- Ne postoji nijedan suštinski razlog za moju smjenu, izuzev lične netrpeljivosti Gavrila Bobara prema meni prouzrokovane čistim koristoljubljem - rekla je Markovićeva i naglasila da su, uz Bobara, glavni akteri njene smjene, Marko Ostojić i Zlatan Lazarević.

FOKUS: Rukovodstvo SNSD još nije raspravljalo o ovom slučaju, ali su se iz centrale stranke već mogle čuti određene informacije da ne postoji nijedan valjani dokument, na osnovu kojeg bi vas odstranili s mjesta predsjednice OO SNSD. Znači li to da odluka o smjeni, ipak, nije konačna?

MARKOVIĆEVA: Vidjećemo kako će se stvari dalje odvijati, posebno poslije sastanka s predsjednikom SNSD, Miloradom Dodikom, i izvršnim sekretarom Rajkom Vasićem, koji danas (subota) dolaze u Bijeljinu.

FOKUS: Vi ste, znači, sigurni da iza svega stoji Gavrilo Bobar. Zbog čega?

MARKOVIĆEVA: Nisam neko ko bi pristao na to da bude predsjednik samo na papiru. Nisam željela da pristanem na to da se sjedište SNSD preseli u jednu od njegovih kompanija, da na kraju stranka postane jedna od njegovih poslovnica. Nisam od onih koji bi bili samo puki izvršioci naređenja koja će Gavrilo Bobar, s vremena na vrijeme, preslušavati u svojoj kancelariji. Meni šef nije Gavrilo Bobar, već Milorad Dodik.

FOKUS: Zanimljivo je da odluka o smjeni dolazi u periodu kada ste zbog svog nastupa na sjednici Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, pobrali simpatije javnosti u Srpskoj, jer ste otvorili jednu od bolnih tema iz proteklog rata - zločin u Sijekovcu.

MARKOVIĆEVA: Da nije bilo izvještaja specijalnog izvjestioca Savjeta Evrope za ljudska prava Dika Martija, o trgovini ljudskim organima na Kosovu, evropske institucije sigurno nikada ne bi saznale ništa o stravičnim masakrima u Sijekovcu, kod Broda. Povodom Martijevog izvještaja, javila sam se za diskusiju, a s obzirom da sam imala podatke da su se slične slične stvari dogodile u Sijekovcu, kao i na Kosovu, odnosno Albaniji, znatan dio diskusije sam posvetila slučaju koji se desio na našoj teritoriji. Nakon mog izlaganja veliki broj parlamentaraca je bio iznenađen, jer im je to bila prva informacija o tome. Sutradan smo Marti i ja razgovarali o Sijekovcu. Rekla sam mu da je RS zainteresovana da se taj slučaj istraži. S obzirom da je Marti veoma uspješno i kvalitetno uradio izvještaj o Kosovu rekla sam mu da bi bilo veoma korisno da se on pozabavi i Sijekovcem. Da li će se on time i baviti, zavisi, prvenstveno od Komiteta za pravna pitanja i ljudska prava SE. Sada se Komitet prvo mora izjasniti da li će se izvještaj uopšte i raditi.

FOKUS: U delegaciji BiH, pored vas, bili su još Mladen Ivanić i Azra Hadžiahmetović. Kakav je bio njihov stav o vašem prijedlogu da se otvori slučaj Sijekovac?

MARKOVIĆEVA: Ivanić je podržao izvještaj Dika Martija, a pretpostavljam da bi podržao i ovo što sam kandidovala za RS. Azra Hadžiahemtović, koja je bila na januarskom zasjedanju, nije ni glasala za izvještaj Dika Martija, bila je suzdržana, a pretpostavljam da bi bila uzdržana ili čak i protiv ove inicijative koju sam kandidovala kod Martija.

FOKUS: Kad smo već kod toga kako delegacija BiH nastupa u Savjetu Evrope? Dogovarate li nastup prije same sjednice ili svako od članova istupa samostalno?

MARKOVIĆEVA: Mislim da nastupamo entitetski. Prije održavanja izbora Ivanić i ja smo bili iz RS, dok su Hadžiahmetovićeva, Bakir Izetbegović i Slavko Matić bili iz Federacije BiH. Tokom svih zasjedanja pokušali smo dva puta da se usaglasimo, ali nismo uspjeli tako da smo Ivanić i ja imali jedan stav, a njih troje drugi. Kada sam ulagala amandmane na neke rezolucije u prethodnim zasjedanjima, onda se dogovorimo Ivanić i ja, a dešavalo se da članovi delegacije iz FBiH ne podrže te amandmane ili nisu htjeli da glasaju.

FOKUS: Da li je moguće da BiH u evropskim institucijama nastupa jednim glasom, odnosno jedinstvenim stavom?

