Piše: Bojan BAJIĆ

Zašto u Republici Srpskoj postoji strah od javnog govora? Zašto ljudi i kad nešto hoće da kažu ili napišu svoje mišljenje, žele ostati anonimni?

Valjda zbog toga cvjetaju internet forumi, gdje se pod skrivenim identitetima izbacuju brojne frustacije i gorčine, istine i laži, pravde i nepravde. Možemo kriviti ljude, i tu ima istine, ali najveća istina ipak leži u činjenici da Republika Srpska nije prostor slobode misli i govora, te da se sa najviših instanci sitema proizvodi osjećaj neslobode. Kada vlast i njeni predstavnici koriste naš budžet da od sebe stvaraju Bogove, onda je logično da velika većina stanovništva živi u strahu.

Izlazak iz ovakvog stanja je moguć samo direktnim govorom, od argumentovane kritike, preko satire, do zajebavanja onih Bogova u sistemu, koji koriste moćne institucije sistema da stvaraju mitsku sliku o vlastitom mesijanstvu u ime naroda.

Zbog toga ću ovosedmični prostor za vlastiti tekst, ustupiti autoru koji je imao potrebu da nešto napiše, ali ne smije pod svojim imenom, jer se boji da bi ostao bez posla. Razumijem ga.

Način na koji je tekst napisan definitivno nije moj stil, ali u ime slobode pojedinca i njegovog izbora, bez obzira da li se to sviđalo moćnima ili ne, odlučio sam da u cjelosti objavim tekst autora, te na taj način na sebe preuzmem sve moguće konsekvence, a autora zaštitim od eventualne odmazde vlasti i mogućeg sudskog epiloga.

E-mail koji sam dobio:

Tue, February 8, 2011 9:57:54 PM
ZA PORTAL

From:    <d……[email protected]>   
...
Add to Contacts
To:    [email protected]   
       
     GREAT BALLS OF FIRE.doc (34KB)   

'Evo majstore, napisao sam bio, pa ispravljao, zato ne volim da pišem ništa, uvijek mislim da može bolje i ispravljao bih do sutra, al' evo, pa ako ti se svidja objavi... pozdrav

p.s. negdje sam ispustio prvobitnu zamisao, ali ako misliš da ima štofa slobodno pusti i nemoj me potpisivati, stavi pseudonim: Slobodan Tuđman.'


TEKST SLOBODANA TUĐMANA: GREAT BALLS OF FIRE

Pedofilija je totalno „out“ u Republici Srpskoj. Sado-mazo varijante sve su aktuelnije, ali Big-Dick kategorija se baš fura. U našem najnovijem fazonu zvaće se Great Balls Of Fire. A glavni akter aktuelnog porno video-klipa da nije predsjednik, trebalo bi ga izabrati!!!

Deplasirao je i foru Mileta za predsjednika. I kad je stvar već legla, zašto ne staviti tačku na i, odnosno zašto ne vratiti slovo“C“, na mjesto koje mu vaistinu pripada. Gdje? Pa Miloradu u prezime, naravno. DO-DICK, zvuči svjetski, onako anglo-saksonski, a i naš Mile je svjetski čovjek. Kažu da osim Čak Norisa jedino naš Mile zna šta je pjesnik htio da kaže!? Čak je i Čak počeo da uzmiče pred Miloradom, braneći se da je sve to što se o njemu u poslednje vrijeme govori, najvećim dijelom, samo plod mašte neodgovornih i neobjektivnih novinara. A narod lud pa povjerovao. “U cara Trojana kozje uši“, a u Milorada muda ko lubenice (za rezbarenje portreta i sl.). Lijevi testis, onaj veći, nosi Pero S., a manji je prihvatila Bilja V. U krivinama pripomogne i Pero Đ., a Pantelija kad ima vremena balansira. Inače, Pantelija je maneken u Durexu, tu baš po njemu prave kondome za predsjednika. Predsjedničke, s okusom gorčine, ali i raznim voćnim aromama. 

Nema tu ništa sporno, međutim pitanje je kuda ili kamo s tolikom strvinom? Poslednji put kad ga je kod pisoara snimila nadzorna video-kamera, alarmiran je Green Peace, a iz Miletovog kabineta zapomagaše: nasuk’o se kit, kraj Vrbasa u Banjoj Luci?!!? Nije prošla fora, ali kad je nedavno i ispred mnogo više kamera, Mile poručio BORS-u, dobićete od šake do Laktaša,...e to je ostavilo traga. Da se razumijemo i Panteliji i svim kategorisanim borcima. Odlikovanim i neodlikovanim,  ratnim vojnim invalidima i porodicama poginulih, Mile nedvosmisleno poručuje: Niste zaboravljeni ili ne padoste uzalud,...i sl. Uzalud je suludi Vasković objavljivao (a Babić ranije potvrđivao), da je Mile onomad kad su snimali film o divovskoj Anakondi, dublirao glavnog lika. Optuživši ga da je tada uzeo veliki novac, a poreskoj upravi i Čeki, takođe ponudio dublera. Kasnije se ispostavilo, da Mile nije provaljen zbog Vaskovića, nego baš zbog muda koja su isplivala na površinu. Velika, pa plutaju.

