BLIN MAGAZIN u cjelosti preuzima reakciju Elvisa Hadžića sa portala 'Balkan24'!
Piše: Elvis Hadžić (balkan24.com)
Neki dan malo pročavrljah sa Bojanom Bajićem na facebook chatu. U te vode zalazim rijetko i uglavnom kad se poželim čuti sa nekim od raje. Elem, ugledah zelenu lampicu uz Bojanovo ime, pa mu se javih, onako, baš kao nekom od raje. I, bogami, javi se čovjek isto tako, kao nekom od raje. I zametnu se mali ali interesantni dijalog u kome mi razmjenismo svoja dragocjena mišljenja.
O čemu se tu radilo?
Radilo se o Bosancima.
Počelo je sasvim nonšalantno. Pitam ga kako se devera, ohane li se ponekad. On meni: ima se vremena za sve. Kako pređosmo na politiku to vam ne bih znao reći, izgledalo je spontano.
Tek, veli ti on meni, Bojan Bajić:
"Prije sam stalno mislio da su Srbi ti koji ometaju i sputavaju integraciju, a sad vidim da su ipak Bošnjaci ti koji najviše koče ovaj proces..."
Dobro, more bit bidne...
E sad, da se ne gađam citatima, jer fakat nisam imao namjeru da vodim intervju nego sam se čovjeku obratio sasvim individualno, kao čovjek čovjeku, ništa više...ali će Bojan nekako odjednom utrpati tu i Dodika (pretpostavih da je čitao moj članak), i to mi nekako odmah iskoči iz naše pitome konverzacije.
Na pomen Dodika, naravno, diže mi se kosa na glavi, i zamolih ga da ne pričamo o toj seljačini. No, Bojan mi procuri kroz eter nešto kao: "Dodik možda jeste seljačina, ali zna on šta radi..."
Pa naravno da zna...
Je li tako bilo, Bojane?
Onako, jaranski razgovor ništa više...
I tako, preko Bošnjaka i Dodika dođosmo do Bosanaca.
Elem, veli ti meni Bojan Bajić da Bosanci ne postoje. Kaže, Bosne ima, jer nam nema druge, ali Bosanci su izmišljena nacija. Čuj, Bosne ima, Bosanaca nema! I to još izmišljeni. Pođoh se štipati, rekoh, da nisam možda sam sebe izmislio, kao glavni junak neke moje priče?
I to me namah podsjeti na onu monodramu Josipa Pejakovića "On meni- nema Bosne!" Jer, logično, kako može biti Bosne a da nema Bosanaca? Ima li Njemačke bez Nijemaca, Amerike bez Amerikanaca, Tunguzije bez Tunguzijaca? Haman da ima.
Izgleda da može i tako.
Bojan mi reče da može i da mora, da nacijama treba najmanje 150 godina da postanu nacije, da je to dug proces, i ako hoću da se izjasnim kao Bosanac onda moram mijenjati ustav...
Pa dobro.
Moram priznati, iznenadih se onako, poprilično, Bojanovim izlaganjem i argumentima, ali ne radi paralele sa monodramom Pejakovića, već iz pouzdanog ubjeđenja da su za Bojana glasali upravo- Bosanci! Onih kojih nema. Poslije kontam nije ni čudo što je tako prošao na izborima. Vjerovatno je Bojan i shvatio da Bosanaca nema tek nakon izbora- kad je vidio da nema glasova...
Moje iznenađenje nije bilo kolosalno, jer me više ništa ne može iznenaditi, nego čisto, onako ljudski: ja mislio on Bosanac, Srbin, ali Bosanac. Bosanski Srbin, pravoslavac, štagod- ali Bosanac. Tako se barem prodavao (ili je tako zvučao) dok su mu trebali glasovi. Znam dosta raje koja je glasala za njega baš iz tog ubjeđenja. Izgledao je kao nešto novo, nešto napokon realno i dokučivo. Nešto s čime se mogu poistovjetiti mase nezadojene nacionalizmom koji nas razara na oči rođene. Otuda vjerovatno i naziv stranke "Naša Stranka". Ono, ko MI smo protiv ONIH tamo... Što bi u prevodu, jelte, značilo MI smo multietnička stranka, prava bosanskohercegovačka stranka, što znači "Bosanci", a oni tamo su nacionalisti koji su započeli rat i kojim nije u interesu bosanskohercegovački narod nego fotelje. Je li tako? Griješim li ja u ovoj opservaciji?
