- Još kao osnovac zaljubljio sam se u lik Ćorkana. Kao gimnazijalac sam iščitao gotovo sve što je Andrić napisao i to do dana današnjeg traje, pa se ponavlja. Godine 1993. jedan mi se paket koji sam poslao iz Francuske, u kome su bili lijekovi, hrana, pare i pismo, za 15 dana vratio nazad u Francusku. Kad sam ga vidio, pomislio sam na najgore, iz prostog razloga što je to bio isti taj karton, ista kutija u kojoj sam ja poslao paket. Međutim, kada sam ga otvorio, našao sam jedno kratko pismo pisano rukom moga ocam u kojem je pisalo:

"Dragi sine, žao mi je što ne mogu više da učinim za tebe, pa ti šaljem ovo da ti pomogne na putu naše razdvojenosti i zaborava."

Ispod kartona se nalazio komplet knjiga Dostojevskog, koji mi je otac kupio još dok sam bio gimnazijalac. U paketu je bila i požutjela fotokopija na kojoj je pisalo - Andrić 'Ćorkan i Švabica'. Te 1993. upravo mi je ta knjižica pomogla da preživim na duhovnom planu i još te iste godine sam napisao nekoliko verzija u vidu monodrame. Zakleo sam se da ću je odigrati kad-tad, tako da u petak, 21. januara, svoju monodramu posvećujem svome rahmetli ocu - rekao je za DEPO PORTAL Haris Burina, koji potpisuje adaptaciju teksta, režiju, kostimografiju i scenografiju 'Ćorkana', te naravno igra u predstavi.

Jedino je pisanje muzike odlučio prepustiti, kako ga naziva, svom bratu Seji Sexonu:

- Imao sam dovoljno vremena da sve vezano za moju predstavu smislim na vrijeme, da razmislim o svakom detalju i drago mi je da je moj brat Sejo Sexon uradio svoje da dobijem muziku, koja savršeno korespondira sa samom predstavom i tekstom, sa atmosferom i svjetlom.

Burina kaže da je prošle godine odlučio da u 2011. mora biti godina 'Ćorkanovog hoda po žici', s obzirom da se obilježava 50. godišnjica od dodjeljivanja Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću.

- Svjesno sam čekao tu godišnjicu. Ja mislim da je, ako je iko kritikovao Bosnu, to je bio Andrić. Ali ju je kritikovao, jer je niko nije više volio od njega. To je moj stav prema ovom Nobelovcu. I s ponosom ističem da sam jedini na Balkanu, i trenutno u Evropi, koji je konkretno djelo iz njegovog rukopisa postavio na scenu. To me i obavezuje, ali čini i sretnim i ponosnim.

Na naše pitanje da li je svjesno čekao i to da mu baš ova monodrama bude 50 odigrana premijerna predstava, Burina kaže: 'To je sam život izrežirao'.

(DEPO PORTAL/M. DUHAČEK)