Uzgred budi rečeno, slavni režiser se uzalud žalio da je džaba bacio pare, jer nijedan jedini kadar nije iskoristio u totalu, nego je morao da reže na manje komade. Probali su i sa snimcima sa satelita, ali ni to nije dalo rezulata. Projekat je načisto propao, procurilo je iz dotad zatvorenih ali dobro napućenih izvora. Ubrzo potom, iz istih izvora, procurila je i vijest da se najmanje jedna amazonska anakonda i dan danas krije u usnoj duplji urednice, nekad najgledanijeg političkog magazina RTRS-a.

Uzalud su Vasković i Babić (kasnije samo Vasković) danima trunili. Sve bi brzo palo u zaborav, da poslovično-dobro obavješteni Uvalni ured u Vašingtonu DC, nije saznao glavne detalje. Tamnoputa Kondoliza, naviknuta na XXXL SIZE, nije udarila u dreku (veliko je pitanje je kako bi npr.odreagovala Olbrajtova), nego je u skladu sa diplomatskom praksom, diskretno natuknula tadašnjoj predsjednikovici, da tamo na brdovitom Balkanu (konkretno u RS-u) ima zaista velikih proplanaka. A Klintonova, kivna na saksofonistu, koji je svoj instrument na samo nekoliko minuta posudio mlađahnoj Levinski, (spremajući osvetu zbog IMPIČ(K)MENTA), opasno se zainteresova za deliju Milorada.

Brojni analitičari slažu se u jednom: Miletova bojeva glava, našla se na meti CIA-e, a svijet na ivici pakla. I globalni svjetski poredak bi doveden u pitanje. Brojni agenti Američke nacionalne bezbjednosti uzalud su Klintonovu odgovarali od suludog nauma. Žensko je žensko, a kad navre, što joj više braniš sve više navaljuje. Čekala je svoj trenutak, i dočekala otvaranje nove zgrade Američke ambasade u Sarajevu. Istovremeno, gotovo preko noći i uprkos strogim bezbjednosnim standardima, snalažljivi sandžakljivi Fahro je odmah poviše američkog kompleksa, uzdigao svoj moćni falusni toranj i još ga uvrnuo, ne bi li Obaminoj državnoj sekretarici uvrnuo pamet. Fahro je odradio posao, ali je do fatalnog susreta, ipak došlo.

Oči cjelokupne svjetske javnosti su bile uprte u Klintonovu, a njene u Miloradov ponos. Na noge mu došla, ej! Progutala je i oprostila beogradske slike  s Biljanom, kad je ova izašla iz švedskog zatvora, pa se za ruke držeći s Miletom uputila u obližnji prazan stan. Progutala bi i štošta još, samo da je bila u prilici, ali nije. Brojne neodgovorne, širokoobjektivne kamere zabilježile su njenu zbunjenost tokom razgovora sa sarajevskim studentima, Miletov dolazak na prijem, kratko prepucavanje s Lagumdžijom i Miletov odlazak s prijema. I ništa...

Napaljena ko Australija u požaru Hilari je brže bolje napustila Sarajevo, bez pozdrava i protkolarnih gluposti. Ali nije mu zamjerila. Naprotiv, napalila se još više. Čudni su ti Amerikanci, a Amerikanke još više...i kažu još i nezasite.

Ostatak priče znate. Jednim okom budno motreći na Miloradovu predsjedničku inauguraciju, Klintonova je u više navrata obletila planetu, očekujući makar SMS sa njegovim imenom na displeju telefona, a Milorad ni da trepne? Nije da ne smije, nego neće. Pa zar ima nešto što Milorad RS, ne smije? Naravno da nema!!! Ali negdje se morao isprazniti, a dugo je i trpio. I ako se sjećate pitanja s početka teksta? Kuda s tolikom strvinom i nabreklim mudima pride?

Kad najednom, iz drugog plana, apsolutno bezobrazno i neopravdano, istupiše ovi iz BORS-a. I još mu prijete da je i njima došlo do guše i da im je pun k(ofer) svega. Tako je pred još većim brojem, tendencioznih i zlonamjernih objektiva, ozlojeđeni predsjednik poručio međunarodnoj zajednici (čitaj ...američkoj napaljenoj, bestidnici), koja bi njegovu veličinu da iskoristi zarad vlastitog zadovoljenja, a još pritom koristi BORS i manekena Panteliju, ponovo rekao NE! A ovima iz BORS-a je dodao: budete li se bunili, ni vi nećete dobiti ništa.

Nije on napušio BORS, ne daj Bože. A ako mislite da ne smije, grdno se varate.

To vam je prava istina, takav je naš Milorad.