Piše: Bojan BAJIĆ

Doris Pack je uočila suštinu problema postizborne krize u Bosni i Hercegovini:

"…vidim da se sukobljavaju, čak ni ne pregovaraju, što budi bijes - stanovnici BiH zaslužuju istinsko angažovanje, a ne ovo nedozrelo ponašanje: 'Na ovaj sastanak idemo, a na ovaj ne idemo'. Takvo nešto se ne smije dešavati u zreloj državi..."

Kod nas se želja uvijek više cijenila od rezultata. Tom logikom je narod spreman da sve oprosti liderima, izgovarajući čuvene mantre: "Ma nije kriv naš lider što nije bilo napretka, on je želio najbolje, al' nije dao onaj drugi. Čak im je javno sasuo istinu u lice, postavio nekoliko ultimatuma i izrekao više prijetnji, ali su oni ostali nedokazani u svojoj gluposti. Zbog njih nema napretka, a našem lideru svaka čast i zahvalnost, uvijek je želio najbolje. Nije on kriv što su godine propale."

Tako se već nekoliko mjeseci vodi jalova i lažna rasprava o tome kakva će koalicija biti formirana: programska ili matematička. Predstavnici ovih koncepcija čuvaju svoj ponos u javnosti, ne želeći praviti ustupke i kompromise, zadržavajući svoje iskaze na nivou želja, s unaprijed spremljenom strategijom optuživanja suprotne strane da je odgovorna za krizu. Priča je bespotrebno polarizovana na način da je moguće imati samo programsku ili samo matematičku koaliciju.

Tako Zlatko Lagumdžija promoviše programsku, ostavljajući utisak kod svojih sljedbenika da je matematička zlo, dok Milorad Dodik straši svoje sljedbenike programskom, a tješi matematičkom koalicijom.

Istina je kao i uvijek negdje između. Budućnost Bosne i Hercegovine zavisi od komplementarnosti matematičkog i programskog principa, i zavisna je od zastupljenosti oba. Svaka vlast koja bude formirana samo na jednom principu će neminovno značiti produbljivanje krize i izostanak napretka.

Šta je to matematička koalicija?

Ovim vješto smišljenim pogrdnim nazivom se pokušava obesmisliti suština i karakter države Bosne i Hercegovine, koju tvore tri naroda, te praksu da vlast sačinjava zbir predstavnika konstitutivnih naroda. Matematička koalicija se u javnosti percipira kao puka raspodjela funkcija po principu: Hrvat, Srbin, Bošnjak, Ostali, gdje se zanemaruju program rada i kompetentnost. Istina je da se u zadnjih 20 godina ovaj princip najčešće zloupotrebljavao kako vlast ne bi morala da radi na poboljšanju uslova života, jer je bilo dovoljno ponavljati isprazne retoričke forme o ugroženosti naroda i time opravdati svoj mandatni period vlasti.

Takođe je istina, da se zbog karaktera državnog uređenja, u Bosni i Hercegovini ne može osigurati politička stabilnost i međunacionalni konsenzus ako u vlasti ne učestvuju politički faktori koji vuku 50% + 1 glas svaka od tri konstitutivna naroda. U ovom smislu matematička koalicija stvara jedan od važnih preduslova za sprovođenje bilo kog ekonomsko-socijalnog programa u BiH, a to je osjećaj svakog od tri naroda da nije zaobiđen. Ako većina bilo kojeg od tri naroda ne bude zastupljena u vlasti, ona će se onda po logici stvari destruktivno okrenuti protiv vlasti, političkog sistema i države. 

Šta je to programska koalicija?

Ova koalicija, kao što sam naziv kaže, prevashodno se okuplja oko programa rada buduće vlasti, sa preciziranim ciljevima i rezultatima. U javnosti je percipirana kao suprotnost matematičkoj koaliciji, kao iskaz nove građanske ere BiH nasuprot tronacionalnog ustrojstva, kao relativizacija principa da većinska politička volja svakog od naroda treba učestvovati u vlasti, što na kraju krajeva, protagonisti ove ideje iz socijaldemokratske partije svojim izjavama i podstiču.

Dobra strana ovog pristupa je što se želi konkretno i transparentno predstaviti set rezultata koji će se dostići u naredne četiri godine. Loša strana je što se zaobilaženjem većinske volje pojedinih naroda, konkretno u ovom slučaju hrvatskog, stvaraju uslovi za otvaranje političke krize, i to one najbolnije za Bosnu i Hercegovinu, međunacionalne. Sa takvom političkom krizom u svojoj pozadini, i najbolji program će ostati mrtvo slovo na papiru. Ante Marković je imao odličan program za tadašnju SFRJ, ali on nije za sobom povukao legitimne većine naroda Jugoslavije, pa je i ostao samo na nivou lijepe želje, mrtvo slovo na papiru.