MARKOVIĆEVA: Nije se prvi put u Savjetu Evrope desilo da se predstavnici BiH različito izjašnjavaju o nekoj temi. To se u prethodnom periodu gotovo stalno dešavalo i u Predsjedništvu BiH. Sjetimo se Harisa Silajdžića, koji je nastupao u UN samostalno, bez ikakvih usaglašavanja sa ostalim članovima Predsjedništva. Tada se Nebojša Radmanović oglašavao i rekao da ne stoji iza toga. Zbog imidža BiH bilo bi dobro da tamo istupamo isto u ime zemlje koju predstavljamo, ali zajednički nastup je jednostavno nemoguć u situaciji kad ispred sebe imate izvještaj nafilovan netačnim informacijama iz Sarajeva, poput izvještaja monitoring tima za BiH u kojem se navodi da je put BiH ka EU usporen zbog Vlade RS ili NSRS. Kada uložim amandmane da se to promijeni u izvještaju onda su članovi delegacije iz FBiH protiv i to ne podržavaju. Kada je 2007. godine bila Rezolucija o ljudskim pravima Izetbegović je tražio da se donese amandman kojim bi se Srebrenica proglasila nekakvim distriktom u BiH, što je mimo Ustava.

FOKUS: Pomenuli ste imidž BiH. Kakav je taj imidž, trenutno, s obzirom da se već gotovo četiri mjeseca poslije izbora ne može formirati vlast u BiH?

MARKOVIĆEVA: Mislim da ovakav naš odnos i nemogućnost da se konstituiše vlast u BiH pravi još lošiju sliku u svijetu o BiH, nego što ona jeste. Mada je ta slika loša, kako zbog diplomatije BiH, tako i zbog odnosa pojedinih ministara iz Savjeta ministara, kao što je Sven Alkalaj, ministar spoljnih poslova ili Tarika Sadovića, bivšeg ministra bezbjednosti za koga je Stejt department i američka administracija došla do podataka da je bio u vezi s određenim, potencijalnim, terorističkim organizacijama u BiH i zato je i smijenjen, ili Sadik Ahmetović, pored koga prolazi mnogo opasnih stvari na koje on ne reaguje kao ministar bezbjednosti BiH. S druge strane, postoji naša ukupna unutrašnja pasiva koja je evidentna na političkom, ekonomskom, socijalnom i privrednom planu. Njemačka i Holandija traže monitornig nad provođenjem bezviznog režima za građane BiH, što je pokazatelj da i dalje imaju rezervu prema BiH.

FOKUS: Ko je kriv što BiH još nema formiranu vlast?

MARKOVIĆEVA: Poznato je da su političke partije iz RS već 30. novembra prošle godine, kada su poslanici primili sertifikate, bile spremne da se konstituiše Parlamentarna skupština RS. Mi smo znali koga ćemo kandidovati za predsjedavajućeg u Predstavničkom domu, a koga u Domu naroda. Odgovornost leži na strankama iz FBiH, zato što oni ne mogu da se dogovore. Logično je da ispred bošnjačkog narod u vlasti učestvuju dvije najjače partije SDP BiH i SDA, a ispred hrvatskog naroda HDZ BiH i HDZ 1990. Smatram da je najveća odgovornost na SDP, jer oni ne mogu da prihavate tu stvarnost i htjeli bi da prave neke improvizacije kao što su to uradili s članom Predsjedništva BiH, Željkom Komšićem, koga je podržalo 300.000 Bošnjaka. Tako bi oni i sada htjeli da naprave neku farsu, ali su i obje HDZ svjesne toga i ne treba to da dopuste, jer je njima najveći dio hrvatskog naroda dao povjerenje. Sada je kočnica kod SDP BiH. Kada oni otpuste tu kočnicu mislim da će stvari krenuti nabolje.

FOKUS: Mislite li da je i međunarodna zajednica prozrela SDP? Vidimo da iz dana u dan iz Evrope i SAD stižu signali da Lagumdžija ne može da radi baš onako kako je on to zamislio.

MARKOVIĆEVA: SDP je u evropskoj i međunarodnoj javnosti demaskiran, tako da je i Zlatko Lagumdžija to već shvatio. Smatram da Lagumdžija više ne insisitra na tome da on bude predsjedavajući Savjeta ministara BiH i da je spreman da to prepusti HDZ, ali onda traži ministra spoljnih poslova što mi iz RS nećemo dozvoliti, jer smatramo da bi ovo ministarstvo trebalo da pripadne RS. SDP mora shvatiti da se stvari u BiH ne mogu zakivati u politici i da se ne može vršiti političko nasilje, a to su pokazali s Komšićem.

(FOKUS/ds)