Prvo se moraju promijeniti odredbe koje opoziciju onemogućavaju da istakne svog kandidata za predsjednika, zatim ukinuti vanredno stanje koje snagama sigurnosti omogućavaju da drže ljude u pritvoru bez optužnice, uvesti sudsko nadgledanje izbora, osigurati uticaj umjerenijih pripadnika vladajuće stranke u državnoj mašineriji.

Vašington post objašnjava tri moguća scenarija raspleta u Egiptu.

Iranski ishod: Šah Mohamad Reza Pahlavi bio je, kao Hosni Mubarak danas, stub američke moći na Bliskom istoku i imao diplomatske odnose s Izraelom. Kada je svrgnut, vlast je u Iranu preuzela teokratska klika na čelu s ajatolahom Ruholahom Homeinijem, koja je ugušila pokret koji su u početku vodili studenti i umjerene snage. To je nanijelo štetu SAD-u jer je Iran postao antiizraelska snaga u regiji.

Poređenje je, međutim, nepotpuno, jer u Egiptu nema duhovnog niti vjerskog lidera koji živi u Parizu i čeka trijumfalan povratak u Kairo, iako su neki zabrinuti za mogućnost da islamisti preuzmu vodstvo protesta.

Muslimanska braća su u Egiptu ilegalna, ali tolerisana organizacija, koju je Mubarak koristio kao izgovor kako bi odbacio zahtjeve za većim slobodama.

Neki smatraju da bi Muslimansku braću, ako dođu na vlast, bilo nemoguće smijeniti, drugi navode da njihovi lideri žele da nametnu islamske zakone, ali postepeno a ne odjednom kao u Iranu, dok ih treći odbacuju kao snagu, tvrdeći da oni mogu da računaju na svega oko 100.000 sljedbenika, u zemlji koja ima 80 miliona stanovnika.

Indonežanski ishod: Predsjednik Suharto je 32 godine bio na vlasti kao američki saveznik i Bijela kuća se plašila posljedica njegovog odlaska, ali je na kraju ta najmnogoljudnija muslimanska zemlja uspjela da uvede demokratiju i ostane ključni partner SAD.

Za neke analitičare to je izgledniji scenario, jer i Egipat ima sekularnu tradiciju i jaku vojsku, uz čiju pomoć bi uvođenje demokratizacije osnažile umjerene snage.

Rumunski ishod: Rumunska revolucija je svrgnula i likvidirala diktatora Nikolaea Čaušeskua, ali su narednih mjeseci vojska i komunistička elita uspjeli da opstanu.

Egipatske službe bezbjednosti broje oko milion ljudi, tako da je moguće da vladajuća elita polako istisne opoziciju, s Mubarakom kao prelaznim predsjednikom i kozmetičkim reformama koje bi pružile iluziju promjene. U tom slučaju, državna kontrola nad medijima ne bi se ukinula, a izborima bi se i dalje manipulisalo.

Ono što je Rumuniju spasilo, bilo je to što je ta zemlja željela da postane članica NATO-a i Evropske unije, pa je na kraju izrastao demokratskiji sistem vladavine.

Takvih motiva u Egiptu trenutno nema, konstatuje Vašington post.

Gardijan: Mogućnost većeg krvoprolića u Kairu i drugim gradovima

Vodeća međunarodna tema za većinu londonskih dnevnika u petak je ponovo Egipat, i sukobi koji prijete da potpuno destabilizuju tu zemlju. Gardijan u uredničkom komentaru pod naslovom "Opasne igre" ocjenjuje da bi "mahinacije Mubarakovog režima" u Egiptu mogle da rezultiraju još većim krvoprolićem u Kairu i drugim gradovima.

Krv i obmana, piše list, nisu baš najbolje alatke za miran prenos vlasti, ali čini se da će i jednog i drugog u predstojećem periodu u Egiptu biti u izobilju.

Otežavajuća okolnost je i što egipatski režim, po svemu sudeći, želi da se nemiri odigravaju bez prisustva stranih novinara.

Mubarakov režim, po svemu sudeći, želi da primjeni mnogo puta do sada korišćenu taktiku okretanja tihe većine Egipćana koji ne demonstriraju protiv "bučne manjine" na ulicama, navodi list.

Tvrdnje da pristalice opozicije svojim demonstracijama i pobunom remete život "običnih Egipćana" jasno prikazuje namjeru Mubaraka, ocjenjuje Gardijan: predstaviti zemlju kao politički rascepljenu, insistirati na arbitraži i pomirenju dvije zaraćene "polovine", i potom staviti akcenat na ekonomski prosperitet, a ne na političke promjene.

Ali ono što je najneophodnije, ocjenjuje komentator Gardijana, jeste izgradnja povjerenja između te dvije sukobljene strane, egipatskih vlasti i njenih protivnika.

Ukoliko režim Hosnija Mubaraka izgubi strpljenje i ponovo pribjegne nasilju, nasrćući na demonstrante na centralnom trgu u Kairu, do izgradnje tog povjerenja teško da će ikada doći.

Egipatska vlada je u petak, na dan molitve (džume), na velikom testu, smatra Gardijan - ako uspije da zauzda Mubarakove pristalice, pusti strane novinare da rade svoj posao i prestane da igra "opasne igre" kako bi podrila djelovanje opozicije, neće izostati riječi hvale ni sa jedne strane svijeta.

(Fena, BLIN MAGAZIN/ma)