Ogledala se veoma uspješno u svim vrstama glumačkog rada, a onda je, kako kaže, " u njenom životu ostalo dosta stvari koje nije ostvarila, pa je zbog toga pribegla nečem novom - pripovjedačkom pozorištu, svojstvenom u zapadnoevropskoj pozorišnoj tradiciji.
Tako je nastala kultna predstava "Čovek čoveku", o velikanima pisane riječi, o srpskim piscima i o njihovom govoru - govoru srpskog naroda.
- Pokazalo se da u sebi imam snage i sposobnosti da sama sebi napravim ono što ću da radim. To sam učinila i to nije mala stvar - kaže Rada Đuričin.
Sa ovom predstavom Rada je obišla brojna mjesta u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Republici Srpskoj.
| Osmijeh Radin osmijeh plijeni i očarava i dan-danas. Neki gledaoci vele da je, po svemu sudeći, rođena sa osmijehom. Osmijeh joj je tapija. Nešto jedinstveno, neponovljivo i veličanstveno. Ništa ljepšeg nema od osmijeha žene, ali onog neusiljenog, istinskog i što izlazi iz dubine glumačke duše. |
- Predstavu "Čovek čoveku" najčešće igramo baš u bibliotekama, jer je ona i nastala među knjigama prije godinu i po u Biblioteci grada Beograda. U glasovitoj Rimskoj dvorani ove biblioteke, u ulici Kneza Mihaila, održana je i premijera. Ništa prirodnije nije nego da se pripovedanja i priče književnika govore baš u bibliotekama - rekla je Rada Đuričin poslije nedavnog gostovanja sa ovom predstavom u Narodnoj biblioteci "Filip Višnjić" u Bijeljini.
Rada je kao autor ove predstave, koju igra sa mladom, talentovanom glumicom Vjerom Mujović, tako postala rodonačelnik pripovjedačkog pozorišta u Srbiji. Uprkos tome što se ovaj žanr stidljivo probija u teatru, ipak sve više dobija poklonike - publika prihvata to za šta je Rada Đuričin osjetila "da ima snage i sposobnosti da sama sebi napravi ono što će raditi".
Pokazalo se, eto, da je to bio pravi način izbora, isto kao i kada je nekada, kada je bila mladi novinar, poslije intervjua sa glumcem Pavlom Minčićem odlučila da upiše pozorišnu akademiju, ne sluteći koliku će slavu steći na jugoslovenskom i srpskom glumištu.
- Bez obzira na to da li je reč o tekstovima Bore Stankovića, koje je pisao tako davno, ili Mome Kapora, koji nas je nedavno napustio, svi oni govore o tome šta znači biti čovek? Bez obzira na to što se već dugo susrećemo sa onim što podvodimo pod "zlo ovoga sveta", u ovim pričama susrećemo se sa plemenitošću, sa ukazivanjem na to kako da na najbolji način budemo i ostanemo ljudi - kaže Rada Đuričin.
Rada Đuričin značajan dio svoga stvaralaštva posvetila je i monodrami. Po svemu sudeći, u tom žanru sve manje će se ogledati, jer je pripovjedačko pozorište ušlo u sve pore njenog života.
Na pitanje kakvu poruku može da uputi mladim glumcima i umjetnicima, Rada Đuričin, uz svoj široki, topli i jedinstveni osmijeh, kaže:
- Osnovna dužnost umetnika i umetnosti jeste da oplemenjuje ljude.
Iskren odgovor. Bez oklijevanja i suvišnih riječi. Poučan i dobronamjeran. To je, sigurni smo, i najkraći opis njenog cjelokupnog stvaralaštva - oplemenjivanje ljudi i prostora u kojem oni žive.
(GLAS SRPSKE/ds)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook