Piše: Vlastimir MIJOVIĆ

Hrvatski vrhovnici osuđuju pokušaje SDP-a da u vlast uvede minorne stranke s hrvatskim predznakom, nasuprot strankama koje su po izbornom rezultatu jedine legitimne

Nakon dvomjesečnog premišljanja Ivo Josipović smogao je snage i konačno presjekao: socijaldemokratija i „bratska“ SDP BiH su mu dragi, ali su mu politički legitimitet i interesi svekolikog hrvatstva ipak draži.

Izričitim opredjeljivanjem hrvatskog predsjednika za interese njegovih sunarodnika u našoj zemlji, izraženim u njegovoj zajedničkoj izjavi s Jadrankom Kosor, iznenađen je jedino Zlatko Lagumdžija, koji se posljednjih mjeseci u više navrata susretao s Josipovićem i svaki put nastojao stvoriti dojam da od njega uživa punu podršku, čak i za plan eliminiranja iz nove vlasti oba HDZ-a, bez obzira na njihov stameni legitimitet u hrvatskom biračkom tijelu.

Politički celofan

Nepristrasni posmatrači, međutim, nisu iznenađeni. U igri se našao suviše veliki ulog, toliko velik da je Ivo Josipović na kraju morao da shvati da se tekući proces formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini može na jako loš način odraziti i na Hrvatsku i na njegov politički rejting u zemlji u kojoj predsjedava.

Pritisnut i od Jadranke Kosor i njene Hrvatske demokratske zajednice, Ivo Josipović očito je shvatio da bježanja od istine više ne smije biti, te da trenutak iziskuje čak i hrvatsko očitovanje na najvišem nivou. Rezultat: Kosor i Josipović sastavili su i potpisali zajedničku izjavu kojom, u suštini, osuđuju pokušaje SDP-a BiH da u vlast uvede minorne bh. stranke s hrvatskim predznakom. Štaviše, oni nedvosmisleno ukazuju na dva HDZ-a kao na neminovne partnere izbornim pobjednicima u BiH, jer te stranke, prema njihovom mišljenju, jedine mogu biti legitimne predstavnice hrvatske nacionalne volje izražene na oktobarskim izborima.

Ivo Josipović očito je shvatio da bježanja od istine više ne smije biti, te da trenutak iziskuje čak i hrvatsko očitovanje na najvišem nivou. Rezultat: Kosor i Josipović sastavili su i potpisali zajedničku izjavu kojom, u suštini, osuđuju pokušaje SDP-a BiH da u vlast uvede minorne bh. stranke s hrvatskim predznakom

Ove poruke svakako su ključne u Kosor-Josipovićevoj „Zajedničkoj izjavi o podršci Republike Hrvatske euroatlantskom putu BiH“, kako se ovaj dokument službeno zove i koji je u taj celofan uvijen kako bi se eventualno izbjegle primjedbe da se Hrvatska miješa u proces formiranja vlasti u našoj zemlji. A miješa se, bez sumnje, jer u spomenutoj izjavi dominiraju upravo zahtjevi hrvatskog vrha da se u BiH ispoštuje tzv. izborni legitimitet konstitutivnih naroda. Utoliko i ne treba ozbiljno shvatati tumačenja koja dolaze iz Lagumdžijine, Lijanovićeve i Jurišićeve stranke, koje u izjavi Kosor i Josipovića tobože ne vide ono što objektivnim analitičarima prosto bode oči. A to je da se u toj izjavi na dva mjesta izričito kaže da mjesto u vlasti treba da dobiju „predstavnici stranaka koje su dobile najveću podršku konstitutivnih naroda“, te da sastav Federalne vlade takođe treba biti „reprezentativan političkoj volji konstitutivnih naroda i građana iskazanoj na demokratskim izborima“.

Prelivena čaša

Kosor i Josipović nisu imenovali nijednu stranku koja je u tom smislu reprezentativna, ali kad pred očima imamo rezultate prošlojesenjih izbora nedvojbeno je da na tu vrstu legitimiteta mogu računati jedino HDZ i HDZ 1990. Oni su na izborima toliko nadmoćno iza sebe ostavili druge stranke s hrvatskim nacionalnim predznakom da favorizovanje nekih drugih ne može biti ništa drugo nego obična farsa. Može se o nastaloj situaciji razmišljati na sve načine, no - jedno je sigurno: nakon nekoliko godina obilježenih velikim trzavicama između zvaničnog Zagreba i političkih predvodnika hrvatskog puka u našoj zemlji, oni su ponovo na istom talasu. Na to ih je nesumnjivo ponukala spoznaja da hrvatskom narodu u BiH odista prijeti politička majorizacija. Pa ako se knedla možda i mogla progutati dvokratnim izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, dodatni pokušaji institucionalne devalvacije hrvatske nacionalne volje očito prelijevaju čašu trpeljivosti. Na Lagumdžijinoj SDP je da se u novonastalim okolnostima ozbiljno preračuna. Htjela-ne htjela, upravo ona je generator ogromnog problema s kojim se BiH danas sudarila, problema (ne)poštivanja legitimne volje jednog od njenih konstitutivnih naroda.

Dobrosusjedstvo na ozbiljnoj kušnji

Trapavom i tvrdoglavom Lagumdžijinom politikom prema Čovićevoj i Ljubićevoj stranci problem se očito internacionalizira. Zajedničku izjavu predsjednika Hrvatske i predsjednice tamošnje vlade treba, naime, shvatiti i kao snažno upozorenje i mogući uvod u zatezanje međudržavnih odnosa, ukoliko u svojim opredjeljenjima ustraju oni koji u formiranju vlasti žele da krivotvore izbornu volju bosanskohercegovačkih Hrvata. Ukoliko takva vlast bude stvorena, s razlogom se može pretpostaviti da je službeni Zagreb ne bi prihvatio kao legitimnu. Dobrosusjedstvo bi u tom slučaju možda došlo i na dosad najveću postdejtonsku kušnju.

Dvostruka Tihićeva igra

Višemjesečno koketiranje s Ivom Josipovićem SDP-u se očito obija o glavu. Isto bi se moglo dogoditi i s njihovim domaćim političkim partnerom, SDA, koja ne dijeli Lagumdžijinu opsesiju izbacivanjem dva HDZ-a iz igre. Štaviše, Sulejman Tihić otvoreno govori o potrebi da te dvije stranke uđu i u entitetski i u državni koalicioni savez.

U dijelu javnosti ovo se tumači navodnim dogovorom Tihića i Lagumdžija da jedan zateže, a drugi olabavljuje konopac. S uma, međutim, ne treba smetnuti ni mogućnost dvostruke igre lidera SDA. Ona bi na kraju mogla biti krunisana i ispadanjem SDP-a iz svih varijanti za sastavljanje federalnih i državnih organa vlasti!