Piše: Josip Vričko

Izetbegović  vjeruje u sretan rasplet koji će - već  u ovom mjesecu - osigurati formiranje vlasti. Član Predsjedništva, štoviše, tvrdi kako su od listopada do danas, ipak, svi sazreli. Svima je, tvrdi, sve jasno: strankama iz RS-a (konačno!) da je SDP pobijedio, a tim pobjednicima da su i dva HDZ-a također pobijedili, dok su, pak, Lolek i Bolek hrvatske politike Čović&Ljubić, ipak, domislili kako ne mogu samo oni atestirati hrvatsku autentičnost

Iako su gotovo svi, a ovoga se tjedna na tu političku ekskurziju sprema i Milorad Dodik, značajniji bosanskohercegovački politički lideri pohodili njemačku kancelarku Angelu Merkel, ili makar njezina savjetnika Christopha Heusgena, član našega državnoga vrha Bakir Izetbegović je u nadahnutom, pa onda djelomice i patetičnom govoru na sesiji Kruga 99 o, uz ino, aktualnom poslijeizbornom naduravanju - energično konstatirao kako drugi neće rješavati naše probleme. Štoviše, govornik je u cijelu ovu otužnu priču koja, zapravo, traje još od noći 3. na 4. listopada prošle godine, uveo i kategoriju - ljubav. Izetbegović mlađi, naime, vjeruje kako će Bosnu ponosnu iz ovoga političkog ćorsokaka izbaviti ljudi koji je vole i kojima je stalo do njezine budućnosti.

Jasno, član, pa makar i samo kolektivnog, državnog rukovodstva po definiciji mora biti optimist. No, u trenutačnim okolnostima, bjelodano je kako je ljubav prema državi, da domovinu, u našim okolnostima, zaludu ne dozivamo - u pola Bosne i Hercegovine mislena imenica. Tamo, zna se, više vole Republiku. Srpsku, doduše. Što o Istoj, Bosni i Hercegovini dakle, misle u Hercegovini ljutoj, osobito tamo uz lijepu našu granicu s Hrvatskom, također se zna. Ali se u posljednje vrijeme o tomu šuti. A zbog svega rečenog, puno je značajnije to što se Njemačka ozbiljno uključila u novu bh. dramu, negoli, ma koliko iskreno bilo, snatrenje o ljubavi prema državi Izetbegovića II.

Naime, jedan od naših dužnosnika što je bio na berlinskom roditeljskom sastanku svjedočio mi je kako se pred Merkel o disoluciji BiH ne smije govoriti niti u aluzijama. Pretpostavljam da je kancelarka zbog toga - da još jedanput dobro razmisli - eresovskoga vožda ostavila za kraj. Pri čemu ne postoji ni najmanja vjerojatnost da će Dodik u Berlinu govoriti o Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj, kao što, inače, voli u banjolučkom kremlju. Također, Dragan se Čović pred tom čeličnom frau nije usudio ni zucnuti o trećem entitetu, na kojem je gradio predizbornu kampanju. A, znakovito, više ga ne priziva ni po stolnom gradu Mostaru i okolici.

Riječju, država Bosna i Hercegovina je neupitna, a Njemačka kao trenutačna predvoditeljica europske politike prema našoj zemlji snažan je garant za to. Političkim strankama, dakle, preostaje da formiraju vlast i tako svjedoče o svojoj političkoj zrelosti. Ljubav neka ostave za žene i djecu. Jer, kao što je znano, u politici nema ni vječnog prijateljstva, nego je (samo) vječan interes.

Uostalom, na načelu interesa su se i gradile koalicije nakon još jednog našeg povijesnog listopada. Nije, dakako, Zlatka Lagumdžiju ljubav vodila na putu do Glavnoga stana Zvonka Jurišića, a niti su ovoga pravaškoga lidera takvi osjećaji preplavili kada je išao prvi put s Zlatkom na jutrenje u bivšu zgradu CK-a.

Interes je bio obostran; pravaši su, matematika je egzaktna da egzaktnija ne može biti, izračunali kako samo uz veliku stranku mogu u veliku vlast, a socijaldemokratima je HSP trebao kako bi obranili svoju (prvu) postizbornu prijetnju da vlast neće praviti s nacionalnim blokovima. Koliko će ova ljubav iz interesa trajati, doznat ćemo vrlo brzo. Ipak, Jurišić mi je prije nekoliko dana kazao kako uopće ne sumnja u Lagumdžiju. Navodno je ono što mu je obećao na federalnoj razini postojano kao klisurine...

Pitanje je, međutim, sumnja li u ljubav slijeva Sulejman Tihić, još, dakle, jedan lider stranke što je stala iza SDP-ove platforme?! Naime, Federalna televizija, osobito njezini najistaknutiji kadrovi, u najvažnijim emisijama posljednjih dana o, prije svega, Tihiću, ali i još nekim esdeaovcima, govore baš kao da uživo čitaju tekstove iz jednoga partijskog dnevnika, koji se mjesecima iživljava na esdeaovu čelniku. Usput zamjerajući socijaldemokratima što su uopće koalirali sa stožernom bošnjačkom strankom. Kad, biva, ima još za trku Bošnjaka! Dobro, znam kako je Lagumdžija svojedobno zabranio članstvu da čita Avaz..., ali, pak, ova mi je šutnja nekako zlokobna! Mogu misliti kako je tek Tihiću.

Usto, zlobnici, ponukani javnim priznanjem urednika "60 minuta" da je esdepeovac još od malih nogu, sumnjaju da se makar 15 od 60 minuta uređuje malo dalje od sivoga doma - u pravcu Ciglana. Slijedom čega nije baš najjasnije koliko je još čvrsta platformska veza SDP-SDA? Kad gledam rečenu entitetsku televiziju, dojma sam da tu više nema čak ni platonske ljubavi.

Usprkos svemu, nepokolebljivi optimist, Izetbegović vjeruje u sretan rasplet koji će - već u ovom mjesecu - osigurati formiranje vlasti. Član Predsjedništva, štoviše, tvrdi kako su od listopada do danas, ipak, svi sazreli. Svima je, tvrdi, sve jasno: strankama iz RS-a (konačno!) da je SDP pobijedio, a tim pobjednicima da su i dva HDZ-a također pobijedili, dok su, pak, Lolek i Bolek hrvatske politike Čović&Ljubić, ipak, domislili kako ne mogu samo oni atestirati hrvatsku autentičnost.

A ako je tomu doista tako, onda Bakir Izetbegović možda i nije posljednji romantičar kada vjeruje kako nam je samo ljubav potrebna. Jer, ako su svi sve shvatili, te - osobito - ako će svi biti namireni, eto uvjeta da se svi vole, pa da onda vole i Bosnu i Hercegovinu. Oslobođenje/DEPO/a.k.