Globusova novinarka razgovarala je u Londonu s jednim od vodećih britanskih filozofa, autorom kontroverznog djela “Dobra knjiga – Biblija za ateiste”, koje oko Uskrsa stiže u svjetske knjižare. Tekst novinarke Ane Muhar prenosimo u cijelosti bez jezičkih korekcija.

Piše: Ana Muhar, Globus

Bog ne postoji. Nema raja. Sve religije su bez veze. Kad je u ovakvom tonu naš razgovor započeo A. C. Grayling, jedan od najvećih suvremenih filozofa na svijetu, pomislila sam da je to ipak malo previše informacija za jednu katolkinju i sumorno londonsko jutro. Ipak, upravo sam takve tvrdnje mogla i očekivati s obzirom na činjenicu da je moj sugovornik autor prve biblije za ateiste. Punim imenom “Dobra knjiga – Biblija za ateiste” na svjetskim će se policama naći oko Uskrsa ili, prema nereligijskom kalendaru, u travnju. Nakon tridesetak izuzetno popularnih knjiga profesora Graylinga može se zaključiti da je i po naslovu i po sadržaju ovo njegov najsmjeliji uradak. “Tko ne živi smjelo, ni ne živi”, govori Grayling citirajući staru mudrost stoicizma.

Njemu smjelosti svakako treba. Svakodnevno je na meti religioznih ljudi i insitucija od kojih prima pisma mržnje. No, ustrajan je u svojoj tvrdnji da je ovakva knjiga potrebna svijetu te da je “vjerovanje u nešto samo iz vjere sramotno, neupućeno i zaslužuje upravo suprotno od poštovanja”.

Anthony Clifford Grayling sebe opisuje kao ateista, humanista i sekularista kojemu je cilj ljudima dati alternativu u potrazi za smislom života. “Svatko može živjeti smisleno. No, treba imati na umu da smisao ne možemo pronaći, nego ga trebamo sami stvoriti. Životni smisao različit je za svaku osobu”, tvrdi. Grayling smatra da je učenje, primjerice, kršćanstva da postoji univerzalna istina krivo. Kako kaže, to upravo podsjeća na inkviziciju i Staljina. “Istina ima koliko i ljudi”, dodaje.

Graylingova biblija vodi se idejom humanizma koji uči da se životna etika treba temeljiti na našem najboljem razumijevanju ljudske prirode. Dok religijski moral zahtijeva da činimo stvari koje se često kose s ljudskim doživljajima, protiveći se seksu ili gay opredjeljenju, humanistički je moral u većoj mjeri usklađen s ljudskom prirodom.

“Tolerancija, kako individualna tako i u institucijama, vrlo je važna. Ni jedna Crkva ne može biti tolerantna dok vjeruje da posjeduje univerzalnu istinu”, navodi Grayling. Odbacuje religijsko poimanje grijeha koji ostaje, poput mrlje, na svakom čovjeku. Pojam “grijeha” stari grčki filozofi doživljavaju kao “krivi pucanj”, krivu odluku u određenom trenutku. “Budimo realni, nitko ne može živjeti onako kako propovijeda Biblija ili Kuran. Dakle, nitko nije uistinu vjernik”, dodaje.

Svoju knjigu, čija će promocija biti na sveučilištu Oxford na kojem je i studirao i predavao, opisuje kao “promišljenu alternativu za mnoge ljude koji ne slijede ni jednu vjeroispovijest”.

“Biblija je sastavljena od mnogih dokumenata koje su skupljali i pisali mnogi ljudi u dugom vremenskom razdoblju. No, svi su tekstovi prošli uređivanje, neke su stvari izostavljene, a neke dodane...” kaže Grayling.

On je uzeo je neke od najboljih tekstova istoka i zapada, teorije o ljudskim bićima, njihovim željama i potrebama, te ih prilagodio i složio u sekularnu bibliju. “U mojoj knjizi ne postoji ni jedna rečenica o Bogu, duši ili životu nakon smrti. Nije protiv religije, ali je knjiga mudrosti, poticaja i komentara na različitosti ljudskog doživljaja”, opisuje. Preuzeta je i biblijska forma. Tako, primjerice, Graynorova knjiga postanka također počinje s jabukom. No, ovaj put ona pada na Newtonovu glavu i potiče ga na otkrivanje gravitacije. O ljubavi i reprodukciji, umjesto apostola, govore Bacon i Diderot. Umjesto knjige psalama postoji knjiga pjesama, djela stare kineske i perzijske poezije. Klasični filozofi Ciceron, Plinije i Seneka raspravljaju o gubitku voljene osobe i podučavaju da, ako savladamo strah od smrti, svladavamo sve strahove.