Ako se tu još doda i Danis Tanović- bosanskije da bosanskije ne može biti!
I baš zbog te "Naše Stranke" i ja sam bio vjerni čitalac Bojanovih tekstova.
Razgovor je trajao sasvim kulturno, pomenula se tu i historija i ideologija, i bez ikakvih bahatih opstrukcija. Jer, prije svega, Bojana sam iznimno poštovao, a poštujem ga i sad, samo što mi je juče bio mnogo draži nego danas, to moram priznati. I više nije iznimno. A zašto?
Ugledah sutradan Bojanov tekst: Pismo Bosancima, vrlo zapetljana priča u 3-D.
Iznad teksta je predstavljena bajkovita animacija.
I tu Bojan detaljno iznosi argumente koje je sa mnom dan prije samo ovlaš prešao. Tu će Bojan meni, a i svim ostalim građanima Bosne i Hercegovine fino i kulturno objasniti zašto mi nismo Bosanci, da smo mi izmišljena nacija, i još svašta nešto.
Da se razumijemo, prije svega, mislim da se Bojan Bajić kao političar koji zagovara multietničnost ne bi uopšte trebao doticati ovih tema. Takvim istupom on sam sebi kopa političku jamu, bespotrebno se distancira od svog političkog tijela, i zbunjuje ionako konfuzne ljude. Jedan od rijetkih postaje jedan od Njih, a stranka u kojoj nastupa i koju promoviše gubi svaki smisao u onoj prisvojnoj zamjenici "NAŠA".
Pa eto, taman da je i u pravu, mislim da on ne bi smio sebi uzimati za pravo da nam pojašnjava ovako zapetljane priče. Za to imamo Dodike, Čoviće i Tihiće.
Prvo što mi je zasmetalo je upravo ta ironija u naslovu i sličica koja to potpunjuje. Vrlo zapetljana priča, kaže Bojan Bajić. Bajka. Bajka koju će nam on ovom prilikom raspetljati, i mi ćemo nakon ovog teksta, osvješćeni istinom, živjeti "happily ever after".
Naravno, nemam namjeru ići kroz čitav tekst i analizirati paragraf po paragraf. Koga zanima neka pročita tekst, i sudi za sebe. Inače, Bojanove tekstove svima toplo preporučujem.
Uglavnom, članak na prvu izgleda logično sročen, kulturno upakovan, sa vještom analizom trenutne situacije na terenu. A to "trenutno" je upravo zadnjih 150 godina krvave bajke Bosne i Hercegovine. Upravo onoliko godina koliko traba nekom narodu da postane nacija, kao što to pesnik reče. I sada, kad su eto ti "narodi" postali "nacije", ona nacija čija ovo zemlja vjekovna i jeste, treba da se bori za svoje pravo, pravo manjine, da mijenja ustav i sve što uz to ide. Što će reći da smo mi, Bosanci, manjina u svojoj državi, iako ne postojimo, ipak nas ima. Nekolicina. Od zaboravljene nacije do nepostojećeg naroda. Znači, Bojan nam preporučuje još 150 godina krvave bajke. Sad mi treba da dokazujemo tim ostalim "narodima-nacijama" da su i oni u stvari Bosanci i Hercegovci, a pošto se oni s tim neće složiti, onda mi trebamo biti uporni, koristiti sva sredstva kako bi ih u taj fakt ubjedili. Isto onako kako su oni ubjeđivali nas u zadnjih 150 godina!
I taj rat, u kome smo ginuli svi na sve tri strane, nemojte se čuditi- nije gotov. Jedina razlika je u tome što se više ne puca. Ali zato pucamo po šavovima.
Da, slažem se, ako je ustav ono što treba mijenjati- onda ga hajdemo promjeniti! Jer, ipak, Bojane, nisu samo u pitanju mješani brakovi koji imaju pravo da se nazivaju Bosancima. Bosna i Hercegovina je multietnička država sa tri konstutivna NARODA a ne tri konstutivne nacije. Tako bi barem trebalo da bude. Ono što ti nama pričaš u svom pismu je upravo to da bosanskohercegovačka nacija ne postoji. Možda i ne postoji, ali to je Dodikova retorika, Bojane.
Ima tu nas, vjerovao ili ne, i čistokrvnih "Bošnjaka" i "Hrvata" i "Srba" koji se smatraju Bosancima. Tačno je, nažalost, da smo danas manjina i da nemamo pravo da se izjasnimo ni na taj način. To nam nisi trebao ti, Bojane, pojašnjavati. Jasno je to nama, zato i jesmo u ovim govnima.
Priča jeste zapetljana, ali ni u kom slučaju onoliko koliko ti misliš. Zar nije apsurd tih "nacija" da se odriču grba pod kojim su, zajedno sa Srbima, išli na Kosovo protiv Turaka? Vjekovna borba jednog naroda za svoju naciju traje mnogo više od 150 godina, Bojane. Tako je barem u slučaju Bosne, a sa frikcijama unutar Bosne to traje mnogo kraće. Ali efikasnije.
Istini za volju, bosanski Muslimani, su nasjeli na taj fol, pa tako mnogi od njih danas nemaju pojma da je Bosna postojala i prije Turaka. Bosanski srednjovjekovni grb se u svom onom haosu pomješao sa mjesecom i zvijezdom, religiozno opredjeljenje se identificiralo sa političkim i "nacionalnim" izborom, što su druge dvije "nacije" i gurale, pa jedva dočekale, e da bi svoju borbu sproveli u djelo. A to je cijepanje Bosne i Hercegovine.
Bosanci su tako, od srednjovjekovnih Ljiljana, preko onog "U", četiri "S" i petokrake, eto na kraju postali Bošnjaci. Što je, svakako, opet apsurd za sebe.
Bosanac i Bošnjak je jedna te ista riječ, ali u današnjem kontekstu to su dva totalno različita pojma. Nažalost, to je tako. A tako je, jer su se religiozne komponente nametnule onim političkim i nacionalnim. Pa tako Ljiljani, kao najrealnije obilježje svih nas koji vjekovima živimo na ovim prostorima, postade apsurd, kao i "Bosanci" što su. A Bošnjaci nisu ništa drugo do bosanski Muslimani, koji su sada nacionalistička protuteža srpskom i hrvatskom seperatizmu.
I sada imamo tri "jednakosti".
I zato smo tu gdje jesmo.
I zato nas više "nema". A to ne treba nikako isticati kao neku pozitivu, jer tu ničega pozitivnog nema. Jer, da ima, sada bi imali pravnu i demokratski uređenu državu.Tvoja objektivnost, Bojane, je sramota svih nas.
Bosna i Hercegovina je, čime ti aludiraš svojim tekstom, u stvari- nužno zlo, u kojem se treba i mora tražiti kompromis. E vidiš, sve dok je to "nužno zlo" znači da je i nazor. A sve što je nazor tome nafake nema.
Sa dužnim poštovanjem, kao što ti već rekoh, ovaj tvoj tekst, ovo tvoje pismo, ovu tvoju bajku, smatram ničim drugo nego do patetičnim kompleksom tvog identiteta.
A to je tvoja lična stvar, Bojane.
Mislim da bi se trebao odlučiti: ili si kolumnista ili političar. Ovo što je između nikako ti ne priliči. Malo NAS je, brate, da bi se tek tako odricali jedni drugih.
(BLIN MAGAZIN/tg)
JOŠ PROČITAJTE:
KOLUMNA ĐORĐA KRAJIŠNIKA: Kako Udruženja žrtava rata postaju dželati zdravog razuma
PREPORUČUJEMO:
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook