- Tenzija između političkog i vojnog rukovodstva uvijek postoji kada se preduzimaju veliki poduhvati. U rukovodstvu bosanskih Srba postojala je uobičajena, normalna tenzija, koja se može očekivati u takvim okolnostima - rekao je Smit, koji je na čelu Unprofora bio od januara 1995. do kraja sukoba u BiH iste godine.

 Opisujući svoj susret sa generalom Ratkom Mladićem od 14. februara 1995. kada su razgovarali o prekidu vatre u Bihaću i problemu zaustavljanja konvoja humanitarne pomoći, Smit je rekao da je karakterističan ton srpskih sagovornika bio "mi ćemo uraditi to, ako vi uradite ovo", dok je on insistirao na principu nepristrasnosti i neutralnosti UN.

Komentarišući prepisku između Karadžića i nekadašnjeg specijalnog izaslanika UN za bivšu Jugoslaviju Jasušija Akašija od marta 1995, Smit je ukazao da je Karadžić znao za tešku humanitarnju situaciju u enklavama Goraždu, Srebrenici i Žepi, ili je mogao brzo saznati, ako je to bilo potrebno.

Akaši je u pismu Karadžiću ukazao na nestašicu lijekova u enklavama i kako situacija djeluje na stanovništvo, a rukovodstvo RS podsjetio na rezolucije UN i Ženevske konvencije. U svom odgovoru Karadžić je ocijenio da su ti problemi preuveličani i nisu tako ozbiljni.

Smit je ocijenio da se situacija u aprilu 1995. pogoršala i da je tada bilo jasno da dvije strane nemaju namjeru da situaciju riješe pregovorima, već oružanim sredstvima.

- Dok su sa jedne strane snage RBiH imale malo područje, a veliki broj ljudi, Srbi su imali veliku teritoriju i premalo ljudi da bi mogli da brane ono što su imali. Srbi, osim toga, nisu bili spremni da trguju onim što su imali. Zaključio sam da će se Srbi radije oslanjati na vatrenu silu, a da će Bošnjaci, koji su imali brojčanu silu, krenuti u ofanzivu - rekao je Smit.

Opisujući svoj tajni sastanak sa Karadžićem od 5. aprila 1995. u hotelu blizu Pala, kojem su prisustovali samo još jedan Smitov saradnik i Karadžićev tadašnji savetnik Jovan Zametica, Smit je rekao da je tada izrazio svoju zabrinutost zbog napada na zaštićene zone, kršenje zona totalnog isključenja, napada na UNPROFOR i ometanje dostavljanja humanitarne pomoći, te ukazao na moguću interveniciju NATO protiv Srba.

- Karadžić je rekao da bi u tom slučaju došlo do protivofanzive, da se ne brine zbog pretnji NATO i da bi, u slučaju njihovog napada, koristio resurse koji još nisu korišćeni i koji su pod kontrolom paravojske. Nije nam bilo jasno o kakvim se resursima pod kontrolom paravojske radi i to je bila jedna od situacija kada nešto nije bilo dorečeno - ispričao je Smit.

Svjedok je rekao da su razgovarali i o problemima sa dostavom humanitrane pomoći za enklave i da je Karadžićev komentar bio da su Srbi pod sankcijama i da, ako za njih postoji problem sa snabdijevanjem, postojaće i za pripadnike UN.

- Mi nismo bili dobro snabdjeveni, nismo imali goriva i nismo davali muslimanskoj vojci ono što smo imali - rekao je Smit.

(SRNA/ds)