Misli li A.C. Grayling doista da njegova knjiga može učiniti ljude boljima? “Da, kada bi se slijedila moja biblija svijet bi postao bolje mjesto”, tvrdi i dodaje: “Postoje dva načina gledanja na život. Jedan je onaj koji nalažu sve religije i koji može biti objašnjen u desetak minuta. To je lijepa priča, ali je bajka. S druge strane tu je filozofija. Ni jedan znanstvenik ne tvrdi da sve zna. Za razliku od religijskih vjerovanja da nikad ne treba sumnjati u vjeru, filozofija slavi sumnju. Sumnja je dobra, jer potiče na razmišljaje. Svrha je imati otvoren um i nikada ne prestati razmišljati.”

Ipak, neobično je očekivati da je svijet spreman za ateističku bibliju. Čak ni vrlo sekularna Britanija, u kojoj samo 8% stanovništva u crkvu ide svaki tjedan, podiže obrve. “Pravo je vrijeme da ljudi otvore oči. Prije 11. rujna vrlo se malo govorilo o religiji, razgovori o toj temi smtatrali su se nukusnima. No, nakon tragedije, baš kao što su religiozne poruke postale glasnije, i ateisti su postali izravniji”, tvrdi Grayling.

Povijest se ponavlja. Tisuću godina prije renesanse u Rimu su cvjetale filozofija, arhitektura i umjetnost. Kad je Crkva preuzela upravljanje svijetom, došlo je do “mračnog doba”. Svijet se unazadio i život je odjednom postao sinonim za tugu i patnju. Tek je renesansa, sa svojim pastelnim slikama svakodnevnih životnih radosti podsjetila na to da život jest radost. Grayling ne skriva da postoji opravdani strah da se, ako širenje islama u Europi nastavi jednakim intenzitetom, svijet može naći u novom “mračnom razdoblju”. “Sve može krenuti unazad. Ako stvari nastave ići u ovakvom smjeru za šest generacija govorit će se o tome kako su početkom 21. stoljeća žene radile i hodale otkrivene i to će biti nezamislivo”, tvrdi Graying. Ovaj crni scenarij je realan jer vjerski fundamentalizam nastaje iz osjećaja ugroženosti, a s globalizacijom muslimani se osjećaju ugroženima. “Ne mislim da ljudi postaju religiozniji, nego njihova religija postaje glasnijom jer se osjećaju ugroženima i boje se promjene”, dodaje.

Ako ste dosad pomislili da je A.C. Grayling grintavi, cinični starac, moram se ispričati što sam vas krivo navela. 60–godišnji Grayling je vedar, nasmijan, topao i srdačan. Živi u gotovo idiličnom okruženju, u prostranoj kući u jednom predgrađu Londona, ispunjenoj tisućama knjiga. Ovdje živi s kćerki osnovnoškolkom i suprugom spisateljicom koja u prostranom vrtu ima svoju kućicu u kojoj piše, nešto poput ureda u cvijeću. Grayling ne skriva da je zaljubljen u život, suprugu, svoju djecu (najmlađa djevojčica mu je obznanila da je ateistica, ali da vjeruje u Zubić vilu), prijatelje i posao za koji tvrdi da je najljepši na svijetu. Osim što predaje filozofiju na londonskom Birkbeck Collegeu, piše za brojne publikacije, među kojima i dnevne novine The Times i The Guardian, piše knjige, te vodi svoju radioemisiju na BBC-ju. Kad mu obznanim da živimo u istom gradu, s ushitom izjavljuje: “Pa onda možemo postati prijatelji!”. Moram priznati da nisam tako zamišlljala autora antibiblije i gorljivog ateista.

Iako sretan čovjek, Grayling tvrdi da ljudi trebaju težiti ispunjenju, a ne konstantnoj sreći. “Osjećaj sreće ne može donjeti ni jedna religija, niti filozofija. To bi se jedino moglo postići tako da svima stavimo Prozac u pitku vodu. Cilj je ispunjenje, kreacija... Smisao života je u onome što sami stvaramo”, govori Grayling i nastavlja:

“Ljudski život traje manje od 1000 mjeseci. Zvuči tragično, ali još gore zvuči ako uzmemo u obzir da trećinu života provedemo spavajući, a drugu trćinu pod tušem ili u supermarketu. To znači da nam ostaje manje od 300 mjeseci za razmišljanje i donošenje odluka.”

No, nisu sve dobre stvari božasnke, a sve loše ljudske. “Dušu ne osvježava molitva, nego stvari koje čine svakodnevicu. Ručak s prijateljima, šetnja, sve je to način duhovne obnove”, tvrdi ističući da je prijateljstvo odnos koji najviše zadovoljava.

Vodeći se stoicizmom, koji je, kako kaže, postojao kao “filozofija najpametnijih ljudi tijekom više od 500 godina prije nego što je kršćanstvo postalo dominantna ideologija Europe”, u svojoj knjizi predlaže jednostavan način življenja.

“Prema stvarima koje ne možemo kontrolirati, kao što su vulkani ili nesreće, treba se postaviti s hrabrošću. Nadvladati moramo stvari koje možemo kontrolirati, poput vlastitih strahova, želja i apetita”, govori Grayling.

Grayling tvrdi da nema ništa protiv religije kad se radi o individualcima i ne vidi ništa lošeg u tome da ljudi vjeruju. No, protivi se vjeri kao instituciji.

“Sve crkve svijeta trebale bi biti prepoznate kao ono što jesu – interesne skupine. Povijesno imaju status institucije, dobivaju državni novac i na taj način imaju lažnu važnost. Kada bi Crkva živjela samo od svojih redovitih članova, došao bi na vidjelo pravi njezin utjecaj.”

Upravo je zato A. C. Grayling bio jedan od gorljivih protivnika državnog posjeta Pape u Ujedinjeno Kraljevstvo prošle godine. Ipak, za “orginalnu” Bibliju tvrdi da je puna zanimljivih stvari. No, kako kaže, treba imati na umu da je doba u kojem je pisana bilo obilježeno monarhijama; model u kojem postoji jedan kralj i jedan Bog, vrlo je svrhovit svećenstvu i elitama.

“Kao i teorije da su ego i ponos grijeh!” tvrdi Grayling koji nekoliko puta ponavlja da slavi znanje i preispitivanje.

U nadi da filozofija ima zadovoljavajući odgovor, pitam ga fundamentalno pitanje svake religije - što slijedi nakon smrti.

“Napravljena si od zvijezda i pretvorit ćeš se u zvijezde”, govori Grayling i filozofija odjednom dobiva prizvuk poezije. “Divna je činjenica da se svi organski elementi stvore u zvijezdama, kad zbog izrazito visokih temperatura dolazi do fuzije atoma. Kad umremo, sve što nas čini, svaki krumpir koji smo pojeli i kap vode koju smo popili, cijelo tijelo će se disperzirati. Svi atomi će se vratiti i postati nešto drugo. Energija ostaje, smrt je samo promjena. A ti ćeš živjeti u sjećanjima drugih, u svojim tekstovima, u svojim knjigama…” tvrdi.

Pošto me ispraća iz svoga dnevnog boravka ispunjenog knjigama, napominje da je jedan američki hotelski lanac otkupio primjerke njegove biblije kako bi goste dočekala u hotelskim sobama umjesto Svetoga pisma. No, treba imati na umu da se radi o neuobičajenom hotelskom lancu koji svojim gostima, umjesto standardnih sapunčića u kupaonicama, nudi kondome. Tako da vjernici mogu odahnuti. Ateizam još uvijek nije gorljivi pokret, a “Dobra knjiga – Biblija za ateiste” neće u neko skoro vrijeme postati općeprihvaćena biblija. Unatoč tome što je njezin autor siguran da bi učinila svijet boljim mjestom.

VEZANI TEKST: ZAŠTO SAM ATEISTA - VOLIO SAM ISUSA. ON JE BIO MOJ HEROJ. VIŠE NEGO POP ZVIJEZDE. VIŠE NEGO FUDBALERI. VIŠE NEGO BOG

(DEPO PORTAL/md)