Je li moguća vlast formirana na bazi oba principa?

Ne samo da je moguća, nego je to neophodnost, koju smo imali priliku već gledati u BiH.

Vlast u periodu 2006. – 2010., kojom su dominirali Milorad Dodik i Haris Silajdžić, je bila najgori mogući iskaz matematičke koalicije, koja se formirala sa većinskom političkom voljom sva tri naroda, ali bez ijedne dodirne programske tačke, tako da se te četiri godine objektivno ocjenjuju propalim za razvoj i evropski put Bosne i Hercegovine.

Vlast Alijanse formirana u izbornom ciklusu 2000. – 2002., kojom je dominirao SDP, koja je i tada bila formirana na programskom principu, a nije se obazirala na nacionalni legitimitet, nije uspjela uvjeriti građane i narode u vlastitu sposobnost. Na izborima 2002. godine Alijansa je bila rastrgana od vodećih stranaka iz nacionalnih blokova, koje su bile ostale izvan vlasti, ali su uspjele predstaviti Alijansu kao antisrpsku, antihrvatsku i antibošnjačku rabotu.

Međutim, vlast u periodu 2002. – 2006. je bila kombinacija matematičke i programske koalicije. Matematička je osigurala legitimnu većinu sva tri naroda, ali je pod velikim pritiskom međunarodne zajednice takva koalicija imala usvojen jasan program rada na evropskom putu BiH, pa se može reći da je ujedno bila i programska. Iz današnje perspektive se sa sjetom možemo sjećati tog perioda, kada su sprovedene bezbrojne i suštinske reforme sa ciljem stvaranja efikasne države, članice Evropske Unije.

Mandatni period 2010. – 2014. će takođe biti kombinacija matematičke i programske koalicije, ako uopšte želimo da se ostvari neki napredak. Sulejman Tihić je kao i obično najrazumniji i najracionalniji političar u BiH, koji je ovo shvatio od samog početka, i koji predlaže formiranje vlasti po principu 2 + 2 + 2 + program djelovanja.

Zlatko Lagumdžija ima mogućnost i dobru pregovaračku poziciju da uslovi formiranje takve vlasti, uz uslov da stranke nacionalnog legitimiteta pristanu na donošenje jasnog četvorogodišnjeg programa rada. Milorad Dodik će na ovaj kompromis pristati, jer se i on takođe voli pohvaliti ili najaviti velike investicione cikluse i razvoj.

'Takođe je istina, da se zbog karaktera državnog uređenja, u Bosni i Hercegovini ne može osigurati politička stabilnost i međunacionalni konsenzus ako u vlasti ne učestvuju politički faktori koji vuku 50% + 1 glas svaka od tri konstitutivna naroda. U ovom smislu matematička koalicija stvara jedan od važnih preduslova za sprovođenje bilo kog ekonomsko-socijalnog programa u BiH, a to je osjećaj svakog od tri naroda da nije zaobiđen. Ako većina bilo kojeg od tri naroda ne bude zastupljena u vlasti, ona će se onda po logici stvari destruktivno okrenuti protiv vlasti, političkog sistema i države'

Neophodno je da i jedan i drugi učine kompromis, te da javno pristanu na kombinaciju matematičke i programske koalicije, s tim da se usvoji princip da se bave onim pitanjima oko kojih postoji bilo kakva saglasnost, a da se teža pitanja ostave za neka bolja vremena. Ako bi pak neko javno insistirao da je nadmudrio i nadigrao ovog drugog, stvar će naravno propasti.

Odgovornost i najveći izazov ipak stoji ispred SDP-a. Ako nastavi insistirati na isključivo svojoj viziji, onda u dvije situacije sebe dovodi u gubitničku poziciju. Prva se odnosi na stvaranje suštinske međunacionalne krize, koja bi tresla zemlju naredne četiri godine, a SDP-u ne treba predstava da je destruktivna partija, a druga se odnosi na odlazak u opoziciju, čime bi se nezrelo i kukavički pobjeglo od odgovornosti.

Strankama nacionalnog legitimiteta nema zime u bilo kojoj opciji, jer njihovi birači ne očekuju neki veliki razvoj, jer takva obećanja nisu ni dobili. SDP, s druge strane, je obećao progres i razvoj, i obećao čovjeka, i rezultate, i dobio veliku podršku zbog tih obećanja, ali ta podrška je izdržljiva kao što je izdržljiv sladoled pod avgustovskim sunčevim zracima. Ako nema rezultata, glasače ne interesuje zašto ih nema i ko je kriv, mora ih imati. Nije dovoljno ostati na proklamovanim željama.

Zato, sve je u SDP-ovim rukama, krenite u akciju 2 + 2 + 2 + programska platforma.

(BLIN MAGAZIN)