Razvijena su oba ciklusa studija - trogodišnji i dvogodišnji.

- Kada se završi ovaj drugi dvogodišnji, stiče se zvanje magistra struke zavisno od toga koji se odsjek studira. Upravo usvajamo plan i program doktorskog studija kao trećeg ciklusa studija. Taj projekat vodi istaknuti profesor Nerzuk Ćurak. Mi smo na FPN-u podigli kapacitete akademske infrastrukturne za provođenje bolonjskog procesa i kroz saradnju sa drugim fakultetima, ne samo u regiji nego i u Evropi. FPN je među prvima na Univerzitetu u Sarajevu oblikovao projekat cjeloživotnog učenja, odnosno stručne doedukacije naših diplomiranih studenata, koji su diplomirali u predbolonjskom vremenu, studenata kojima je potrebno i novo znanje za rad na evropskom tržištu, kojima je potrebna mobilnost da bi mogli biti kandidati za doktorski studij, rekao je za Oslobođenje prof. dr. Mirko Pejanović, dekan FPN-a, s kojim su novinari Oslobođenja razgovarali o radu FPN-a, ali i o političkoj situaciji u BiH.

Iako tvrdi da su sve radili transparentno tokom usvajanja programa studija, suočili su se s nalazom inspektora, koji zahtijeva da se uočeni nedostaci isprave.

- Inspekcija je, na osnovu tužbe jednog od studenata koji je samozapočeo studij i nije mu se posvetio, naložila da se rikeši pitanje saglasnosti Vlade KS-a za tu vrstu studija, koje do sada nije bilo. Mi smo u tom smislu opremili zahtjev i uputili ga, čim je inspekcija naložila, Vladi KS-a još u ranijem sazivu. Radimo na tome da ovakva vrsta studija, koji nije tekući i kojeg država ne finansira, ima i normativnu pokrivenost takve vrste. Želim poručiti našim studentima da u tom smislu budu pouzdani da će FPN nedostajuće elemente u administrativnoj proceduri riješiti povoljno za Fakultet, a time i za njih. Već imamo nekoliko desetina zainteresovanih da se obnovi druga generacija ovog studija. Pošto se uz to još mnogo toga pridodalo, ne bih komentarisao koliko je to povod da se napada razvoj Fakulteta, njegova evropeizacija, otvorenost prema razvoju bolonjskog procesa i pokretljivosti studenata, te razvoj kritičkog pristupa društvu na liberalno-demokratskoj osnovi. Vrijeme će pokazati koliko je tu bilo i onog s čime mi živimo u BiH da uspješne i prepoznatljive projekte malo ko želi afirmisati, a mnogo ih je koji bi to napadali - kazao je Pejanović.

Kako komentariše te činjenicu da Bosna i Hercegovina, ni četiri mjeseca od izbora, još nema vlast?

- To je zabrinjavajuće. Zabrinuti su svi ljudi u Bosni i Hercegovini za otežano stanje u kome žive, obilježeno recesijom, našim zaostajanjem u razvoju i visokom nezaposlenošću. Da se primijetiti da se povjerenje građana u političko djelovanje i političku odgovornost subjekata koji nose vlast, a to su stranke, kruni na ovaj način. Ovih dana bila je naučna konferencija na Univerzitetu u Sarajevu: „BiH - 15 godina nakon Daytona“. Razgovarano je i o ovom aspektu ustavnog i političkog razvoja BiH u post dejtonskom periodu, a posebno o konsolidaciji demokratije.Postoji nešto što nazivamo politički konsenzus i to u Parlamentu BiH. Taj konsenzus je na neki način postao bauk. Taj bauk kruži dugo u razvo ju BiH, skoro svih 15 godina poslije rata, a evo 16. je već započela. Na svim poratnim izborima, osim 2000-2002. kada je bila jedna demokratska alijansa sa definisanim koalicionim programom, formiranje vlasti se izvodilo na osnovi partnerstva u vršenju i podjelivlasti. Nije biločvrstih koalicionih, političkih programa na temelju kojih se trebala vršiti vlast, donositi zakoni i provoditire forme. Sve je to otklanjano privremenim odlukama u donošenju zakona i drugih propisa od OHR-a, po osnovi bonskih ovlaštenja. To više nemamo od 2008. kada je BiH potpisala Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji.

Međunarodna zajednica izbjegava da primjenjuje bonska ovlaštenja u donošenju zakona i imamo stanje da je u periodu 2006-2010. do izbora padala aktivnost Parlamenta BiH u donošenju zakona. Ta dva momenta govore da je konsolidacija parlamentarne demokratije u BiH, u vidu funkcionisanja Parlamentarne skupštine BiH, tek na začetku, upravo zato što su vodstva vladajućih stranaka živjela u zanosu i birokratizmu da je sve uredu, a ustvari konsenzus je osiguravao visoki predstavnik, tako su se donosili zakoni i nije bilo blokada u funkcionisanju
države.

Da li je moguće promijeniti tu sliku i doći do programa djelovanja vlasti BiH oko kojeg će se složiti glavni politički akteri?

- Mora se napraviti zaokret, koji sadrži sljedeće: bez obzira na to ko će uspjeti u Parlamentu BiH sastaviti većinu, a to isto važi i za entitete, mora imati koalicioni politički program te većine i u tom programu pitanje svih pitanja treba da budu ekonomske, političke i druge reforme koje omogućuju da BiH nastavi integracijski put ka članstvu u EU i NATO-u. Najprije se, međutim, moraju donijeti zakoni od kojih zavisi da li će BiH dobiti status kandidata u procesu integracije u EU. Najveću moć da postignu parlamentarnu većinu sa stanovišta broja osvojenih glasova, izjednačeno u Parlamentu BiH, imaju dvije partije – SDP i SNSD. One su prve na izazovu da pokrenu stvaranje većine. Hoće li naše stranke u nedogled ići u pregovorima i hoće li doći do nekog pokušaja da se uspostavi vlast na programskoj koaliciji? Vjerujem da bi se to moglo dogoditi ako bi međunarodna zajednica odlučnije, čvršće i ujedinjena u svim svojim kapacitetima izvršila pritisak i pružila pomoć da se u pregovorima ubrza usvajanje koalicionog političkog programa za parlamentarnu većinu. Ovi pokušaji koji se prave od njemačke kancelarke Angele Merkel će možda uroditi plodom. Treba sačekati i vjerujem da je to taj korak, ali on bi se morao ubrzati i na nivou drugih institucija međunarodne zajednice i to u Sarajevu. Morao bi se ojačati i od SAD-a, koje su geopolitički lider uspostavljanja mira i njegove izgradnje u BiH, znači konsolidacije demokratije.

Kada će BiH dobiti novu vlast?

- Mislim da se dosta vremena potrošilo da bi se moralo dan i noć raditi da do toga dođe možda za mjesec, ali tu se onda mora povećati odgovornost lidera partija i rukovodstava partija. U tome ima puno posla i za Predsjedništvo države koje je pokušalo nešto na početku, ali kao da se povuklo. Ima puno posla i za OSCE, OHR, EU, jer ne želim loše slutnje unositi u ovaj razgovor, ali nezadovoljstvo nezaposlenih, a ima ih 500.000, mladih koji čekaju neku perspektivu, penzionera koji strahuju da će im i ovakve penzije biti umanjene može da se prelije na socijalni bunt. Sretna je okolnost da je Sindikat BiH podržao definisani politički koalicioni program, koji je ponudio SDP i SDA u svom početnom pristupu.

(Oslobođenje/dg)