taj projekat nije izvodljiv. Postoji mnogo tehničkih i bezbjednosnih problema koji su u ovom trenutku nerješivi.

Koji su to klubovi s prostora bivše Jugoslavije koji odskaču?

Velika četvorka je za koplje ispred ostalih. Crvena zvezda, Partizan, Dinamo i Hajduk bili su i ostaće najveći klubovi u regionu.

Vaš saigrač iz najvećih uspjeha Crvene zvezde Robert Prosinečki dobio je vruć krompir u ruke preuzimanjem giganta koji već godinama posrće. Može li Robi izvesti "crveno-bele" na pravi put?

Mislim da je Crvena zvezda napravila dobar potez dovođenjem Roberta Prosinečkog za trenera. Nadam se da će napraviti dobar rezultat, ali za to će mu biti potrebno vremena, jer kao što je Zvezda tamnila posljednjih 20 godina, tako će trebati vremena da se vrati u fudbalsku orbitu.

Pratite li dešavanja u bh. fudbalu, prije svega mislim na Republiku Srpsku? Borac je jesenji šampion Premijer lige i poslije dugog niza godina mogao bi igrati značajnu ulogu na ovim prostorima!

Ne pratim fudbalska dešavanja u BiH osim kada je u pitanju reprezentacija. Razlog za to je što u medijima nema mnogo informacija o vašem fudbalu, jer najveći publicitet dobijaju engleska, španska i italijanska liga.

Dok ste harali Evropom u dresu Crvene zvezde, a potom i Milana, ovo podneblje imalo je trend da se bebama dječacima daje ime Dejan, i to isključivo po vama?

Drago mi je da to čujem, ukoliko je to zaista bilo tako, ali znam da je Dejana bilo i prije mene, a i poslije (smijeh).

Poznato je da ste bili ljubimac Silvija Berluskonija. U kakvim odnosima ste sada?

U dobrim sam odnosima sa Berluskonijem. Kad god odlučim da pogledam neku utakmicu u Milanu sretnemo se u VIP loži i razgovaramo. Žao mi je što trenutno ima dosta problema s politikom i sudstvom, ali sam siguran da će uspješno izaći iz njih.

Koliko god bježali od politike, od nje se, nažalost, ne može pobjeći, jer ako nećeš ti nju, naći će ona tebe. Žalite li za raspadom bivše države (SFRJ) i da li mislite da ste vi, kao vrhunski sportista, mogli nešto promijeniti?

Žao mi je što se SFRJ raspala, naročito zbog načina na koji je do toga došlo. Žao mi je ljudi koji su u tom ratu stradali, koji su dali svoj život za nečije političke ideje i interese. Sportisti nisu mogli promijeniti ništa, jer je bilo mnogo uticaja velikih sila na razbijanje komunizma na ovim prostorima.

Za vrijeme Mundijala u Italiji bili ste u (ne)milosti Ivice Osima, onaj u Americi propustili ste zbog sankcija, a Francuska je došla prekasno. Mislite li da ste lično, ali i kao reprezentacija, mogli da postignete više nego što jeste?

Slažem se s vašom konstatacijom da sam u dresu reprezentacije mogao mnogo više da ostvarim da nije bilo rata i sankcija. Imali smo ekipu za mnogo veće domete nego što to rezultat pokazuje, ali, nažalost, on je mjerilo svega, pa i moje reprezentativne karijere.

Oni mlađi naraštaji možda i ne znaju da vam je nadimak bio Genije, pa da ih podsjetimo kako ste zaradili taj nadimak, kojim vas i danas krste?

Nadimak sam dobio u Italiji, a dao mi ga je Đermano Bovolenta, iz "Gazete delo sport". Taj nadimak su vrlo brzo prihvatili i ostali mediji.

Bili ste ekstra igrač, kao trener bačeni u vatru sa malo iskustva, danas uspješan predsjednik FSCG. Koja uloga vama kao čovjeku najviše odgovora, a za koju mislite da ste je najbolje obavljali?

Po mom mišljenju, funkcija koju sam najbolje obavljao je fudbaler. Uvijek sam se najbolje osjećao na terenu. Iz tog vremena i najviše me pamte, a i ja se rado vraćam u dane mladosti.

Dejan Savićević, privatno. Imate li vremena za sebe, porodicu, prijatelje, ili je sve to podređeno životu sa fudbalskom bubamarom?

 Imam dovoljno vremena za sebe i djecu, ali je veći dio mog radnog dana posvećen i podređen fudbalu i praćenju svega onog što ima veze s ovim sportom.

(Fokus.ba/BLIN/em)